Pređi na sadržaj

Beogradska mumija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kovčeg Nefer-Repeta u Narodnom muzeju u Beogradu.
Glava beogradske mumije (Narodnom muzeju u Beogradu).

Beogradska mumija je mumifikovano telo koje potiče iz starog Egipta a koje je 1888. godine Hadži Pavle Riđički poklonio Narodnom muzeju u Beogradu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ime mumifikovane osobe je Nesmin, što znači „onaj koji pripada bogu Minu“. Nesmin je bio sveštenik u hramu boga plodnosti Mina, kao i svi muški članovi njegove porodice. Zapisano je da mu je otac bio Unefer, majka Čai-Hator-Imu, a deda Džed-Hor. Takođe mu je i majka živela, svirala sistrum (što je neka vrsta cimbala) pri hramu. Mumija potiče iz Ahmima, grada 200 km nizvodno od Luksora.[traži se izvor]

Hadži Pavle Riđički plemeniti Skribešćanski je u posed mumije došao februara 1888. godine u Luksoru, kupujući drveni kovčeg s mumijom prema sopstvenim rečima „ne za sebe, nego za srpski narod“. Jula iste godine ga je poklonio beogradskom Narodnom muzeju, a javno je izložena jedini put u avgustu 1888. godine, a posle toga tek 2013. godine u Noći muzeja, gde je pristup mumiji imalo 550 ljudi.[1] Sava Kosanović ga je sreo u Kairu (u patrijaršijskoj sali) u januaru 1888. i o njemu je zapisao da je u Nubiji kupio mumiju, koju je planiro pokloniti Matici srpskoj ili biogradskom muzeju.[2]

Zabeleženo je da je 1892. godine, tokom posete Beogradu, Nikola Tesla posetio izložbu o Nesminu u Narodnom muzeju.[3]

Narodni muzej, osnovan 1844. godine, menjao je svoje lokacije. Od 1893. do Prvog svetskog rata nalazio se u zadužbini kapetana Miše Anastasijevića, gde je mumija bila izložena u staklenoj vitrini muzeja. Prilikom austrougarskog bombardovanja Beograda zgrada muzeja je pogođena granatom, pri čemu je oštećena prostorija s mumijom i razbijena vitrina u kojoj se nalazila.

Kovčeg je kasnije izlagan samo sa zatvorenim poklopcem i mumiju više nije bilo moguće videti. Narodni muzej se od 1919. do 1935. nalazio u tadašnjoj ulici Velikog Miloša (danas ulici Kneza Miloša), a kovčeg je bio smešten u prizemlju, uz zbirku nalaza iz praistorije. Ostao je u stalnoj postavci i po preseljenju u Muzej kneza Pavla, gde se do početka Drugog svetskog rata nalazio u parteru. Prilikom bombardovanja 1941. godine pogođena je zgrada starog dvora, baš nasuprot prozorima partera iza kojih je stajao kovčeg. Prelaskom Narodnog muzeja u zgradu nekadašnje Uprave fondova, u postavci otvorenoj 1952, izložen je i kovčeg s mumijom, ali je 1962. skinut iz stalne postavke i sklonjen u muzejski depo.

Pozajmica mumije[uredi | uredi izvor]

Mumija je od 1986. do 1991. godine, političkom intervencijom tadašnjeg vrha države pozajmljena Galeriji umjetnosti nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito u Podgorici, tadašnjem Titogradu. Pošto se nije uklapala u postavku Galerije i njen socrealistički duh, kovčeg sa mumijom je i u Titogradu čuvan u depou.

Dejstvom politike Vlade SFRJ, koja je mumiju preselila u Podgoricu, opstruirana su srpska arheološka iskopavanja u Egiptu, za koja je 1970. godine u Kairu potpisan ugovor. Prema ovom ugovoru 50% iskopanog materijala trebalo je trajno da pripadne Filozofskom fakultetu.

Ista politika sprečila je da u Narodni muzej 1974. godine „dospe poklon egipatske vlade“: Kovčeg, kartonaža i mumija Kaipamau,[4] koji su srpski stručnjaci dobili kao zahvalnost za pomoć prilikom izgradnje Asuanske brane u Egiptu. Ovaj vredan poklon preusmeren je tada u Arheološki muzej u Zagrebu, gde se i danas nalazi.[5]

Povratak u Srbiju[uredi | uredi izvor]

Februara 1989. godine na zahtev Katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu pokrenuta je inicijativa da Narodni muzej ustupi mumiju fakultetu u studijske i edukativne svrhe.

Nakon povratka u Beograd novembra 1991, mumija je bila u depou Narodnog muzeja, a potom na molbu tadašnjeg šefa Katedre za arheologiju Bliskog istoka, profesora Save Tutundžića, Narodni muzej je ugovorno ustupio ovu mumiju Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu u studijske i edukativne svrhe. Zajedno sa mumijom ustupljena je celokupna staroegipatska zbirka.[6]

Kovčeg s mumijom prenet je oktobra 1992. u Arheološku zbirku Filozofskog fakulteta.

Naučna otkrića[uredi | uredi izvor]

Prva naučna proučavanja mumije su započeta 1993. godine. Prvo ispitivanje bilo je posvećeno utvrđivanju stanja mumije. Kovčeg je bio umotan u bačen tanki sunđer, uvezan gvozdenom žicom, sa šperpločom zakucanom ekserima u postolje.

Mumija je bila u lošem stanju zbog nestručnog rukovanja i neodgovarajućih uslova za čuvanje, izlaganja i transporta. Glava, trup i noge ležali su razdvojeni u istrulelim ovojima lana i smole, s komadićima amajlije i perli. Pronađen je nakit od zlata, poludragog kamenja i fajansa, kao i amajlija koja predstavlja boginju Maat, srce Ib, egipatsko Udžat oko, Džed stub i Ozirijačnu trijadu. Ipak, najznačajnije otkriće je svitak papirusa pod mumijinom rukom s pozlaćenim noktima.

Beogradska mumija je jedina za koju se zna da ima svitak papirusa još in situ, na mestu gde su ga izvorno postavili balsamer i sveštenik. Mada je delimično oštećen, papirus je veoma gusto namotan i sasvim čitko ispisan. Veruje se da je u pitanju jedno od najpotpunijih verzija Knjige mrtvih, a sudeći po debljini svitka, nije isključeno da je pridodat neki zagrobni tekst. Vađenje svitka, razmotavanje i konzervacija još nije obavljeno i čeka se finansijer tog poduhvata. Tek tada će se uraditi ekstrikcija. Do sada je mumija podvrgnuta DNK analizi, ispitivanju rendgenom i skenerom. Nalazi govore da je mumija iz ptolemejskog perioda, negde oko 300. godine p. n. e. Pokojnik je obrezan muškarac visok 165 cm. Od unutrašnjih organa sačuvano je srce, mozak je izvučen iz lobanje, a na kičmi su primetni znaci spondiloze i skolioze.

Kovčeg u kome se mumija nalazi, dugačak je 182,5 cm, izrađen je od tamarikovog drveta. Oslikan je plavom, zelenom, žutom, crvenom, crnom i belom bojom, a neki delovi su imali i pozlatu, što ukazuje na viši društveni status pokojnika. Unutrašnjost kovčega, na kojoj su vidljivi tragovi dleta, nije oslikan. Ispod ovratnika smešten je lik boginje Nut raširenih krila, a ispod nje veći hijeroglifski natpis. Na stopi kovčega između dva ležeća boga Anubisa ispisan je manji hijeroglifski zapis namenjen zaštiti pokojnika. Kovčeg u obliku ljudskog tela je sastavljen od ukupno 52 zasebna drvena dela, kao i obrva i očiju od staklene paste umetnutih u poklopac, čiji su plavi ostaci još vidljivi. Dešifrovanje hijeroglifa na kovčegu, započeto 2003. godine uz pomoć Emili Titer (Emily Teeter) sa Orijentalnog instituta u Čikagu, donelo je zanimljive rezultate. Pozlaćeni natpis je redak citat iz Knjige mrtvih. U pitanju je 191. poglavlje „Za povratak duše u telo“. Zna se da je takav citat otkriven u još dvadesetak slučajeva.

Najnovije naučno dostignuće u vezi sa mumijom je digitalna forenzička rekonstrukcija lica Beogradske mumije, koja prikazuje kako je Nesmin izgledao za života.[7]

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Beogradska mumija nije bila javno izlagana jer nije postojala posebna zaštitna vitrina, u kojoj bi mumija bila smeštena i sačuvana od propadanja.

Za izlaganje osetljivog organskog materijala bilo je neophodno izraditi specijalnu vitrinu, koja će mumiju štititi od spoljašnjih uticaja. Srpski inženjeri su uz pomoć “Simensovih” komponenata konstruisali vitrinu sa dvostrukim staklom ispunjenim argonom, koja ima hladno osvetljenje i sopstvenu regulaciju temperature.

Vitrinu vrednu 35.000 evra je obezbedio Narodni muzej, uz finansijsku pomoć Sekretarijata za privredu Gradske uprave grada Beograda, a postavka je realizovana zahvaljujući pomoći Ministarstva kulture i informisanja.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Karović, B. (19. 5. 2013). „Najzanimljiviji Titov globus i Čaplinov štap”. danas.rs. Dnevni list Danas. Pristupljeno 2. 6. 2018. 
  2. ^ Kosanović 2019, str. 334, 335.
  3. ^ Raičević, Vera (15. 4. 2016). „Beogradska mumija stara 2300 godina”. rts.rs. Radio-televizija Srbije. Pristupljeno 2. 6. 2018. 
  4. ^ Uranić, Igor (1993—94). „Sarkofag i kartonaža Kaipamau”. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. XXVI-XXVII: 145—156. 
  5. ^ „Egipatska zbirka u Arheološkom muzeju u Zagrebu”. Arhivirano iz originala 14. 05. 2018. g. Pristupljeno 2. 6. 2018. 
  6. ^ Radović, Cvijeta (12. 2. 2007). „Misterije Beogradske mumije”. Balkan Magazin. Pristupljeno 2. 6. 2018. 
  7. ^ Slović, Ana (12. 11. 2011). „Otkriveno lice Beogradske mumije”. Blic. Pristupljeno 2. 6. 2018. 
  8. ^ Hadžiomerović, I. (22. 9. 2012). „Beogradska mumija u vitrini od 35000 evra”. Blic. Pristupljeno 2. 6. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]