Banja Direklija (Banja Luka)
Banja Direklija u Banja Luci | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Banja Luka |
Entitet | ![]() |
Država | ![]() |
Koordinate | 44° 46′ 20″ S; 17° 11′ 27″ I / 44.77215° S; 17.19091° I |
Vrsta spomenika | Nacionalni spomenik |
Tip kulturnog dobra | Zaštićeno istorijsko područje |
Banja Direklija jedan je od objekata u Graditeljskoj celini - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banja Luci, danas Mesna zajednica Srpske Toplice, proglašena za nacionalnim spomenik Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.[1] Nastala je uz izvore termalne vode (prosečne temperature iznose od 33° do 36 °C), usečena u steni, a sam prostor u kom se nalazi banja najsličniji je manjoj pećini.
Naziv[uredi | uredi izvor]
Banja Direklija je ovaj naziv dobila po dva kamena direka ili stubova, koji su nekad stajali kao dovratnici na ulazu u banju. Postoji podatak da su kao stubovi koji su podupirali ulaz bili upotrebljeni rimski miljokazi, od kojih se jedan od miljokaza danas nalazi u tvrđavi Kastel, a da je drugi razbijen.
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Odlukom Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sednici održanoj od 25. do 31. januara 2005. godine Banja Direklija je kao deo Graditeljska celina - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru, Banja Luka, proglasila za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]
Položaj[uredi | uredi izvor]
Banja Direklija se u okviru kompleks banja u Gornjem Šeheru koji nalazi u mahali Ilidža na desnoj obali Vrbasa, koji u ovom delu gubi osobine planinske i poprima osobine ravničarske reke, nalazi se u prostornom obuhvatu definisanom sledećim granicama:[2]
- sa severozapadne strane je ograničen koritom rijeke Vrbas dužine oko 200 metra nizvodno od novog gvozdenog mosta, te granicom Ulice Od Zmijanja Rajka (raniji naziv: Ulica braće Alagić) u dužini oko 100 m jugozapadno od mosta;
- jugozapadnom granicom k.č. broj 662, k.o. Banja Luka III-8 (parcela na kojoj se nalazi Banjsko-rekreacioni centar “Šeher”);
- na jugoistočnoj stran prirodnom granicom prelaska obronaka Šehitluka u ravničarski deo, sa obroncima Banj brda (stari naziv Šehetluci), obrasli hrastom, grabom i crnim borom.
- na severoistočnoj strani k.č. broj 700, k.o. Banja Luka III-8 (Hadži-Isakovića kućom).
Do banje se dolazi stazom koja se padinom korita Vrbasa spušta desno od Ulice Od Zmijanja Rajka (stari naziv: Braće Alagić) do same rečne obale. Strmi pad staze je savladan stepenicama čija su gazišta kamenovi ukopani u tlo. Njima se spušta neposredno uz samu reku Vrbas do banje Direklije slične manjoj pećini.[3]
Istorija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/05/Solidus_de_Valentinien_MAN_%28obverse%29.jpg/220px-Solidus_de_Valentinien_MAN_%28obverse%29.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/%D0%91%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D1%83_%D0%A1%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%A2%D0%BE%D0%BF%D0%BB%D0%B8%D1%86%D0%B0%D0%BC%D0%B0_%28%D0%93%D0%BE%D1%80%D1%9A%D0%B5%D0%BC_%D0%A8%D0%B5%D1%85%D0%B5%D1%80%D1%83%29_01.jpg/220px-%D0%91%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D1%83_%D0%A1%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%A2%D0%BE%D0%BF%D0%BB%D0%B8%D1%86%D0%B0%D0%BC%D0%B0_%28%D0%93%D0%BE%D1%80%D1%9A%D0%B5%D0%BC_%D0%A8%D0%B5%D1%85%D0%B5%D1%80%D1%83%29_01.jpg)
Antika[uredi | uredi izvor]
Zbog povoljnih privrednih i geografskih uslova koji su postojali na širem prostoru današnje Banja Luke Rimljani su, uz glavni rimski drum Salona - Servitium, izgradili nekoliko poznatih rimskih naselja u kojima su bile putne stanice (lat. mansiones, mutationes):[2]
- Lamatis (Krupa na Vrbasu),
- Castra (Banja Luka),
- Ad Ladios (Trn, naselje 9 km udaljeno od Banja Luke),
- Ad Fines (Laktaši).
Postojanje ovih rimskih naselja utvrđeno je samdesetih godina 20. veka, prilikom radova na izgradnji Banjsko-rekreacionog centra Gornji Šeher, danas Srpske Toplice kada je otkriveno oko 600 komada rimskih bakrenih novčića koji se povezuju sa korišćenjem termalnih voda i ukazuju na običaj stipem iacere (rimski običaj bacanja novčića u izvore vode u slavu božanstva ili zdravlja imperatora). Otkriće novčića iz perioda Rimske republike i Rimskog carstva (lat. Numerijanov antonijan-Numerianus antoninianus), ukazuje na pretpostavku da je na ovom prostoru rimski novac bio u opticaju već u drugom veku stare ere, kao i da je ostao u opticaju sve do Valentinijana Prvog (365. godine).[2]
Osmanski period[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1e/Gornji_seher.jpg/220px-Gornji_seher.jpg)
Područje sa sumpornim vrelima pominje se 1554. godine u Sofi Mehmed-pašinoj vakufnami pod nazivom Ilidža, a zatim u popisu mahala 1604. godine u kom se pominje džamija-Ilidžanska, čiji se osnivač Mahmud Čelebi. Na tom mestu razvila se istoimena mahala sa džamijom, a znatno kasnije i mekteb. Izgradnja Sofi Mehmed-pašinih zadužbina na desnoj obali Vrbasa, kao i izgradnja mosta koji je povezao, ranije izgrađenu, Hunkarija (Carevu) čaršiju na levoj obali Vrbasa sa Sofi Mehmed-pašinom mahalom bili su veliki podstrek urbanističkom razvoju Donjeg Šehera. Nizvodno, niz Vrbas, formirane su mahale:[1]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/89/Zelena_rijeka_%C5%A1umi.jpg/220px-Zelena_rijeka_%C5%A1umi.jpg)
- Osman-šahova,
- Kalendarija (Šinikova),
- Sitarska mahala i mahala Tabaci (iz koje, kasnije, nastaju dve mahale: Gornji i Donji Tabaci),
- Mahala Ilidža, uzvodno uz Vrbas
- Careva mahala,
- Hadžibegzade mahala, na Grabu,
- Džaferagina mahala, na Grabu.
Između Vrbasa i brda Šehitluka, na lokalitetu Ilidža, razvija se istoimena mahala koja dobija naziv prema lekovitim termalnim izvorima(7) između kojih je išao potok tople vode, spuštajući se u Vrbas.[2]
Najstariji objekti mahale Ilidža koji su bili izgrađeni imali su natkriveni bazen-hauz. Svi hauzi su bili međusobno spojeni potokom tople vode na kome su bili drveni mostići, a uz samu obalu, i dva manja zidana mlina.[4]
Termalna vrela koja se nalaze na na 11 lokacija celom potezu mahale Ilidža, a koja su se koristila, ili se koriste, kao tople kupke, su:[1]
- Ebin hauz,
- Maslin hauz (ili Gušića banja),
- Hekerin hauz u bašti Bisere Šeranić,
- Hauz uz kuću Bisere Šeranić,
- Demirovića banja,
- Osmančevića banja,
- Bazenčić uz kuću Zeire Šeranić,
- Žbana,
- Banja Direklija,
- Šugavica,
- Kraljičina Ilidža.
U blizi ušća potoka u Vrbas, bila su dva manja zidana mlina,[4] koja su mogla da rade i za vreme velikih zima. Jedan mlin je bio svojina Muhameda Šeranića, a drugi se zvao Manserov. Nabujale vode Vrbasa su nekoliko puta uništavale i odnosile mlinove, stupe, tabačke naprave i mostove(9) izgrađene na reci Vrbas, a navedeni mlinovi stradali u poplavi koja se dogodila u periodu između 1903. godine i Prvog svetskog rata.[1]
Period Austrougarske vladavine[uredi | uredi izvor]
Za vreme austrougarske vladavine mahala Ilidža nije doživela neke veće promene. Na mestu na kome je Vrbas najuži, nakon 1880. godine, sagrađeni su:[2]
- most čelične rešetkaste konstrukcije,[a]
- vojno kupatilo Žbana
- nekoliko objekata u austrijskom provincijskom stilu: kuće Gušića, Hadžialića, Lihovića i Bisere Šeranić,
- nekoliko zanatskih i trgovačkih radnji (kafana Aleksandera Goldbahera, kafana Karla Goldbahera u kući „Hladari” pored mosta na Vrbasu, Bajagilovića dućan u Hadžialića kući, Menserova kafana „Zemaljska kugla”, obućarska radnja Mustafe Trokića) koje su kasnije zatvorene ili su objekti u kojima su se nalazile porušeni u kasnijem periodu.
Minber (stanovnici Banje Luke su je nazivali „mala munarica” ili „akšamlija” ) i mihrab musale su srušeni 1935. godine.
Ilidžanska džamija je srušena 1948. godine. Imala je drvenu munaru i ulazni trem sa sofama i bila pokrivena krovom na četiri vode.
U pisanim izvorima se navodi da su...
...prilikom arheoloških iskopavanja 1983. otkriveni temelji džamije građeni u tri reda kamena, kao šuplji zid (Fototeka i planoteka Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Banjaluka.[5]
Ova iskopavanja se dovode u vezu sa izgradnjom Banjsko-rekreacionog centra Gornji Šeher.[b]
Druga polovina 20. veka[uredi | uredi izvor]
Godine 1989. na prostoru mahala izgrađena je Ulica braće Alagić (današnji naziv ulice: Od Zmijanja Rajka), kojom se podiže nivo terena, pokriva potok i ruše mostići.[1]
Opis dobra[uredi | uredi izvor]
Neposredno uz samu reku Vrbas banja Direklija usečena je u stensku masu, a sam prostor u kom se nalazi banja najsličniji je manjoj pećini.[3]
Ispred pećine i levo od nje, nalazi se manji pretprostor, širine oko 2,80 metara, u čijem parteru se nekada nalazila kamena klupa za odmor korisnika banje od koje su se danas zadržali samo kameni postamenti.[6]
Sam prostor pećine u kojoj se nalazila banja dubok je oko 230 cm i visok 190 do 215 cm. Taj prostor je bio zazidan spoljnim zidom širine oko 180 cm i visine oko 225 cm, u kome su bila gvozdena vrata sa polukružnim završetkom visoka oko 170 cm i jedan manji ventilacioni pravougaoni otvor dimenzija oko 20 x 20 cm, postavljen na visini od otprilike 180 cm od nivoa poda.[6]
U podnoj površini unutar banje je isklesana, ili izdubljena stena u formi kade širine 90 cm, dubine oko 50 cm i dužine 140 cm. Vrh kade je oko 23 cm i postavljen više u odnosu na podnu površinu.
Zadnjih godine ove kada se ne upotrebljava, a tokom decembra 2004. godine uočen je evidentan snažan samopriliv vode.
Stanje zaštite[uredi | uredi izvor]
Lokalitet ove banje se neadekvatno održava.[6]
Napomene[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Srpske Toplice
- Graditeljska celina - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banja Luci
- Banje u Republici Srpskoj
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ „Graditeljska cjelina - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru, Banja Luka,” (PDF). aggf.unibl.org.
- ^ a b v g d „Istorija Graditeljska cjelina - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru, Banja Luka,” (PDF). aggf.unibl.org.
- ^ a b Tehnički snimak «Turska banja - Gornji Šeher», Osnova i presjek, mj. 1:50, Arhitektonski atelje, Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- ^ a b Fejze Čavkića: O Banjoj Luci i njenoj okolici, Školski viestnik X, Sarajevo, 1903
- ^ Husedžinović, Sabira, Vakufname-značajni istorijski izvori za upoznavanje urbane topografije Banjaluke XVI -XIX vijeka, Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, god. 30, Sarajevo. 1990. str. 95-115, fusnota br. 31
- ^ a b v „Banja Direklija. Graditeljska cjelina - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru, Banja Luka,” (PDF). aggf.unibl.org.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Austrougarska karta (kopija) sa prikazom Gornjeg Šehera
- Bejtić, Alija, Banja Luka pod turskom vladavinom, Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u 16. i 17. vijeku, «Naše starine» I (Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine), Sarajevo.
- Banja Luka, Urbanistički plan, Dokumentacija, 2. istorijski razvoj i naslijeđe, 2.3. kulturno-istorijsko naslijeđe, Urbanistički zavod Banja Luka, 1975 (studiju priredio: Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo).
- Novelirani regulacioni plan Gornji Šeher, Urbanistički zavod Banja Luka.
- Kraljević, Gojko, Rimski novci iz okolice Banje Luke, Glasnik Zemaljskog muzeja (A), NS 3a,1983, str. 109-125, Sarajevo.
- Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 2, Istočna i Centralna Bosna, 3. izdanje, Sarajevo.
- Husedžinović, Sabira, Vakufname-značajni istorijski izvori za upoznavanje urbane topografije Banjaluke XVI -XIX vijeka, Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, god. 30, Sarajevo.
- Ryszard Pankiewicz: QUELQUES REMARQUES SUR L‘ÉCONOMIE PRÉMONTAIRE DANS LA ROME ARCHAÏQUE, ACTA CLASSICA XXXIII (1990) 65-75 ISSN 0065-1141 0065-1141
- Čelebi, Evlija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama (preveo, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović), 3. izdanje, Sarajevo.
- Selman, Mehmed, Banja Luka – za svakog ponešto, Travnik, 1999.
- Opširni popis bosanskog sandžaka iz 1604. godine, sv. III (naziv originala: Defter-i-mufassal-i liva-i Bosna cild salis, Ankara, Tapu Kadastro, Kuyûd-1 Kadîme Arşivi TD 479), Sarajevo, Bošnjački institut Zűrich, Odjeljenje Sarajevo, Orijentalni institut.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Banja Direklija na mapio.net
- Odluka komisije o zaštiti dobra
- Srpske Toplice umjesto Banje u Gornjem Šeheru? - www.slobodnaevropa.org od: 9. jula 2020.
- Banjalučka atrakcija: Spoj tople mineralne vode i hladnog Vrbasa