Pređi na sadržaj

Bitka za Erzurum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Erzurum
Deo Kavkavskog pohoda u Prvom svetskom ratu

Ruski vojnici drže zarobljene turske standardete kod Erzuruma.
Vreme10. januar 191616. februar 1916.
Mesto
Ishod Ruska pobeda
Sukobljene strane
 Ruska Imperija  Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Nikolaj Judenič Abdul Kerim Paša
Jačina
Ruska kavkavska armija:
290.000 pešadije
35.000 konjice
150 kamiona
20 aviona
Treća armija Osmanskog carstva:
134.000[traži se izvor]
Žrtve i gubici
1.000 poginulih
4.000 ranjenih
10.000 poginulih ili ranjenih
5.000 zarobljenih

Bitka za Erzurum ili Erzumska ofanziva (rus. Эрзурумское сражение; tur. Erzurum Muharebesi) je bila velika zimska ofanziva ruske carske vojske u okviru Kavkavskog pohoda koje je dovela do osvajanja strateški bitnog grada Erzuruma. Osmanske snage su pretrpele niz neuspeha tokom zime koje je dovelo do ubedljive ruske pobede.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Posle poraza kod Sarikamiša Turci su pokušali da se reorganizuju. Nakon genocida nad Jermenima nastao je problem snabdevanje turskih trupa.[1] Trgovina sa Jermenima je bila prekinuta a oni su bili glavni snabdevači Osmanske vojske.[1] Jermenski vojnici su prebačeni u bataljone za prinudni rad i njihovo masakriranje je dodatno pogoršalo problem.[1] Međutim tokom 1915. severni deo ovog fornta je ostao miran.

U isto vreme se završavala Galipoljska operacija što je značilo da će Turci imati više vojnika za nastupajuće borbe. Nikolaj Judenič komandant ruske kavkavske armije je znao za ovo i počeo je da priprema ofanzivu. On je se nadao da će zazeti glavnu tvrđavu Erzuruma. Ovo je bio težak pohod zato što je Erzurum bio zaštićen sa više tvrđava u planinama.[1]

Odnos snaga[uredi | uredi izvor]

Ruske snage[uredi | uredi izvor]

Rusi su imali oko 130.000 pešadinaca, 35.000 konjice; takođe su imali oko 160.000 rezervista, 150 kamiona i 20 aviona.[1]

Osmanske snage[uredi | uredi izvor]

Osmanska vrhovna komanda nije uspela da nadoknadi gubitke iz 1915. U Galipoljskoj operaciji su bili angažovani svi resursi i ljudstvo. Deveti, deseti i jedanaesti korpus nije dobio potrebno pojačanje, pritom su i prva i peta ekspediciona armija bile poslate u Mesopotamski pohod čiji se kraj nije nazirao. Osmanska vrhovna komanda je prepoznala težinu situacije na drugim frontovima i odlučila je da je region od sekundarne važnosti. U januaru 1916. Osmanske snage su imale 126.000 ljudi od toga samo 50.539 vojnika, 74.057 pušaka, 77 mitraljeza i 180 komada artiljerije; takođe vojnici nisu bili u dobrom stanju zbog neuhranjenosti.

Borbe[uredi | uredi izvor]

Odbrambene linije[uredi | uredi izvor]

Iako su Rusi imali brojčanu prednost to nije bilo dovoljno pa je iz tog razloga ruski plan bio da naprave proboj u najslabijoj tački odbrambene linije.[2]

10. januara počela je ruska ofanziva i bila je usmerena na XI korpus. Prve borbe su bile kod sela Azkani i planinskog grebena Kara Ugan. Za četiri dana Rusi su napravili proboj i gubici XI korpusa su bili veliki.

Žrtve[uredi | uredi izvor]

Tokom napada na grad Rusi su zarobili oko 9 standardeta, 5.000 ratnih zarobljenika i 327 topova. Turski gubici su bili: 10.000 ubijenih i ranjenih 5.000 ratnih zarobljenika, ukupno su izgubili 17.000 vojnika.[2] ruski gubici su bili: 1.000 poginulih, 4.000 ranjenih i 4.000 promrzlih.[1][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Walton, Robert (1984). The Fall of Erzerum. Marshall Cavendish Illustrated Encyclopedia of World War I, vol iv. New York: Marshall Cavendish Corporation. str. 1262—1264. ISBN 978-0-86307-181-2.  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć)
  • Allen, W.E.D.; Muratoff, Paul (2011). Caucasian Battlefields, A History of Wars on the Turco-Caucasian Border, 1828-1921. Cambridge University Press. str. 351. ISBN 978-0-89839-296-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]