Velimir Ivanović
Velimir Ivanović | |
---|---|
Datum rođenja | 15. april 1901. |
Mesto rođenja | Gornji Milanovac |
Datum smrti | 28. maj 1968. |
Velimir Ivanović (Gornji Milanovac, 1901—Leskovac, 1968), bio je istaknuti prosvetni i kulturni radnik i upravnik Narodnog muzeja u Leskovcu.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Velimir Ivanović je rođen 15. aprila 1901. godine u Gornjem Milanovcu. Osnovnu školu je završio u rodnom mest, a učiteljsku u Kragujevcu 1922. rodine. Posle završene učiteljske škole bio je na službi po selima Makedonije u okolini Tetova, Kičeva, Gostivara i dr. Za vreme učiteljovanja po selima Makedonije neumorno je radio na prosvećivanju širokih masa, ne ograničavajući se na rad u školi. Zbog svojih naprednih ideja bio je udaljen iz državne službe.Premešten je 1933. godine za Srem, da bi se 1935. godine ponovo se vratio u Makedoniju.
Drugi svetski rat ga je zatekao u Gostivaru na dužnosti školskog nadzornika. Na vojnoj dužnosti 1941. godine bio je zarobljen i sproveden u Nemačku, gde je kao zarobljenik i dočekao kraj rata. Od samog početka zarobljeništva stao je na stranu NOP-a i činio sve što je mogao na popularisanju NOB-e među zarobnjenicima.
Po završetku rata dolazi u Leskovac i odmah počinje da radi. Bio je na raznim dužnostima. Najpre je bio postavljen za upravnika škole, a zatim za referenta za narodno prosvećivanje O.N.O.O. Leskovca kasnije G.N.O. Leskovac, 1948. godine kada je osnovan Narodni muzej u Leskovcu, za njegovog prvog upravnika, gde je ostao sve do penzionisanja 1958. godine.
Zasluge
[uredi | uredi izvor]Bio je veoma aktivan. Pored svoje redovne dužnostn Belja Ivanović se bavio i drugim aktivnostima u gradu. Jedan je od najzaslužnijih ljudi za osnivanje Narodnog muzeja u Leskovcu. Sarađivao je u lokalnom listu „Naša reč” i „Istorijskom časopisu”. Zajedno sa Dr Milutinom Garašaninom, 1958. godine, napisao je knjigu „Praistorija leskovačkog kraja”.
Za svoj trud n zalaganje odlikovan je 1963. godine Medaljom zasluga za narod.
Pozni život i smrt
[uredi | uredi izvor]Svojom vedrinom i duhovitošću uvek je unosio raspoloženje kod prisutnih, i uvek gotov da svakome pritekne u pomoć. Zbog toga će ga kolege, prijatenji i saradnici zadržati u najlepšoj uspomeni.
Velimir—Velja Ivanović je umro 28. maja 1968. godine, posle teške bolesti.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ D. Kostić, Velimir Ivanović, Leskovački zbornik 9, Leskovac, 319 strana