Pređi na sadržaj

Vasijan Tiksenski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasijan Tiksenski
Lični podaci
Mesto rođenjaselo Burtsevo, Spaso-Preobraženski parohija, Totemski okrug, Vologdska gubernija,
Datum smrti12. septembar 1624
Mesto smrtiTotema,
Svetovni podaci
Praznik12. (25) septembar

Vasijan Tiksnenski († 12. septembar 1624) - sveti prepodobni Ruske pravoslavne crkve[1].

Pravoslavna crkva ga pominje 12. (25.) septembra[2].

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Monah Vasijan je rođen u selu Burtsevo, Spaso-Preobraženski parohija, Totemski okrug, Vologdska gubernija, u seljačkoj porodici. Krstio ga je sveštenik Vasilije. Bio je oženjen i imao dva sina u porodici. Zimi je krojio, išao po susednim selima. Postepeno je odlučio da napusti život u svetu i živi za Boga, i jedne noći je tajno otišao od kuće.

„Došao sam do mesta pored Semenkovskog jezera između reka Tiksne i Vopre, gde su stajale crkve Preobraženja Gospodnjeg i Svetog Nikolaja Čudotvorca (sada selo Pogorelovo, Totemski okrug). Veoma mi se dopalo mesto na strmom brdu”, ali Vasilije nije smeo da se ovde nastani i došao je u Totmu u Spaso-Sumorin manastir, koji je osnovao Teodosije Totemski.

Iguman jeromonah Terapont ga je postrigao imenom Vasijan. Nekoliko godina kasnije, Vasijan je počeo da traži od igumana da ga pusti iz manastira da živi u samoći na Tiksni. Pomolivši se na grobu Svetog Teodosija, starac Terapont ga je blagoslovio na novi put ikonom Presvete Trojice.

Godine 1594, došavši u Tiksnu, dobio je dozvolu od nastojatelja lokalnih crkava Nestora Andrejeva, sveštenstva i parohijana da izgradi malu keliju nedaleko od hrama. Seljaci su pristali da je sagrade. Nalazio se na crkvenom groblju dvadesetak hvati od hrama. Vasijan je neprestano postio, spavao na golom podu, ili je cele noći provodio u molitvi, jeo ono što su mu parohijani donosili.

Prilikom jedne od poseta svog ispovednika, starca Teraponta, Sveti Vasijan je zamolio njegov blagoslov da nosi okove. Vasijan je stavio lance na ramena, opasao se gvozdenim obručem, stavio okove na ruke i noge, a na glavu tešku gvozdenu kapu. Svo gvožđe je bilo sakriveno ispod monaške odežde. Trideset godina monah je svoj podvig vršio povučeno. Niko, osim njegovog ispovednika, nije znao kojim je tegovima ponizio svoje telo.

Doživevši duboku starost, upokojio se 12. septembra 1624. godine.

Čuda i proslavljanje

[uredi | uredi izvor]

Okolni meštani su ubrzo podigli kapelu nad njegovim grobom. Njegovi lanci su stavljeni na grob. Poštovanje Svetog Vasijana počelo je posle pošasti 1647. godine, kada su ljudi i životinje iznenada umrli. O tome je kralju pisao guverner Totema, upravitelj Aleksej Bolonjin. Po naređenju cara Alekseja Mihajloviča oko Tiksne su postavljeni kordoni i niko nije smeo da prolazi tim krajem.

Moskovski trgovci koji su putovali u Arhangelsk pretrpeli su gubitke zbog kašnjenja. Na njihovu molbu, kralj je poslao u Tiksnu plemića Jovana Akinegrova. Ušavši u kapelu, video je sve gvozdene okove monaha Vasijana. Plemić je bio veoma iznenađen vrhuncem svetiteljevih podviga. Nakon toga, naredio je svim stanovnicima da se okupe na moleban. Posle molitve, pomor je prestao.

Na grobu su se dešavala i druga čuda.

Godine 1694. nastao je monaški manastir u čast Životvorne Trojice. Prvi iguman bio je jeromonah Spaso-Sumorinskog manastira Protasije (u svetu Prohor). Podigao je kamenu Trojičku crkvu. Osveštao ga je 1698. godine. U njemu su bile sakrivene mošti svetog Vasijana.

Njegovo žitije je sastavio iguman Josif 1745. godine. U njemu je zabeleženo 29 čuda.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Vassián Tiksnénskiй, Totemskiй: žitie, ikonы, denь pamяti”. azbyka.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-08-07. 
  2. ^ „Sveti prepodobni Vasijan Tiksenski”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-08-07.