Pređi na sadržaj

Bojan Brnović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bojan Brnović
Bojan Brnović
Lični podaci
Puno ime Bojan Brnović
Datum rođenja (1979-02-10)10. februar 1979.(45 god.)
Mesto rođenja Podgorica, SFR Jugoslavija
Visina 1,75 m
Pozicija napadač
Juniorska karijera
Zabjelo
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1997—1998 Zabjelo 31 (13)
1998—1999 Mladost Apatin 24 (9)
1999—2003 Zeta 81 (27)
2003—2005 Partizan 12 (1)
2005 Obilić 13 (4)
2005—2007 Debrecin 35 (15)
2007—2010 Đer 69 (19)
2010 Diošđer 9 (1)
2011—2012 Čelik Nikšić 22 (6)
2013—2014 Ebes 30 (9)
2014 Bjatorbađi 14 (4)
Reprezentativna karijera**
2000—2001 SR Jugoslavija do 21 5 (4)
2002 SR Jugoslavija 2 (1)
* Datum aktuelizovanja: 27. jun 2015.
** Datum aktuelizovanja: 27. jun 2015.

Bojan Brnović (Podgorica, 10. februar 1979) je bivši crnogorski fudbaler. Igrao je na poziciji napadača. Njegov godinu dana mlađi brat Nenad je takođe bio fudbaler.[1]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Karijeru je počeo u podgoričkom klubu Zabjelo, kratko vreme proveo je u Mladosti iz Apatina, a potom je od 1999. do 2003. igrao za Zetu. U dresu Zete je tokom sezone 2002/03. postigao 20 golova u Prvoj ligi SR Jugoslavije.[2]

U julu 2003. je potpisao četvorogodišnji ugovor sa Partizanom.[3] Debitovao je za „crno-bele” na utakmici 2. kola kvalifikacija za Ligu šampiona protiv Đurgardena. Prvi gol je postigao na prijateljskom meču sa Radom, a prvi zvanični pogodak je dao na utakmici sa Zetom.[4] Tokom boravka u Partizanu, Brnović je uglavnom imao status rezerviste. Ipak, bio je deo tima koji je izborio plasman u grupnu fazu Lige šampiona. Kao rezervista je ulazio na teren na tri utakmice Grupe F, u kojoj su protivnici Partizanu bili Real Madrid, Porto i Olimpik Marselj.[5]

Kako nije uspeo da se izbori za veću minutažu u Partizanu, Brnović je januaru 2005. prosleđen na pozajmicu u beogradski Obilić do kraja sezone.[6] Postigao je nekoliko važnih golova, čime je značajno pomogao Obiliću da izbori opstanak u Prvoj ligi.[7] Tokom leta 2005. godine, Partizan je želeo opet da pošalje Brnovića na pozajmicu u Obilić,[8] ali je crnogorski fudbaler to odbio.[9]

U julu 2005. je prešao u tadašnjeg mađarskog prvaka, Debrecin.[10] U Mađarskoj je ostao pet godina, a pored Debrecina je igrao za Đer i Diošđer.

U septembru 2011. se vratio u crnogorski fudbal i potpisao ugovor sa drugoligašem Čelikom iz Nikšića.[11] U ekipi Čelika je proveo jednu sezonu, u kojoj je klub osvajanjem prvog mesta izborio povratak u Prvu ligu. Pored toga, Čelik je u ovoj sezoni kao drugoligaš osvojio i Kup Crne Gore.[12]

Nakon sezone u Čeliku, Brnović se vratio u Mađarsku i igrao za tamošnje drugoligaše Ebes i Bjatorbađi.[13]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za seniorsku reprezentaciju SR Jugoslavije je odigrao dve prijateljske utakmice, obe tokom selektorskog mandata Dejana Savićevića.[14] Na svom debitantskom nastupu, 17. aprila 2002. protiv Litvanije u Smederevu, Brnović je ušao na teren u 82. minutu umesto Mateje Kežmana a pet minuta kasnije je postigao i gol za konačnih 4:1.[15][16] Za seniorski tim je nastupio još jednom, 8. maja 2002. u porazu 1:0 od Ekvadora u Nju Džerziju.[17]

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Debrecin[uredi | uredi izvor]

Čelik Nikšić[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]