Borivoj Gerzić
Borivoj Gerzić | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Beograd, Jugoslavija |
Zanimanje | Pisac, prevodilac i leksikograf |
Nagrade | Matice srpske 2006. godine |
Borivoj Gerzić (Beograd, Jugoslavija, 1959) srpski je pisac, prevodilac i leksikograf. Njegova proza, poezija, eseji i prevodi objavljivani su u jugoslovenskim i srpskim književnim časopisima (izbor: Letopis Matice Srpske, Beogradski književni časopis, Pismo, Polja, Mostovi, Reč, Vreme, Danas, Politika), pripovetke i prevodi izvođeni su na beogradskom radiju[1][2], a prevodi igrani u pozorištu[3].
Diplomirao je Opštu književnost i teoriju književnosti 1984. godine na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Sredinom osamdesetih godina prošlog veka vodio je Demo-pozorište u bioskopu „Topčiderska zvezda“ u Beogradu. Krajem osamdesetih (1987) osnovao je izdavačku kuću Istar[4] (do 2003. objavljeno 16 naslova), a u Studentskom kulturnom centru u Beogradu je organizovao i vodio Prvi skup nezavisnih izdavača Jugoslavije (1988).
Sredinom devedesetih (1994-2000) bio je urednik beogradskog časopisa za savremenu kulturu Eterna[5][6][7] sa Snežanom Ranković, a od 1997. do 2000. glavni urednik programa Doma omladine Beograda. Knjižaru Maćado pokrenuo je u Beogradu (2002–2008), kao i Domaću galeriju u okviru knjižare. Radio je i kao vozač, kuvar, fizički radnik, prodavac, hotelski službenik, nastavnik, knjižar, taksista. Od 2010. godine potpuno se posvetio pisanju, a od 2013. živi na svom imanju na obroncima Trešnjevačke doline kod Rudnika.
Član je Srpskog književnog društva[8]i Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Proza i poezija[uredi | uredi izvor]
Prvu knjigu, Trorog, objavio je 1987. kao samizdat sa Milicom Tomić i Radišom Crnim.[9][10][11] Slede zbirke priča Malo gore i raspašće se pod pseudonimom Balk Gudur (1992) i Manijeva završnica[12] (1995). Naredne tri – Jedan život kakav jeste (2012)[13][14][15], Poslednje stvari (2014)[16][17][18][19][20] i Priča. Ljubav (2016)[21][22] u izdanju Rendeta, ušle su u najuži izbor nekoliko prestižnih domaćih nagrada.
Studiju o fenomenu umiranja Koreografija moriendi objavio je 2016. godine [23][24][25][26], a biografiju Samjuela Beketa – Beket: čovek i delo 2019. godine [27][28][29][30][31][32][33]. Iste godine, drama Srne bez puške[34] ušla je u najuži izbor za Sterijinu nagradu za najbolji dramski tekst. Zbirku Ja svako (i druge pesne) objavio je 2022 godine[35][36][37][38][39].
Prevodi[uredi | uredi izvor]
Sa engleskog je preveo dela dvadesetak autora, između ostalih Mesečinu i druge drame Harolda Pintera (2005)[40], pozorišne komade Sema Šeparda, Olbija, Mameta, Artura Kopita i dr., Tamni lavirint Lorensa Darela (2007)[41], Džojsove, Beketove, Karverove i Makjuanove pripovetke, Dilanovu poemu Mučko ubistvo[42].
Prevodi igrani u pozorištu (izbor)[uredi | uredi izvor]
- Ubica, Entoni Šefer - režija Anja Suša, Beogradsko dramsko pozorište, 1998[43].
- Vreme zabave, Harold Pinter - režija Eduard Miler, Crnogorsko narodno pozorište, 2000.
- Američki bafalo, Dejvid Mamet – režija Vladimir Jeftović, Teatar Kult, Beograd, 2006.[44]
- Put za nirvanu, Artur Kopit - režija Iva Milošević, Atelje 212, 2004.[45]
- Papirnati Pinter, režija Marko Kostić, umetnički direktor Nataša Milović, Scena Carina, 2011[46] (Harold Pinter - Stanica Viktorija, Još jedno pred odlazak, Gorštački jezik, Glasovi porodice)
- Bračna igra, Edvard Olbi - režija Ivana Đilas, Atelje 212 - Teatar u podrumu (1998); režija Dragan Nikolić, Kulturni centar Inđija, 2015[47]; režija David Alić, Pozorište „Toša Jovanović“, Zrenjanin, 2022[48].
- Vrteška[49], Artur Šnicler - režija Darijan Mihajlović, Pozorište „Boško Buha“, 2019.
- Glasovi porodice, Harold Pinter - režija Aleksandar Jovanović, Radio-televizija Crne Gore, 2020.
Film[uredi | uredi izvor]
Autor je dokumentarnog filma Srbi dočekuju bombardovanje (1999).[50]
Rečnici[uredi | uredi izvor]
Autor je Englesko–srpskog rečnika fraza i idioma (1994)[51], Rečnika anglo–američkog slenga (1997)[52], Rečnika savremenog beogradskog žargona (2002) sa Natašom Gerzić [53] i Rečnika srpskog žargona (2012) [54] - „Ogromna, raznovrsna i dobro izabrana građa odakle žargonizmi potiču, njihov broj i šarolikost žargonskih grupa (vojnički, politički, narkomanski, stručni itd.), iz kojih su žargonski izrazi izabrani. kao i dobro jezičko osećanje i kompetencija autora, uslovili su da se bez ustezanja može reći da je ovo najbolji i najpouzdaniji rečnik aktuelnog, i ne samo aktuelnog, srpskog žargona (i kolokvijalnog jezika uopšte).” - Prof. dr Aleksandar Milanović, Beograd, 20. jun 2011.
Monografije[uredi | uredi izvor]
Priredio je monografije svog brata Dušana Gerzića Gera – I, Myself and Others (2003)[55][56] i Gerin skicen-blok (2013)[57][58], kao i i monografije Sanja Rudić (2011)[59] i Superstars – manijački vodič kroz Fektori Endija Vorhola i Velvet Andergraund (2003)[60][61][62].
Antologije[uredi | uredi izvor]
Priređivač je (sa Arijanom Božović) antologije svetske priče Kule, gradovi – Majstori kratke proze: od Gogolja do Fostera Volasa (2013)[63][64][65].
Nominacije i nagrada[uredi | uredi izvor]
Gerzić je dobitnik nagrade Matice srpske „Laza Kostić” 2006. godine – za prevod (2005): Mesečina i druge drame[40], Harolda Pintera.
Njegove knjige našle su se u najužim izborima za prestižne nagrade:
- Zbirka pripovedaka Jedan život kakav jeste[15][14][13] – najuži izbor za nagradu „Biljana Jovanović[66]“ (2013) i širi izbor za nagradu „Meša Selimović“ (2013);
- Zbirka pripovedaka Poslednje stvari[16] – najuži izbor za „Andrićevu nagradu“[67] (2015) i nagradu „Biljana Jovanović“ (2015) i uži izbor za nagradu „Isidora Sekulić“[68] (2015);
- Zbirka pripovedaka Priča. Ljubav[21][22][69][70] – na listi 10 najboljih knjiga u 2016. godini po izboru književnih kritičara Kulturnog dodatka Politike;
- Drama Srne bez puške [34]– najuži izbor za Sterijinu nagradu 2019/2020.
- Biografija Beket: čovek i delo[27][28][29][30][31][32] – najuži izbor za Vitalovu nagradu 2020[71] i Nagradu Doma kulture Studentski grad za najbolju nefikcijsku knjigu u 2020[72].
- Zbirka pesama Ja svako[35][36][37][38][39]– širi izbor za nagradu „Biljana Jovanović“ 2022.
Drugi o Gerziću i njegovim knjigama[uredi | uredi izvor]
„Priče Borivoja Gerzića nisu uvek lako razumljive i pristupačne, ali je, čak i u pasažima koji traže dodatnu pažnju, jasna njihova inovativnost na polju jezika, stila, forme, karakterizacije i organizacije teksta.“ Dragan Babić, Polja[22][73]
„Gerzić je odličan stilista, podstaknut i nadahnut filmskim načinom naracije, pa se mnoge njegove stranice opažaju kao filmovi prepuni kratkih kadrova, montiranih brzim tempom, često te rečenice imaju reč-dve. Njegov književni izraz je sumanut, furiozan, snažan, virtuozan, sav nekako izranjavljen, pun bola, pun strasti, nikad mizantropski, pun ljubavi prema ljudima, pa i onda kad su jadni i bez ikakvih vidika, pa i onda kada umiru.“ Danko Stojić[74], Književne novine br. 1212-1213, april-maj 2013.
„Bora Gerzić je otac srpskog andergraund i rokenrol izdavaštva. Posle Mašićevih 'Nezavisnih izdanja', Borin 'Istar' (1987) bio je najstarija privatna izdavačka kuća kod nas, a on sam je autor dragocenih pionirskih rečnika engleskog slenga i fraza i idioma, kao i rečnika beogradskog žargona. Sa engleskog je preveo desetak knjiga i drama. Kao pisac, objavio je tri zbirke izvanrednih pripovedaka koje neopravdano još nisu priznate kao prvorazredna srpska moderna literatura. Verovatno zato što Bora Gerzić uporno insistira da je on sam, i sve što radi – poslednja odbrana prave urbane margine. Vrlo zapaženo vodio je i knjižaru i galeriju Maćado u Krunskoj ulici, koja je vrlo brzo postala i 'miting point' nezavisnih mlađih kult i rok stvaralaca.“ Mirjana Bobić Mojsilović, MTS Klub, 2006.
„Mnogo više knjiga je preveo nego što ih je napisao, i zato književni krugovi prepoznaju Borivoja Gerzića pre svega kao prevodioca. Međutim, Gerzić je jedan od naših najboljih savremenih pisaca priča, i vreme je da u domaćoj književnosti dobije mesto koje zaslužuje. Njegov stil je sasvim osoben, moderan i obogaćen velikim poznavanjem sopstvenog jezika i svetske literature. Neminovno ćete se zaljubiti u ove priče, jer su duboke, slobodne i senzualne.”Jelena Lengold, jul 2014. (iz prikaza zbirke priča Poslednje stvari).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „RTS :: Radio Beograd 3 :: Priče Borivoja Gerzića”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ „RTS :: Radio Beograd 3 :: Priče Borivoja Gerzića”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-04-24.
- ^ „AUTORI I PREVODIOCI BEOGRADSKOG KNjIŽEVNOG ČASOPISA - PDF Free Download”. docplayer.org. Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ „www.istarpress.net (gerzic.tripod.com site)”. gerzic.tripod.com. Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Eterna : časopis za savremenu kulturu / glavni i odgovorni urednik Đorđe Milosavljević :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ BAKIĆ, Objavio ILIJA. „LITERATURA I PARALITERATURA - POKRETI U SF GETU”. Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ „ETERNA 6 - Časopis za Savremenu Kulturu 1997 -- Mali oglasi i prodavnice # Goglasi.com”. www.goglasi.com. Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ „Borivoj Gerzić – Srpsko Književno Društvo” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Trorog :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Gerzić, Borivoj; Tomić, Milica; Crni, Radiša (1987). Trorog. Beograd: Trorog.
- ^ „Borivoj Gerzić / Milica Tomić / Radiša Crni - Trorog”. KupujemProdajem (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Manijeva završnica : pripovetke :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ a b Borivoj Gerzic - Jedan Zivot Kakav Jeste (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-03-19
- ^ a b Vulićević, Marina. „Mislili su da pripadam Al Kaidi”. Politika Online. Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ a b Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Jedan život kakav jeste : izabrana kraća proza :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-19.
- ^ a b Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Poslednje stvari :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Vulićević, Marina. „Danas se ajfon drži u ruci kao nekada Biblija”. Politika Online. Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ „Poslednje stvari - Borivoj Gerzić”. Rende (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ After, Before (2014-10-28). „Srpska proza i teorija na Sajmu knjiga”. Before After (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ Borivoj Gerzic - Poslednje stvari (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-04-13
- ^ a b Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Priča.Ljubav :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ a b v „Dragan Babić: USAMLJENI PRAKTIKANTI”. Polja (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Koreografija moriendi; Zvučni snimak :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Koreografija moriendi :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Nježić, Tatjana. „KAKO SU UMIRALI POZNATI Staljin, Musolini, Pikaso, Crnjanski, Frojd, Kant, Prisli...”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ Vulićević, Marina. „Kako umiru geniji”. Politika Online. Pristupljeno 2023-04-13. zero width space character u
|title=
na poziciji 1 (pomoć) - ^ a b Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Beket: čovek i delo :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ a b servis, Javni (2020-08-03). „Život i delo: Semjuel Beket Punoća praznine”. Javni servis (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ a b „Lični Beket - Autobiografija - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (na jeziku: srpski). 2020-08-12. Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ a b „Borivoj Gerzić, književnik: Igra s nožem u grudima”. micavujicic.com. Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ a b Vlajčić, Milan (2020-06-29). „Piše Milan Vlajčić: Portret poslednjeg moderniste”. NOVA portal (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ a b „Borivoj Gerzić, BEKET: ČOVEK I DELO – Srpsko Književno Društvo” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ Kulturni dnevnik (TV RTS 30.06.2020.) (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-04-13
- ^ a b Gerzic, Borivoj (2019-01-01). „Borivoj Gerzić - Srne bez puške”. Arhivirano iz originala 18. 03. 2023. g. Pristupljeno 18. 03. 2023.
- ^ a b Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Ja svako i druge pesne :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ a b Vulićević, Marina. „Ako hoćeš da menjaš svet, menjaj sebe”. Politika Online. Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ a b Vavilon 24.01.2023. (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2023-03-18
- ^ a b „Ja svako i druge pesme”. Beopolis (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-04-23.
- ^ a b „RTS :: Preporuka :: „Ja svako i druge pesne“ Borivoja Gerzića”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-07-05.
- ^ a b Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Mesečina : i druge drame; Moonlight :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Tamni lavirint; The Dark Labyrinth :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-18.
- ^ „MUČKO UBISTVO Bob Dilan”. limundo.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-04-13.
- ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2023-03-26.
- ^ „Muzej pozorišne umetnosti Srbije”. teatroslov.mpus.org.rs. Pristupljeno 2023-03-26.
- ^ Čumić, Jovana (2016-11-10). „PUT U NIRVANU | Pozorište "Atelje 212"” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-03-26.
- ^ „PAPIRNATI PINTER”. SCENA CARINA (na jeziku: engleski). 2011-10-01. Pristupljeno 2023-03-26.
- ^ https://iti.indjija.net, ITI Inđija. „Predstava „Bračna igra” večeras u Kulturnom centru”. www.indjija.rs (на језику: српски). Приступљено 2023-04-17.
- ^ „Narodno pozorište “Toša Jovanović”: Najava premijere "Bračna igra"” (на језику: српски). 2022-12-14. Приступљено 2023-04-17.
- ^ Golubović-Trebješanin, Borka. „Šniclerova „Vrteška” u „Buhi””. Politika Online. Приступљено 2023-04-17.
- ^ Bora Gerzić, Srbi dočekuju bombardovanje (на језику: српски), Приступљено 2023-03-18
- ^ Марибор, IZUM-Институт информацијских знаности. „Englesko-srpski rečnik fraza i idioma : preko 4200 frazeoloških jedinica :: COBISS+”. plus.cobiss.net (на језику: српски). Приступљено 2023-03-18.
- ^ Марибор, IZUM-Институт информацијских знаности. „Rečnik anglo-američkog slenga (i vulgarnog jezika) :: COBISS+”. plus.cobiss.net (на језику: српски). Приступљено 2023-04-05.
- ^ Марибор, IZUM-Институт информацијских знаности. „Rečnik savremenog beogradskog žargona : preko 4500 žargonskih reči i izraza; A Dictionary of Contemporary Belgrade Slang : over 4500 entries; A Dictionary of Contemporary Belgrade Slang :: COBISS+”. plus.cobiss.net (на језику: српски). Приступљено 2023-03-18.
- ^ Марибор, IZUM-Институт информацијских знаности. „Rečnik srpskog žargona : (i žargonu srodnih reči i izraza); A Dictionary of Serbian Slang :: COBISS+”. plus.cobiss.net (на језику: српски). Приступљено 2023-03-19.
- ^ Gerzić, Dušan; Gera; Gerzić, Borivoj (2003). Gera, I, myself and others (на језику: енглески). Istar. ISBN 978-86-902311-7-1.
- ^ „Monografija”. www.dusangerzicgera.com. Приступљено 2023-04-17.
- ^ „Герин скицен-блок – Боривој Герзић”. АЛЕТЕА (на језику: српски). Приступљено 2023-03-18.
- ^ „Gerin Skicen-blok”. www.dusangerzicgera.com. Приступљено 2023-04-17.
- ^ „Sanja Rudić - Monografija / A Monograph : Borivoj Gerzić, Mirjana Đorđević-Thaler, Maja Rudić”. Knjizara.com (на језику: српски). Приступљено 2023-03-18.
- ^ Superstars: manijački vodič kroz Fektori Endija Vorhola i Velvet Andergraund (на језику: енглески). Istar. 2003. ISBN 978-86-902311-8-8.
- ^ „Superstars Manijacki vodic kroz Fektori Endija Vorhol”. www.limundo.com (на језику: српски). Приступљено 2023-04-17.
- ^ „Superstars”. Dobra knjiga (на језику: српски). Приступљено 2023-04-17.
- ^ Марибор, IZUM-Институт информацијских знаности. „Kule, gradovi : majstori kratke proze: od Gogolja do Fostera Volasa :: COBISS+”. plus.cobiss.net (на језику: српски). Приступљено 2023-03-18.
- ^ Kule, gradovi, majstori kratke proze: od Gogolja do Fostera Volas (на језику: српски).
- ^ „Majstori kratke proze - Društvo - Dnevni list Danas” (на језику: српски). 2014-02-21. Приступљено 2023-04-17.
- ^ „Награда Биљана Јовановић – Српско Књижевно Друштво” (на језику: енглески). Приступљено 2023-03-18.
- ^ „Андрићева награда - Задужбина Иве Андрића”. www.ivoandric.org.rs. Приступљено 2023-03-18.
- ^ „DODELA NAGRADE „ISIDORA SEKULIC“ DAVIDU ALBAHARIJU ZA „ZIVOTINjSKO CARSTVO“ - Gradska opština Savski venac”. DODELA NAGRADE „ISIDORA SEKULIC“ DAVIDU ALBAHARIJU ZA „ZIVOTINjSKO CARSTVO“ - Gradska opština Savski venac (на језику: српски). Архивирано из оригинала 24. 04. 2023. г. Приступљено 2023-04-24.
- ^ Мост, Књижара (2018-11-13). „Knjigama se ne gleda u cenu, ali ako baš mora, evo!”. Knjižara Most (на језику: српски). Приступљено 2023-04-13.
- ^ Beokult ( TV RTS 13. 07. 2016. ) (на језику: српски), Приступљено 2023-04-13
- ^ Fonet (2021-02-03). „Haliloviću "Zlatni suncokret" za roman "Ljudi bez grobova"”. NOVA portal (на језику: српски). Приступљено 2023-04-13.
- ^ Vučković, Igor (2021-08-27). „Knjiga Ane Ristović u užem izboru za Nagradu DKSG za najbolju knjigu nefikcijske proze | Arhipelag” (на језику: енглески). Приступљено 2023-04-13.
- ^ „Online knjižara Dereta | Autori”. Online knjižara Dereta (на језику: српски). Приступљено 2023-04-26.
- ^ „Danko Stojić - autor”. Knjizara.com (на језику: српски). Приступљено 2023-04-26.
Спољашње везе[uredi | uredi izvor]