Pređi na sadržaj

Blažo Mraković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
blažo mraković
Blažo Mraković
Lični podaci
Datum rođenja(1911-06-15)15. jun 1911.
Mesto rođenjaZagarač, kod Danilovgrada, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti5. decembar 1951.(1951-12-05) (40 god.)
Mesto smrtiBeograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1937.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
19411951.
Činpotporučnik u rezervi JV
pukovnik JA
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden za hrabrost Orden partizanske zvezde sa puškama Partizanska spomenica 1941.

Blažo Mraković (Zagarač, kod Danilovgrada, 15. jun 1911Beograd, 5. decembar 1951) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pravnik, pukovnik JA i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se 15. juna 1911. godine u Zagaraču, u okolini Danilovgrada. Gimnaziju je završio u Podgorici, ali zbog loše materijalne situacije morao je da napravi dvogodišnji prekid u školovanju. Pravni fakultet u Beogradu upisao je 1934. godine, a godinu dana kasnije otišao je na odsluženje vojnog roka. Školu rezervnih oficira je završio 1936. godine, studije je nastavio 1937. godine, a dve godine kasnije je diplomirao.[1]

Još kao srednjoškolac isticao se revolucionarnim opredeljenjima, a ono je naročito došlo do izražaja nakon upisa na studije. Prilikom jednog povratka na selo 1937. godine, primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Nakon završetka studija i vraćanja kući bio je već istaknuti komunista. Na velikom antirežimskom skupu u Spužu držao je govor, zbog čega je jedno vreme morao da živi u ilegali. Kasnije uspeva da se zaposli u Skoplju u agrarnom povereništvu, ali se na poziv Partije vratio u Crnu Goru gde je preuzeo dužnost sekretara KPJ u Danilovgradu.[1]

Posle kapitulacije Jugoslovenske vojske, našao se na čelu ustanka u srezu danilovgradskom. U martu 1942. godine prešao je na rad u srez cetinjski, gde je izabran za člana Okružnog komiteta KPJ Cetinje. Posle odstupanja partizanskih jedinica ka tromeđi Crne Gore, Bosne i Hercegovine, ostao je u pozadini na okupiranoj teritoriji. Uoči Pete neprijateljske ofanzive, u aprilu 1943. godine, prešao je u operativnu jedinicu. Tokom ofanzive bio je na dužnosti političkog komesara bataljona, a zatim i na mestu zamenika političkog komesara 7. banijske brigade. Kraj rata je dočekao kao politički komesar 28. divizije. Nakon rata je ostao u vojsci i imao je čin pukovnika Jugoslovenske armije (JA).[1]

Preminuo je 5. decembra 1951. godine u Beogradu.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden za hrabrost i Orden partizanske zvezde trećeg reda. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 27. novembra 1953. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 576-577.

Literatura[uredi | uredi izvor]