Pređi na sadržaj

Bosanci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Granica između geografske oblasti Bosne i geografske oblasti Hercegovine

Pojam Bosanci je opšti, odnosno demonimski naziv za stanovnike Bosne, nezavisno od njihove etničke, jezičke, verske ili bilo koje druge pripadnosti.[1] U tom smislu, Bosanci mogu biti Srbi ili Hrvati, odnosno etnički Bošnjaci (ili etnički Muslimani iz Bosne), kao i pripadnici drugih naroda koji žive u Bosni ili su rodom, odnosno poreklom sa područja Bosne. Pojam se koristi prvenstveno za označavanje stanovnika same Bosne kao geografske oblasti, ali u zavisnosti od konteksta može se odnositi i na sve stanovnike Bosne i Hercegovine. Termin se u pomenutim značenjima aktivno upotrebljava u srpskom, hrvatskom, slovenačkom, makedonskom, bošnjačkom i crnogorskom jeziku.

Leksikološko značenje[uredi | uredi izvor]

Osnovno leksikološko značenje pojma Bosanci u funkciji demonima posvedočeno je brojnim izvornim primerima iz starije i novije istorije. Kao opšta oznaka za stanovnike Bosne, pojam se pojavljuje u oba izdanja Srpskog rječnika, prvom iz 1818.[2] i drugom iz 1852.[3] godine. Tom prilikom, Vuk Stefanović-Karadžić je kao sastavljač rečnika ukazao na istovetno demonimsko značenje pojmova Bosanac, Bošnjak i Bošnjanin.[4][3] Istovetno, odnosno opšte demonimsko značenje pojma Bosanac i ostalih istoznačnih pojmova (Bošnjak, Bošnjanin) zabeležio je i Đura Daničić,[5] a njihovo izvorno značenje je na istovetan način zabeleženo i u potonjem Rečniku SANU.[6] Ista izvorna značenja pomenutih pojmova beleži i Etimologijski rječnik JAZU.[7]

Arhaični sinonimi[uredi | uredi izvor]

Pored pojma Bosanci, kao opšti nazivi za stanovnike Bosne (u regionalnom smislu) izvorno su upotrebljavani i neki drugi termini, kao što su Bošnjani ili Bošnjaci. Svi ovi pojmovi su prvobitno imali demonimsko značenje.[4][3][5][6][7] Tek u novije vreme, pojam Bošnjaci je dobio i posebno, etnonimsko značenje, kao oznaka za etničke Bošnjake. Do toga je došlo nakon neuspeha prvobitnog pokušaja austrougarskih vlasti da nakon okupacije Bosne i Hercegovine (1878) stvore integralnu "bosansku" naciju, što nije urodilo plodom zbog odlučnog otpora ne samo Srba, već i Hrvata. Pošto im nije uspelo da opšti pojam "Bosanci" pretvore u etničku odrednicu, austrougarske vlasti su se usredsredile na pojam "Bošnjaci" kome je iz političkih razloga pripisano i etničko značenje. Glavni ideolog i zagovornik takve politike bio je austrougarski ministar Benjamin Kalaj pod čiji je uticaj potpao i deo muslimanskih prvaka, prvenstveno u srednjoj Bosni, dok je većina muslimanskih prvaka iz Hercegovine odbila da se odrekne svog tradicionalnog hercegovačkog regionalnog identiteta. Uprkos tome, austrougarske vlasti su nastavile sa politikom bošnjačenja, koja je bila usmerena prvenstveno prema muslimanskom stanovništvu Bosne.[8]

Dodatna značenja[uredi | uredi izvor]

Pored svog izvornog (demonimskog) značenja, koje se odnosi na sve stanovnike Bosne, pojam Bosanci je naknadno dobio i neka dodatna značenja, koja su nastala pod uticajem političkih rasprava o rešavanju bosanskog pitanja. Zagovornici etničkog bosanstva smatraju da je pojam Bosanci pored svog osnovnog demonimskog značenja oduvek imao i dodatno etnonimsko značenje, te stoga tvrde da termin Bosanci nije samo demonim, već i etnonim koji (prema njihovim shvatanjima) označava navodne etničke Bosance. Pojedini zagovornici etničkog bosanstva takođe smatraju da je 1993. godine, prilikom donošenja odluke da se dotadašnji jugoslovenski Muslimani preimenuju u etničke Bošnjake, učinjena velika terminološka greška, i tvrde da je umesto arhaičnog termina Bošnjaci trebalo odabrati opštiji termin Bosanci, koji bi pružao šire mogućnosti za sprovođenje svebosanskih političkih projekata. Na drugoj strani, postoje i neke drugačije koncepcije, koje su se pojavile među zagovornicima specifičnog "panetničkog" bosanstva. Prema njihovim shvatanjima, pojam Bosanci ima i specifično panetničko značenje, koje nadilazi sve postojeće etničke identitete u Bosni. Sva ova pitanja su predmet čestih rasprava i sporova u stručnoj i široj političkoj javnosti.[9][10][11][12]

Pomenute rasprave su došle do punog izražaja u vreme priprema za sprovođenje prvog posleratnog i dugo očekivanog popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, koji je bio zakazan za jesen 2013. godine.[13] Pojedini intelektualni krugovi i nevladine organizaceje su još ranije pristupili promovisanju pojma Bosanci kao "bolje" etničke odrednice ili kao specifične panetničke odrednice, što je dovelo do brojnih reakcija. Već tokom 2012. godine, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je izdao nekoliko saopštenja i proglasa u kojima se Bošnjaci pozivaju da se na popisu ne izjašnjavaju kao "Bosanci".[14] Uoči samog popisa, pojavio se i promotivni spot Omladinskog kulturnog centra iz Gradačca, u kome deca pozivaju Bošnjake da se ne izjašnjavaju kao "Bosanci", što je u delu javnosti osuđeno kao zloupotreba dece u političke svrhe.[15][16] Na samom popisu stanovništva (2013), čak 37.110 građana Bosne i Hercegovine je svoj identitet iskazalo upravo putem pojma Bosanci, od čega je njih 35.687 popisano na području Federaciji Bosne i Hercegovine.[17] Time je postavljena osnova za pokretanje brojnih pitanja o tačnom značenju takvog izjašnjavanja, pošto je na osnovu javnih iskaza raznih ličnosti koje su se izjasnile kao Bosanci postalo jasno da su motivi za takvo identitetsko opredeljivanje bili veoma različiti: jedni su taj pojam doživaljvali u regionalnom, drugi u etničkom, a treći u panetničkom značenju.

Javne rasprave o pomenutim pitanjima nastavljene su i tokom narednih godina. Znatnu pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini zaokupio je slučaj jednog roditelja iz Sarajeva, koji je 2014. godine želeo da svog sina upiše u matičnu knjigu rođenih kao Bosanca, ali u opštini su mu odgovorili da novorođenčad mogu biti upisana samo kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili ostali.[18] Nakon angažovanja advokata od strane roditelja, opština je 2015. godine saopštila da ne postoje zakonska ograničenja da iko bude upisan kao Bosanac u matičnu knjigu rođenih.[19] Mediji su objavili da je ovo prvo dete koje je u matičnim knjigama upisano upravo kao Bosanac.[20] Pomenuti roditelj je svoju odluku obrazložio željom da se stanovništvo Bosne i Hercegovine ne deli prema etničkoj pripadnosti.[21] Iako u Ustavu Bosne i Hercegovine nema nikakvih ograničenja da se neko izjasni kao Bosanac, za konstitutivne narode (Srbe, Hrvate i Bošnjake) su ipak zagarantovana neka prava koja nisu zagarantovana za "ostale", što uključuje i sve one koji se izjašnjavaju kao Bosanci. Tako na primer Predsedništvo Bosne i Hercegovine čine tri člana, od kojih su dva sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, a biraju se iz redova Hrvata i Bošnjaka, dok je treći član sa teritorije Republike Srpske i bira se iz redova Srba. Oni koji se izjašnjavaju kao Bosanci nemaju mogućnosti da budu birani na pomenute funkcije.[22]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Andrić, Ivo (1945). Travnička hronika. str. 250—251. 
  2. ^ Stefanović-Karadžić 1818, str. 42.
  3. ^ a b v Stefanović-Karadžić 1852, str. 38.
  4. ^ a b Stefanović-Karadžić 1818, str. 42, 43.
  5. ^ a b Daničić 1882, str. 557, 562-563.
  6. ^ a b Stevanović 1962, str. 73, 85-86.
  7. ^ a b Skok 1971, str. 191.
  8. ^ Kraljačić 1987.
  9. ^ Kržišnik-Bukić 1997.
  10. ^ Karić 1998, str. 38-46.
  11. ^ Kržišnik-Bukić 2003, str. 119-154.
  12. ^ Zgodić 2008.
  13. ^ Sadiković, Mirna (29. 8. 2013). „Popis stanovništva u BiH: Slobodno izjašnjavanje o naciji, vjeri i jeziku”. Slobodnaevropa.org. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  14. ^ „RTS :: Bošnjak ili Bosanac?” (na jeziku: (jezik: srpski)). Rts.rs. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  15. ^ D. Stanišić (13. 9. 2013). „Zloupotreba dece uoči popisa : Region : POLITIKA”. Politika.rs. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  16. ^ „RTS :: BiH, zloupotreba dece u promociji popisa?” (na jeziku: (jezik: srpski)). Rts.rs. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  17. ^ „Rezultati Popisa 2013, Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. Agencija za statistiku BiH. Pristupljeno 26. 11. 2017. 
  18. ^ Karabegović, Dženana. „Faruk, prvi Sarajlija koji je upisan u matičnu knjigu kao Bosanac”. Slobodnaevropa.org. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  19. ^ Elvira M. Jukić. „Beba pobedila etnički podeljen sistem u BiH”. Balkan Insight. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  20. ^ „Upisan prvi Bosanac u matičnu knjigu rođenih: Borba trajala osam mjeseci!”. Source.ba. Arhivirano iz originala 20. 02. 2015. g. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  21. ^ RadioSarajevo. „Kako je jedan dječak dobio rodni list na kojem piše da je Bosanac (FOTO+VIDEO) | Radio Sarajevo”. Radiosarajevo.ba. Arhivirano iz originala 20. 02. 2015. g. Pristupljeno 10. 3. 2015. 
  22. ^ „Ustav Bosne i Hercegovine” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 20. 02. 2015. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]