Pređi na sadržaj

Afšari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Afšari
Orijentalni afšarski ćilim iz 1922. godine
Ukupna populacija
350.000 (1967)
Regioni sa značajnom populacijom
 Iran300.000[1]
 Avganistan30.000
 Turskanepoznato
 Azerbejdžannepoznato
Jezici
afšarski, azerski, persijski, turski
Religija
Islam
Srodne etničke grupe
Azeri, ostali turkijski narodi

Afšari su jedan od turkijskih oguških naroda.[2] Ova, prvobitno skupina nomadskih plemena se preselila iz centralne Azije i osnovala naselja na teritorijama danas poznatim kao Iranski Azerbejdžan, Azerbejdžan i istočna Turska. Kasnije su Safavidi preselili deo Afšara na teritorije Velikog Horasana, Kermana i Mazandarana.[3] Danas postoje različiti stavovi prema kojima su Afšari ogranak nekog od srodnih turkijskih naroda Azera,[4] Turkmena[5][6] ili Turkomana.[7]

Afšari su u Iranu ostali uglavnom nomadska grupa,[8] sa plemenima u Anatoliji, severnom Irani i Azerbejdžanu.[9] Od njih potiču Afšaridska i Karamanidska dinastija,[10] kao i Bakunski Kanat, Zandžanski Kanat i Umrijski Kanat.

Nader Šah, koji je postao šah Irana 1736. godine, je bio iz Kerehli (persijski:قرخلو) afšarskog plemena.[11][12]

Afšara u Turskoj najviše ima u Sarizu, Tomarzu i Pinarbašiju okrugu Kajseri provincije, kao i u nekoliko sela oko Adane, Kahramanmaraša i gazijantepskoj provinciji.[13]

Afšari u Turskoj[uredi | uredi izvor]

Većina Afšara u Turskoj su potomci onih koji su migrirali iz Irana nakon pada Nader Šaha. Ovo je pomenuto u jednoj od pesama Dadaloglua, poznatog afšarskog pripovedača borda tokom afšarskog otpora protiv nasilnog premeštanja u naselja u Osmanskom carstvu:

tur.

"Kabaktepe asıl köyüm

Nadir Şah'tan gelir soyum"

(Kabaktepe je moje rodno selo,

moja loza potiče od Hader Šaha)

Dok su Afšari ostali nomadski i zadržali svoj oguški stil života, prisilna naselja dovela su do toga da se odreknu nomadskog načina života. Otpor protiv Osmanlija pod duhovnim vođstvom barda Dadaloglua i lokalnog afšarskog lorda Kozanoglu-a se pokazao beskorisnim.[13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Populacija Irana”. Statistika Irana. Pristupljeno 11. 9. 2017. 
  2. ^ „Afšari”. Enciklopedija Iranika. Pristupljeno 11. 9. 2017. 
  3. ^ Price 2005, str. 75, 89
  4. ^ Weekes 1978, str. 56
  5. ^ Touraj Atabaki (2008). „From multilingual empire to contested modern state”. Ur.: Homa Katouzian; Hossein Shahidi. Iran in the 21st Century: Politics, Economics & Conflict. Routledge. str. 41. 
  6. ^ James J. Reid (2000). Crisis of the Ottoman Empire: Prelude to Collapse 1839-1878. Franz Steiner Verlag. str. 209. 
  7. ^ Kamran Scot Aghaie (2012). „The Afghan Interlude and the Zand and Afshar Dynasties (1722-95)”. Ur.: Touraj Daryaee. The Oxford Handbook of Iranian History. Oxford University Press. str. 308. 
  8. ^ Encyclopedia of The Modern Middle East and North Africa. Detroit: Thomson Gale. 2004. str. 1112. 
  9. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 12. 09. 2017. g. Pristupljeno 11. 09. 2017. 
  10. ^ Claude Cahen, Pre-Ottoman Turkey: a general survey of the material and spiritual culture and history c. 1071-1330, trans. J. Jones-Williams. . New York: Taplinger. 1968. pp. 281. ..
  11. ^ Tribal resurgence and the Decline of the bureaucracy in the eighteenth century, A.K.S. Lambton, Studies in Eighteenth Century Islamic History, ed. Thomas Naff; Roger Owen, (Southern Illinois University Press) (1977). str. 108.09.  – preko Questia (potrebna pretplata)
  12. ^ The Struggle for Persia, 1709-1785, Cambridge Illustrated Atlas, Warfare: Renaissance to Revolution, 1492-1792, ed. Jeremy Black. . Cambridge University Press. 1996. pp. 142. 
  13. ^ а б Özdemir, Ahmet Z., Avşarlar ve Dadaloğlu. ISBN 9789756083406.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]