Vasilj Ulisko
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
vasilj ulisko | ||
---|---|---|
Lični podaci | ||
Datum rođenja | 28. januar 1915. | |
Mesto rođenja | Ukrajina, Ruska Imperija | |
Datum smrti | 26. april 1956.41 god.) ( | |
Mesto smrti | Ukrajinska SSR, Sovjetski Savez | |
Profesija | vojno lice | |
Delovanje | ||
Učešće u ratovima | Veliki otadžbinski rat Narodnooslobodilačka borba | |
Služba | Sovjetska armija | |
Čin | major | |
Heroj | ||
Narodni heroj od | 21. jun 1945. | |
Odlikovanja |
|
Vasilj Andrijovič Ulisko (ukr. Василь Андрійович Уліско; Vasilij Andrejevič Ulisko, rus. Василий Андреевич Улиско; Ukrajina, 18. januar 1915 — Ukrajinska SSR, 26. april 1956) bio je gardijski major Crvene armije i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 1915. godine u Ukrajini. Pred rat je završio avijatičarsku školu, a potom bio upućen je u bombardersku avijaciju. Od početka Velikog otadžbinskog rata, juna 1941. godine bio je navigator u bombarderskoj avijaciji. Leteo je u neprijateljsku pozadinu, dovodeći avion na cilj - na koncentracije neprijateljskih trupa i tehnike, železničke čvorove, skladišta oružja i municije, aerodrome neprijateljske avijacije i druge vojne objekte.
Godine 1944. kao zamenik navigatora gardijskog avijatičarskog puka, gardijski major Vasilj Ulisko učestvovao je u vazdušnim operacijama davanja pomoći Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Kao jedan od najiskusnijih navigatora Vasilj Ulisko trasirao je je maršrute do 30 poljana za spuštanje tovara na različitim podrucjima Jugoslavije. S obzirom na to da su avioni leteli noću, nad nepoznatom teritorijom i bez radio-navigacionih uređaja, zbog pronalaženja cilja bio je razrađen specijalni sistem letova s vođom. Prvi je kao vođa poletao avion, s jednom od najiskusnijih posada koji je nalazio cilj i izbacivao i kružio nad njim, dajući istovremeno ugovorene signale. Ostali avioni ravnali su se prema ovim signalima, kao prema radio svetionicima i tačno pogađali cilj. Jedan od takvih vođa u avijatičarskoj grupi bio je avion u kome je kao navigator leteo Vasilj Andrejevič Ulisko.
Poslije završetka rata Ulisko je nastavio da služi u ratnom vazduhoplovstvu oružanih snaga Sovjetskog Saveza. Umro je u aprila 1956. godine.
Predsedništvo Antifašističkog veća narodnog oslobodenja Jugoslavije odlikovalo ga je, 21. juna 1945. godine, Ordenom narodnog heroja Jugoslavije.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.