Pređi na sadržaj

Burel (Dimitrovgrad)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Burel je oblast u dimitrovgradskoj opštini, pirotski okrug. Oblast je smeštena južno od Dimitrovgrada (Caribroda), udaljena od grada između 5 i 25 km, površine oko 300 km.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Burel je srpsko-bugarskom granicom podeljen na dva dela. U zapadnom, srpskom delu Burela nalazi se 15 sela i zaseoka. Selo Vrapča, tačnije njegov manji deo koji je Nejskim ugovorom pripao Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pripada oblasti Burel a ostali deo sela – oblasti Znepolje. Burelu pripada deo sela Vlasi (mahale Šumje i Vodenice), dok deo sela Dragovita, tačnije mahala Pometkovci, pripada oblasti Derekul. Deo sela Gornja Držina koji se nalazi na desnoj obali reke Jerme takođe pripada oblasti Burel. Srpski deo Burela je sa istoka omeđen Gabarskom (Lukavačkom) rekom i državnom granicom između Srbije i Bugarske, sa juga Greben-planinom, sa zapada rekom Jermom, a sa severa katastarskim granicama sela Slivnica, Prača, Grapa, Planinica i Gornja Držina.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Nekada gusto naseljen i bogat, Burel je danas ostao bez ljudi i najnerazvijeniji je deo dimitrovgradske opštine. Od nekoliko hiljada stanovnika Burela, sada u njemu živi manje od sto ljudi. Mnogi stanovnici Burela, koji su popisani kod poslednjeg popisa 2011. godine, ne žive u mestu gde su, zbog raznih pogodnosti, prijavljeni. Mnogi leta provode u burelskim selima, a zimuju u gradovima gde imaju stalni boravak.

U Burelu je bilo stotine staja – pojata za stoku, nekoliko desetina vodenica, desetina mlekara i bačija. Sada nema nijedne pojate, vodenice, mlekare. Stotine hektara njiva je obrađivano za ishranu nekoliko hiljada ljudi, stotine hektara livada je košeno za ishranu stoke. Sada se u Burelu obrađuje samo desetak njiva (uglavnom u selima Banski Dol i Planinica) jer divlje svinje, ptice, jazavci i druge životinje unište letinu. Desetine hiljada ovaca i koza u društvu hiljade goveda napasano je na burelskim pašnjacima. Sada stotinak ovaca, koza i goveda koristi samo jedan veoma mali deo pašnjaka, dok se većina njih nepovratno pretvara u trnjake i šume.

Građevine[uredi | uredi izvor]

Na stotinak kvadratnih kilometara nalaze se ili su se nalazile brojne sakralne građevine. Najpoznatije su manastir Sv. Jovan Bogoslov i manastir Sveti Nikola. Vredne su pomena i Sveti Ilija u Donjoj Nevlji, Sveta Trojica i Sveta Bogorodica u Borovu, Sveta Bogorodica u Gornjoj Nevlji i crkva – kapela Sveta Presveta u Grapi. U Borovu se nalaze ostaci dva manastira – Sveti Jovan Pusti (ispod mahale Popova dolina) i Sveti Ćirik (između mahala Aljin sьlp i Preine mahale), kao i ostaci dve crkve – na mestima Krst (kod mahale Rid) i Petrov Krst (pored Turskog druma, iznad mahale Aljin sьlp). U selu Skrvenica postoje ostaci crkve Sveta Petka; u mestu Ribni Dol ostaci dve bezimene crkve; na Crkvištu, u Dragoviti, temelji crkve Sveta Petka; na mestu Pizdica, u mahali Šumje, selo Vlasi, temelji crkve; u ataru sela Poganovo, na mestima Bobotan (Svetenjak), Crkvište i Preod, temelji crkava. Postoje predanja da su sakralni objekti postojali na još desetak mesta u Burelu: Kostodolak, Asanov prisad, Pobijen kamik, Verzar, Pejčin krst, Martin i dr. U atarima svih burelskih sela postoji ili je postojalo više desetina molitvenih mesta (krstovi, obročišta, sveci), i „svetenih” ili mirosanih drveta o kojima će biti reči kad se bude govorilo o pojedinim selima. U Burelu se nalazi više stotina izvora pijaće vode od kojih su neki na glasu kao lekoviti, ili „sveteni”. Za poslednjih pedesetak godina presušilo je na desetine izvora i bunara.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zlatković, Mikrotoponimija Stare planine – Gornji Visok od Braćevca do Vlkovije, i Šugrin, Pirotski zbornik, 27-28, 2002
  • Ivanov, Mikrotoponimija Burela, Pirotski zbornik 43, 2018