Vanzejska konferencija
Vanzejska konferencija (nem. Wannseekonferenz) nacističkih zvaničnika održana 20. januara 1942. godine u Groser Vanzeu, predgrađu Berlina s ciljem da se dođe do „konačnog rešenja jevrejskog pitanja“.[1] Konferenciji je prisustvovalo 15 viših nacističkih starešina. Vođa sastanka bio je Rajnhard Hajdrih, čelnik SS-a i Gestapoa. Prisutan je bio i Adolf Ajhman, šef odeljenja za jevrejsko pitanje u Centralnom štabu bezbednosne službe Rajha. Ideja da se Jevreji iz Evrope deportuju na Madagaskar odbačena je kao nepraktična.[2] Rezultat ovog sastanka je dogovor da bi sve Jevreje trebalo okupiti i internirati na istok, a potom organizovati u radne grupe. Termin „istrebljenje“ se u izveštaju sastanka otvoreno ne pominje, ali nekoliko meseci nakon konferencije u Aušvicu i Treblinki su uvedene prve gasne komore.[3]
Konferencija
[uredi | uredi izvor]U julu 1941. godine, Herman Gering je naredio Hajdrihu pripremu plana za konačno rešenje jevrejskog pitanja. Hajdrih je potom razradio, do danas po veličini nenadmašen, zločin likvidacije i istrebljivanja jevrejskog naroda na području Evrope i sveta. Ciljevi ovog plana su bili:[1]
- proterivanje Jevreja sa životnog područja nemačkog naroda
- proterivanje sa pojedinih područja životnih interesa nemačkog naroda
Zbog neophodne saradnje drugih institucija nacističkog aparata, Hajdrih je sazvao konferenciju u vili u Vanzeu sa vođama institucija potrebnih za ovaj projekt. Iako nije vođen idealizmom kao drugi, Hajdrih kao voditelj konferencije je uspeo ukloniti sve sumnje i tako dobiti podršku svih institucija.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 18. ISBN 86-331-2112-3.
- ^ Lehrer 2000, str. 76.
- ^ Lehrer 2000, str. 98.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Lehrer, Steven (2000). Wannsee House and the Holocaust. ISBN 978-0-7864-9144-5.