Pređi na sadržaj

Biciklizam na Letnjim olimpijskim igrama — drumska trka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drumska trka
na Olimpijskim igrama
Detalji
SportBiciklizam
PolMuškarci i žene
Godine održavanjaMuškarci: 1896, 1936
Žene: 1984—
Rezultati
Prvi pobjedniciMuškarci:  Aristidis Konstantinidis (GRČ)
Žene:  Koni Karpenter (SAD)
Trenutni pobjedniciMuškarci:  Ričard Karapaz (EKV)
Žene:  Ana Kisenhofer (AUT)

2020.

Drumska trka na Olimpijskim igrama, jedna je od dvije discipline drumskog biciklizma na Letnjim olimpijskim igrama, pored vožnje na hronometar.[1] Prvi put je održana na Igrama 1896. nakon čega nije nije održavana do 1936. Trka za žene je prvi put održana 1984. što je bila prva disciplina za žene u biciklizmu koja je uvrštena na Olimpijske igre. Pobjednici nose zlatna obilježja na rukavima i kragni dresa na svim drumskim trkama koje voze u periodu od četiri godine do narednih igara.[2]

U periodu od 1936. do 1956. dodjeljivale su se medalje za timsko takmičenje, na kojem su računati rezultati trojice najbolje plasiranih vozača sa individualne trke.

Od 2024. učestvuje po 90 vozača u obje kategorije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Drumska trka je prvi put održana na Olimpijskim igrama 1896. kao prva disciplina u drumskom biciklizmu.[3] Voženo je 87 km, učestvovalo je sedam vozača, zlatnu medalju osvojio je Aristidis Konstantinidis, srebrnu August fon Gedrih, a bronzanu Edvard Batel.[4] Nijedna disciplina drumskog biciklizma nije vožena do igara 1912. kada je vožen hronometar, dok je drumska trka ponovo vraćena 1936.[5]

Drumska trka za žene po prvi put je održana 1984. zlatnu medalju je osvojila Koni Karpenter, srebrnu Rebeka Tvig, a bronzanu Sandra Šumaher.[6] Do igara 1996. bilo je dozvoljeno učešće samo amaterima, a od 1996. dozvoljeno je i profesionalcima.[7]

Na Igrama 1984. u drumskoj vožnji za žene učestvovalo je 45 takmičara, dok se broj učesnika i za žene i muškarce povećao na Igrama 1996. kada je u drumskoj trci za žene učestvovalo 58, a za muškarce 184 takmičara.[8] Na Igrama 1996. je takođe povećan maksimalni broj učesnika po državi na trci za muškarce, sa tri na pet.[9] Broj učesnika na trci za žene se postepeno povećavao, a na trci za muškarce smanjivao i od Igara 2024. je izjednačen, tako da učestvuje po 90 takmičara u obje kategorije, sa po maksimum četiri takmičara iz jedne države.[8][10] Jasper Stojven je nakon smanjenja broja učesnika u muškoj trci izjavio da ona gubi na važnosti za bicikliste, koji treba da voze istu distancu, kao i da trka može da bude odlučena već nakon prvih 20 km ako u bijeg ode po jedan vozač iz svake države koja ima četiri predstavnika i da nije pošteno prema ostalim učesnicima.[11]

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Muškarci[uredi | uredi izvor]

Osvajači medalja[12]
Igre Zlato Srebro Bronza
Atina 1896.
detalji
 Aristidis Konstantinidis
Grčka
 August fon Gedrih
Nemačka
 Edvard Batel
Ujedinjeno Kraljevstvo
Berlin 1936.
detalji
 Robert Šarpentje
Francuska
 Gi Lapebi
Francuska
 Ernst Nivergelt
Švajcarska
London 1948.
detalji
 Hose Bejar
Francuska
 Gerit Vorting
Holandija
 Lode Vauters
Belgija
Helsinki 1952.
detalji
 Andre Nojele
Belgija
 Robert Grondelars
Belgija
 Edi Cigler
Nemačka
Melburn 1956.
detalji
 Erkole Baldini
Italija
 Arno Žer
Francuska
 Alan Džekson
Ujedinjeno Kraljevstvo
Rim 1960.
detalji
 Viktor Kapitonov
Sovjetski Savez
 Livio Trape
Italija
 Vili Vanden Bergen
Belgija
Tokio 1964.
detalji
 Mario Canin
Italija
 Kjel Rodijan
Danska
 Valter Godefrot
Belgija
Meksiko Siti 1968.
detalji
 Pjerfranko Vianeli
Italija
 Lejf Mortensen
Danska
 Gesta Peterson
Švedska
Minhen 1972.
detalji
 Heni Kojper
Holandija
 Klajd Sefton
Australija
Nije dodijeljena[n 1]
Montreal 1976.
detalji
 Bernt Johanson
Švedska
 Đuzepe Martineli
Italija
 Mječislav Novicki
Poljska
Moskva 1980.
detalji
 Sergej Suhoručenkov
Sovjetski Savez
 Česlav Lang
Poljska
 Juri Barinov
Sovjetski Savez
Los Anđeles 1984.
detalji
 Aleksi Greval
Sjedinjene Američke Države
 Stiv Bauer
Kanada
 Dag Oto Lavrisen
Norveška
Seul 1988.
detalji
 Olaf Ludvig
Istočna Nemačka
 Bernd Grene
Zapadna Nemačka
 Kristijan Hen
Zapadna Nemačka
Barselona 1992.
detalji
 Fabio Kazarteli
Italija
 Erik Deker
Holandija
 Dainis Ozols
Letonija
Atlanta 1996.
detalji
 Paskal Rišar
Švajcarska
 Rolf Serensen
Danska
 Maks Skjandri
Ujedinjeno Kraljevstvo
Sidnej 2000.
detalji
 Jan Ulrih
Nemačka
 Aleksandar Vinokurov
Kazahstan
 Andreas Kleden
Nemačka
Atina 2004.
detalji
 Paolo Betini
Italija
 Serhio Paulinjo
Portugalija
 Aksel Merks
Belgija
Peking 2008.
detalji
 Samuel Sančez
Španija
 Fabijan Kančelara
Švajcarska
 Aleksandar Kolobnev
Rusija
London 2012.
detalji
 Aleksandar Vinokurov
Kazahstan
 Rigoberto Uran
Kolumbija
 Aleksander Kristof
Norveška
Rio de Žaneiro 2016.
detalji
 Greg van Avermat
Belgija
 Jakob Fuglsang
Danska
 Rafal Majka
Poljska
Tokio 2020.
detalji
 Ričard Karapaz
Ekvador
 Vaut van Art
Belgija
 Tadej Pogačar
Slovenija

Višestruki osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Pozicija Biciklista Država Igre Zlato Srebro Bronza Ukupno
1. Aleksandar Vinokurov  Kazahstan 2000–2012 1 1 0 2

Medalje po državama[uredi | uredi izvor]

Pozicija Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Italija 5 2 0 7
2.  Belgija 2 2 4 8
3.  Francuska 2 2 0 4
4.  Sovjetski Savez 2 0 1 3
5.  Holandija 1 2 0 3
6. Njemačka Njemačka 1 1 2 4
7.  Švajcarska 1 1 1 3
8.  Kazahstan 1 1 0 2
9.  Švedska 1 0 1 2
10. Istočna Nemačka Istočna Njemačka 1 0 0 1
 Grčka 1 0 0 1
 Španija 1 0 0 1
 Sjedinjene Američke Države 1 0 0 1
 Ekvador 1 0 0 1
15.  Danska 0 4 0 4
16.  Poljska 0 1 2 3
17. Zapadna Nemačka Zapadna Njemačka 0 1 1 2
18.  Australija 0 1 0 1
 Kanada 0 1 0 1
 Kolumbija 0 1 0 1
 Portugalija 0 1 0 1
22.  Ujedinjeno Kraljevstvo 0 0 3 3
23.  Norveška 0 0 2 2
24.  Letonija 0 0 1 1
 Rusija 0 0 1 1
 Slovenija 0 0 1 1

Žene[uredi | uredi izvor]

Osvajači medalja[15]
Igre Zlato Srebro Bronza
Los Anđeles 1984.
detalji
 Koni Karpenter
Sjedinjene Američke Države
 Rebeka Tvig
Sjedinjene Američke Države
 Sandra Šumaher
Zapadna Nemačka
Seul 1988.
detalji
 Monik Knol
Holandija
 Juta Nihaus
Zapadna Nemačka
 Laima Cilporjte
Sovjetski Savez
Barselona 1992.
detalji
 Ketrin Vat
Australija
 Dženi Longo
Francuska
 Monik Knol
Holandija
Atlanta 1996.
detalji
 Dženi Longo
Francuska
 Imelda Kiapa
Italija
 Klara Hjuz
Kanada
Sidnej 2000.
detalji
 Leontin Zajlard
Holandija
 Hanka Kupfernegel
Nemačka
 Diana Žiljote
Litvanija
Atina 2004.
detalji
 Sara Karigan
Australija
 Džudit Arnt
Nemačka
 Olga Sljusareva
Rusija
Peking 2008.
detalji
 Nikol Kuk
Ujedinjeno Kraljevstvo
 Ema Johanson
Švedska
 Tatjana Guderco
Italija
London 2012.
detalji
 Mariane Vos
Holandija
 Lizi Armistad
Ujedinjeno Kraljevstvo
 Olga Zabelinskaja
Rusija
Rio de Žaneiro 2016.
detalji
 Ana van der Bergen
Holandija
 Ema Johanson
Švedska
 Eliza Lonzo Borgini
Italija
Tokio 2020.
detalji
 Ana Kisenhofer
Austrija
 Anemik van Vleten
Holandija
 Eliza Lonzo Borgini
Italija

Višestruki osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Pozicija Biciklista Država Igre Zlato Srebro Bronza Ukupno
1. Dženi Longo  Francuska 1992—1996 1 1 0 2
2. Monik Knol  Holandija 1988—1992 1 0 1 2
3. Ema Johanson  Švedska 2008—2016 0 2 0 2
4. Eliza Lonzo Borgini  Italija 2016—2020 0 0 2 2

Medalje po državama[uredi | uredi izvor]

Pozicija Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Holandija 4 1 1 6
2.  Australija 2 0 0 2
3.  Francuska 1 1 0 2
 Ujedinjeno Kraljevstvo 1 1 0 2
 Sjedinjene Američke Države 1 1 0 2
6.  Austrija 1 0 0 1
7. Njemačka Njemačka 0 2 0 2
 Švedska 0 2 0 2
9.  Italija 0 1 3 4
10. Zapadna Nemačka Zapadna Njemačka 0 1 1 2
11.  Rusija 0 0 2 2
12.  Kanada 0 0 1 1
 Litvanija 0 0 1 1
 Sovjetski Savez 0 0 1 1

Ekipni plasman za muškarce[uredi | uredi izvor]

Ekipna drumska trka za muškarce bila je disciplina koja je postojala na četiri izdanja Igara — 1936, 1948, 1952. i 1956, nakon čega je zamijenjena sa ekipnim hronometrom od Igara 1960.[16][17] Ona nije bila zasebno takmičenje, već takmičenje koji je uključivao rezultate ostvarene na individualnoj drumskoj trci.[18] Za svaku državu u drumskoj trci učestvovala su po maksimum četiri takmičara, a za ekipni plasman računali su se rezultati prve trojice na prva tri izdanja, dok su se na Igrama 1956. dodjeljivali bodovi za pozicije.[17][19] Tokom prva dva izdanja medalje su dobijala samo prva trojica takmičara, a na igrama 1952. i 1956. medalje su dobijala sva četiri takmičara. Belgijski tim, pobjednik takmičenja 1948. godine, nije znao da postoji ekipno takmičenje i napustili su Igre prije nego što su im uručene medalje.[20] Ežen van Rosbruk i Lode Vauters su primili medalje 2010. godine, dok je Leon de Latauver preminuo i nikad nije primio medalju.[20]

Osvajači medalja
Igre Zlato Srebro Bronza Referenca
Berlin 1936.
detalji
 Francuska
Robert Karpentje
Robert Dorgebraj
Gi Lapebi
 Švajcarska
Edgar Bušvalder
Ernst Nivergelt
Kurt Ot
 Belgija
Ogist Garebek
Arman Pitze
Žan Fransoa van der Mote
[21]
London 1948.
detalji
 Belgija
Lode Vauters
Leon de Latauver
Ežen van Rosbruk
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Bob Matland
Gordon Tomas
Ijan Skot
 Francuska
Hose Bejar
Alen Meno
Žak Dipon
[22]
Helsinki 1952.
detalji
 Belgija
Andre Nojele
Robert Grondelars
Lisjen Viktor
Rik van Loj
 Italija
Dino Bruni
Vinčenco Cukoneli
Đani Gidini
Bruno Monti
 Francuska
Žak Anketil
Alfred Tonelo
Klod Ruer
Rolan Bezamat
[23]
Melburn 1956.
detalji
 Francuska
Arno Gejre
Moris Mušero
Mišel Vermelen
Rene Abadi
 Ujedinjeno Kraljevstvo
Alan Džekson
Artur Britejn
Vilijam Holms
Harold Rejnolds
 Ujedinjeni tim Nemačke
Horst Tiler
Gustav Adolf Šur
Rejnhold Pomer
Erik Hagen
[24]

Medalje po državama[uredi | uredi izvor]

Pozicija Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1  Francuska 2 0 2 4
2  Belgija 2 0 1 3
3  Ujedinjeno Kraljevstvo 0 2 0 2
4  Italija 0 1 0 1
 Švajcarska 0 1 0 1
6  Ujedinjeni tim Nemačke 0 0 1 1

Olimpijske međuigre[uredi | uredi izvor]

Olimpijske međuigre 1906. su održane u Atini i prvobitno su računate kao dio Olimpijskih igara, sa ciljem da se svake dvije godine održavaju igre u Grčkoj, između međunarodnih olimpijskih igara.[25] Ideja nije zaživjela i Međunarodni olimpijski komitet je kasnije odlučio da te Igre ne smatra dijelom zvaničnih Olimpijskih igara, ali neki sportski istoričari su nastavili da ih smatraju dijelom Olimpijskih igara.[26]

U drumskoj trci sve tri medalje osvojili su Francuzi, Fernand Vest zlatnu, Moris Bardono srebrnu i Edmond Liget bronzanu.[27]

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Osvajači medalja[28]
Igre Zlato Srebro Bronza
Atina 1906.
detalji
 Fernand Vest
Francuska
 Moris Bardono
Francuska
 Edmond Liget
Francuska

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 1972. osvojio je Španac Haime Uelamo, ali mu je ona oduzeta jer je pao na doping testu i nije dodijeljena nikome.[13][14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Road cycling - Paris 2024”. olympics.com. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  2. ^ Davidson, Tom (12. 1. 2023). „Rapha to redesign Richard Carapaz's Olympic champion jersey after UCI rule oversight”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  3. ^ „Road cycling - Paris 2024”. olympics.com. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  4. ^ „Road Race, Individual, Men”. Olympedia. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  5. ^ „Cycling at the 1936 Berlin Summer Games: Men's Road Race, Individual”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 17. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  6. ^ „Cycling at the 1984 Los Angeles Summer Games: Women's Road Race, Individual”. Sports Reference. Arhivirano iz originala 18. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  7. ^ Hood, Andrew (21. 11. 2023). „How serious do the elite pro men take the Olympic Games?”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  8. ^ a b „Cycling achieves full gender parity in terms of athlete numbers at the Olympic Games Paris 2024”. uci.org. 7. 12. 2020. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  9. ^ Stevenson, John (2004). „Athens promises unique festival of cycling”. autobus.cyclingnews.com. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  10. ^ Moultrie, James (18. 11. 2023). „Team sizes confirmed for Paris 2024 Olympics road race and time trial”. cyclingnews.com. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  11. ^ Benson, Daniel (30. 12. 2023). „Jasper Stuyven: Olympic Games are losing value for cyclists”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  12. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „Olympic Men's Road Race Results”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  13. ^ „Jaime Huélamo Olympic Results”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 17. 10. 2014. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  14. ^ Mallon, Bill; Heijmans, Jeroen (2011). Historical Dictionary of Cycling. Scarecrow Press. 
  15. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „Olympic Women's Road Race Results”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  16. ^ „Road Race, Team, Men 1936”. olympedia.org. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  17. ^ a b „Road Race, Team, Men 1960”. olympedia.org. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  18. ^ „Road Race, Team, Men 1936”. olympedia.org. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  19. ^ „The Organizing Committee of the XVI Olympiad” (PDF). Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  20. ^ a b „Road Race, Team, Men 1948”. olympedia.org. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  21. ^ „Cycling at the 1936 Berlin Summer Games: Men's Road Race, Team”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 17. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  22. ^ „Cycling at the 1948 London Summer Games: Men's Road Race, Team”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 18. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  23. ^ „Cycling: Men's team road race”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 18. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  24. ^ „Cycling at the 1956 Melbourne Summer Games: Men's Road Race, Team”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 18. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  25. ^ Koulouri, Christina (2005). „The Inside View of an Outsider: Greek Scholarship on the History of the Olympic Games”. Journal of Sport History. 32 (2): 217—228. ISSN 0094-1700. JSTOR 43610398. 
  26. ^ „1906 Athina Summer Games”. Sports Reference. Arhivirano iz originala 17. 04. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  27. ^ „Cycling: 1906 Intercalated Games Results”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 17. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2024. 
  28. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „Olympic Women's Road Race Results”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 14. 4. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]