Bod (tehnika)
Bod je pojam iz telekomunikacija i elektronike. Piše se baud, a čita bod. Tako se meri brzina prenosa što je broj promena u sekundi u modulisanom signalu u sredini kroz koju se prenosi signal. Nazvano je po Emilu Bodu, izumitelju Bodovog koda u telegrafiji.
Na primer, 250 boda znači da je 250 signala preneseno u sekundi. Ako svaki signal nosi 4 bita informacije tada je svake sekunde preneto 1000 bita. Ovo se označava tada kao 1000 bit/s.
Ne treba pomešati veličine koje opisuju količinu prenetih bodova sa količinom podataka u sekundi (koji se obično označavaju kao biti u sekundi).[1] Svaki preneseni signal može nositi jedan ili više bitova informacije. Za ovo je karakterističan primer kvadraturna amplitudska modulacija. Ukoliko svaki signal nosi tačno jedan bit tada su količina boda i bita u sekundi jednake. Međutim, mnogo se efikasnije koristi dati opseg medijuma za prenos signala ako se u jedan signal utisne više bita. Ovo smanjuje vreme prenosa informacije.
Jasan primer razlike između količine boda i bita u sekundi je brzina signalizacije čoveka koji zastavicom prenosi poruke između brodova. Čovek može pomeriti ruku jednom u sekundi pa je njegova brzina signaliziranja 1 bod/s. Međutim, zastava može biti u jednom od 8 različitih položaja: visoko dignuta, 45 stepeni levo, 90 stepeni levo, 135 stepeni levo, pravo dole, 135 stepeni desno, 90 stepeni desno, 45 stepeni desno. ovo znači da svaki signal nosi 3 bita informacije (23=8), jer su potrebne 3 binarne cifre za kodiranje 8 različitih stanja - dakle brzina prenosa je 3 bita u sekundi.
Tako modem brzine 2400 bita/s stvarno prenosi 600 boda, gde je svaki signal modulisan u kvadraturno amplitudskoj modulaciji i nosi po 4 bita informacije.
Naziv[uredi | uredi izvor]
Jedinica u bodu je dobila ime po Emilu Bodu, pronalazaču Bodovog koda za telegrafiju, i predstavljena je prema pravilima za SI jedinice. Odnosno, prvo slovo njegovog simbola je veliko (Bd), ali kada se jedinica napiše, treba je pisati malim slovima (baud), osim kada počinje rečenicu. Bod je definisao CCITT (sada ITU) u novembru 1926. Raniji standard je bio broj reči u minuti, što je bila manje robusna mera pošto dužina reči može da varira.[2]
Definicije[uredi | uredi izvor]
Vreme trajanja simbola,[3] može se direktno izmeriti kao vreme između prelaza gledajući dijagram[4][5] signala na osciloskopu. Vreme trajanja simbola Ts može se izračunati kao:
gde je fs brzina simbola. Takođe postoji šansa za pogrešnu komunikaciju koja dovodi do dvosmislenosti.
- Primer: Komunikacija brzinom od 1000 Bd označava komunikaciju putem slanja 1000 simbola u sekundi. U slučaju modema, ovo odgovara 1000 tonova u sekundi; slično tome, u slučaju linijskog koda, ovo odgovara 1000 impulsa u sekundi. Vreme trajanja simbola je 1/1000 sekunde (tj. 1 milisekunda).
U digitalnim sistemima (tj. korišćenjem diskretnih/diskontinuiranih vrednosti) sa binarnim kodom, 1 Bd = 1 bit/s. Nasuprot tome, nedigitalni (ili analogni) sistemi koriste kontinuirani opseg vrednosti za predstavljanje informacija i u ovim sistemima tačna veličina informacija od 1 Bd varira.
Bod se skalira korišćenjem standardnih metričkih prefiksa,[6][7] tako da npr
- 1 kBd (kilobod) = 1000 Bd
- 1 MBd (megabod) = 1000 kBd
- 1 GBd (gigabod) = 1000 MBd.
Odnos prema bruto bitskoj brzini[uredi | uredi izvor]
Brzina simbola je povezana sa bruto bitskom brzinom izraženom u bit/s. Termin bod se ponekad pogrešno koristi za označavanje brzine bita,[8] pošto su ove brzine iste u starim modemima[9][10] kao i u najjednostavnijim digitalnim komunikacionim vezama koje koriste samo jedan bit po simbolu, kao što je binarna cifra „0” predstavljena jednim simbolom, a binarna cifra "1" drugim simbolom. U naprednijim modemima i tehnikama prenosa podataka, simbol može imati više od dva stanja, tako da može predstavljati više od jednog bita. Bit (binarna cifra) uvek predstavlja jedno od dva stanja.
Ako se N bitova prenosi po simbolu, a bruto brzina bitova je R, uključujući dodatne troškove kodiranja kanala, brzina simbola fs se može izračunati kao
Uzimajući informaciju po impulsu N u bit/pulsu kao logaritam osnove 2 broja različitih poruka M koje mogu biti poslate, Hartlej[11] je konstruisao meru bruto brzine protoka R[12] kao
- gde je
Ovde, označava funkciju plafona . Gde se uzima za bilo koji realan broj veći od nule, tada se funkcija plafona zaokružuje na najbliži prirodni broj (npr. ).
U tom slučaju se koristi M = 2N različitih simbola. U modemu, to mogu biti vremenski ograničeni tonovi sinusnog talasa sa jedinstvenim kombinacijama amplitude, faze i/ili frekvencije. Na primer, u 64QAM modemu, M = 64, te je brzina prenosa bita N = log2(64) = 6 puta brzina boda. U linijskom kodu, to može biti M različitih nivoa napona.
Odnos nije nužno čak ni ceo broj; u 4B3T kodiranju,[13] brzina bitova je 4/3 brzine prenosa. (Tipičan interfejs osnovne brzine sa brzinom sirovih podataka od 160 kbit/s radi na 120 kBd.)
Kodovi sa mnogo simbola, a samim tim i brzina bitova veća od brzine simbola, najkorisniji su na kanalima kao što su telefonske linije sa ograničenim propusnim opsegom, ali visokim odnosom signal-šum unutar tog propusnog opsega. U drugim aplikacijama, brzina prenosa je manja od brzine simbola. Modulacija od osam do četrnaest koja se koristi na audio CD-ovima ima brzinu prenosa 8/14 bodne brzine.[14][15][16]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „What's The Difference Between Bit Rate And Baud Rate?”. Electronic Design. 2012-04-27. Pristupljeno 2018-01-18.
- ^ „Baud definition by The Linux Information Project (LINFO)”. www.linfo.org. Pristupljeno 2018-01-18.
- ^ ITU-T G.825 Transmission Systems And Media, Digital Systems And Networks Digital networks . Quality and availability targets (03/2000)
- ^ Christopher M. Miller "High-Speed Digital Transmitter Characterization Using Eye Diagram Analysis". 1266 Hewlett-Packard Journal 45(1994) Aug., No,4 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. januar 2021), pp. 29-37.
- ^ John G Proakis, Digital Communications 3rd ed, 2001
- ^ „Four Resolutions”. Bipm.org. Pristupljeno 1. 3. 2012.
- ^ „Metric Prefixes and SI Units”. learn.sparkfun.com. Pristupljeno 2020-01-26.
- ^ Banks, Michael A. (1990). „BITS, BAUD RATE, AND BPS Taking the Mystery Out of Modem Speeds”. Brady Books/Simon & Schuster. Pristupljeno 17. 9. 2014.
- ^ Bellis, Mary (2017-12-31). „History of the Modem”. ThoughtCo.com. Pristupljeno 2021-04-05.
- ^ „National Security Agency Central Security Service > About Us > Cryptologic Heritage > Historical Figures and Publications > Publications > WWII > Sigsaly – The Start of the Digital Revolution”. NSA.gov. Pristupljeno 2020-08-13.
- ^ D. A. Bell (1962). Information Theory and its Engineering Applications (3rd izd.). New York: Pitman. OCLC 1626214.
- ^ International Electrotechnical Commission (2007). „Prefixes for binary multiples”. Arhivirano iz originala 25. 09. 2016. g. Pristupljeno 4. 2. 2014.
- ^ „Wired Communications T-SMINTO 4B3T Second Gen. Modular ISDN NT (Ordinary)” (PDF) (Data sheet). Version 1.1. Infineon. novembar 2001. PEF 80902.
- ^ EPO. „Pioneering the digital revolution: Kornelis Schouhamer Immink, developer of CD, DVD, and Blu-ray Disc coding named finalist for the European Inventor Award”. Arhivirano iz originala 31. 01. 2019. g. Pristupljeno 2015-06-07.
- ^ Kees Schouhamer Immink (decembar 1990). „Runlength-Limited Sequences”. Proceedings of the IEEE. 78 (11): 1745—1759. doi:10.1109/5.63306. „A detailed description is furnished of the limiting properties of runlength limited sequences.”
- ^ Kees A. Schouhamer Immink (novembar 2004). Codes for Mass Data Storage Systems
(Second fully revised izd.). Eindhoven, The Netherlands: Shannon Foundation Publishers. ISBN 90-74249-27-2. Pristupljeno 2015-08-23.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Martin, Nicolas (januar 2000). „On the origins of serial communications and data encoding”. dBulletin, the dBASE Developers Bulletin (7). Pristupljeno 4. 1. 2007.
- Frenzel, Lou (27. 4. 2012). „What's The Difference Between Bit Rate And baud?”. Electronic Design Magazine.
- „Federal Standard 1037C”. National Communications System. 1996-07-07. Arhivirano iz originala 02. 03. 2009. g. Pristupljeno 10. 07. 2022.
- „System Design and Engineering Standard for Tactical Communications”. Mil-Std-188-200. United States Department of Defense. 1983-05-28. Arhivirano iz originala 12. 01. 2009. g. Pristupljeno 10. 07. 2022.
- „On the origins of serial communications and data encoding”. Arhivirano iz originala 5. 12. 2012. g. Pristupljeno 4. 1. 2007.
- C. E. Shannon, A mathematical theory of communication, Bell System Technical Journal, vol. 27, pp. 379–423 and 623–656, (July and October, 1948)
- Amin Shokrollahi, LDPC Codes: An Introduction Arhivirano 2017-05-17 na sajtu Wayback Machine
- Gupta, Prakash C (2006). Data Communications and Computer Networks. PHI Learning. ISBN 9788120328464. Pristupljeno 10. 7. 2011.
- Schlosser, S. W., Griffin, J. L., Nagle, D. F., & Ganger, G. R. (1999). Filling the memory access gap: A case for on-chip magnetic storage (No. CMU-CS-99-174). Carnegie-Mellon Univ Pittsburgh Pa School Of Computer Science.
- „Monitoring file transfers that are in progress from WebSphere MQ Explorer”. 11. 3. 2014. Pristupljeno 10. 10. 2014.
- Guimarães, Dayan Adionel (2009). „section 8.1.1.3 Gross Bit Rate and Information Rate”. Digital Transmission: A Simulation-Aided Introduction with VisSim/Comm. Springer. ISBN 9783642013591. Pristupljeno 10. 7. 2011.
- Kaveh Pahlavan, Prashant Krishnamurthy (2009). Networking Fundamentals. John Wiley & Sons. ISBN 9780470779439. Pristupljeno 10. 7. 2011.
- Network Dictionary. Javvin Technologies. 2007. ISBN 9781602670006. Pristupljeno 10. 7. 2011.
- Harte, Lawrence; Kikta, Roman; Levine, Richard (2002). 3G wireless demystified. McGraw-Hill Professional. ISBN 9780071382823. Pristupljeno 10. 7. 2011.
- J.S. Chitode (2008). Principles of Digital Communication. Technical Publication. ISBN 9788184314519. Pristupljeno 10. 7. 2011.[mrtva veza]
- Theodory S. Rappaport, Wireless communications: principles and practice, Prentice Hall PTR, 2002
- Lajos Hanzo, Peter J. Cherriman, Jürgen Streit, Video compression and communications: from basics to H.261, H.263, H.264, MPEG4 for DVB and HSDPA-style adaptive turbo-transceivers, Wiley-IEEE, 2007.
- V.S. Bagad, I.A. Dhotre, Data Communication Systems[mrtva veza], Technical Publications, 2009.
- Sudhir Dixit, Ramjee Prasad Wireless IP and Building the Mobile Internet, Artech House
- Guy Hart-Davis,Mastering Microsoft Windows Vista home: premium and basic, John Wiley and Sons, 2007
- „Understanding DVD-Audio” (PDF). Sonic Solutions. Arhivirano iz originala (PDF) 4. 3. 2012. g. Pristupljeno 23. 4. 2014.
- HDV Specifications (PDF), HDV Information, Arhivirano iz originala (PDF) 2007-01-08. g.
- „Avchd Information”. AVCHD Info. Pristupljeno 11. 7. 2011.
- „3.3 Video Streams” (PDF), Blu-ray Disc Format 2.B Audio Visual Application Format Specifications for BD-ROM Version 2.4 (white paper), maj 2010, str. 17, Arhivirano iz originala (PDF) 08. 07. 2011. g., Pristupljeno 10. 07. 2022
- Public Buildings Service, U.S. General Services Administration (septembar 1995). „Metric Design Guide (PBS-PQ260)” (PDF). National Institute of Building Sciences. Arhivirano iz originala (PDF) 2011-12-15. g. Pristupljeno 21. 4. 2018.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- What is the Symbol rate?
- What’s The Difference Between Bit Rate And Baud Rate?, Electronic Design Magazine