Pređi na sadržaj

Belomorsko-baltički kanal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Belomorsko-baltičkog kanala
Kanal


Belomorsko-baltički kanal (rus. Беломо́рско-балти́йский кана́л) je morski kanal koji povezuje Belo i Baltičko more. Dugačak je 227 kilometara što ga čini najvećim morskim kanalom na svetu.

Danas kanal služi samo za lak saobraćaj i po njemu dnevno prođe između 10 i 40 brodova. Kanal ide od Bjelomorska (na Belom moru) preko jezera Vigozero do jezera Onjega. Odatle se nastavlja rekom Svir do jezera Ladoga, a potom njegovom otokom rekom Neva do Baltičkog mora. Završava se kod grada Sankt Peterburga.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kanal je otvoren 2. avgusta 1933. godine. Gradio se godinu dana i devet meseci[1]. Staljin je zapovedio da se kanal izgradi brzo (za 24 meseca) i što jeftinije, tako da je umesto gvožđa korišćeno drvo, a umesto običnih radnika korišćeni su zatvorenici koji su bili na kaznenom radu. Dužina kanala je iznosila 227 kilometara od čega je 37 km izgrađeno na stenovitoj podlozi. Za vreme njegove izgradnje poginulo je oko 200.000 zatvorenika. Izgradnja ovog kanala predstavljena je kao prvi uspeh Pjatiletke (rus. пятилетка, plan petogodišnje izgradnje zemlje). U stvarnosti kanal nije bio toliko dobar koliko je hvaljen. Na njegovoj izgradnji radilo je i po 107.000 zatvorenika. Njegova dubina je iznosila samo 3,5 metara što je onemogućavalo transport većih trgovačkih, kao i vojnih brodova iz Baltičkog u Belo more i preko njega dalje do Pacifika u slučaju nužde.

Za vreme Drugog svetskog rata kanal je kao strateški važan objekat pretrpeo razaranja. Posle završetka rata uništeni delovi su popravljeni i kanal je ponovo postao plovan u julu 1946. godine.

Kanal je nosio Staljinovo ime do 6. decembra 1961. godine.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Po kanalu je dobila ime jedna marka ruskih cigareta - Беломорканал.
  • Pored kanala se nalazi spomenik posvećen ubijenom zatvoreniku.
  • Postoji komedija o kanalu koju je napisao Nikolaj Pogodin.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Podatak preuzet sa ovog sajta”. Arhivirano iz originala 11. 03. 2007. g. Pristupljeno 11. 11. 2006. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]