Vizantijski vrtovi
Vizantijska kultura |
---|
![]() |
Grad Vizantijon u Vizantijskom carstvu zauzima važno mesto u istoriji uređenja vrtova (oko 4. veka – 10. vek n.e.). Grad je kasnije preimenovan u Konstantinopolj (današnji Istanbul). Bio je glavni grad Istočnog rimskog carstva i opstao je hiljadu godina nakon pada Zapadnog rimskog carstva. Vrtovi Vizantije su, međutim, uglavnom uništeni nakon turskog osvajanja grada u 15. veku.
Istorijat i izgled
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9d/Enghien_050918_%2821%29.jpg/220px-Enghien_050918_%2821%29.jpg)
Vizantijski vrtovi su se uglavnom zasnivali na rimskim idejama koje su naglašavale bogati dizajn helenističkog mozaika, tipične klasične karakteristike formalno postavljenih stabala i dodatnih elemenata kao što su fontane i mala svetilišta. Oni su se razvijali tokom vekova. Vizantijski vrtovi su uticali na islamske vrtove i posebno na maurske vrtove; zato što je Španija vekovima bila rimska provincija (a, za vreme vladavine Justinijana Velikog, i vizantijska provincija).
Malo se drugo zna o istočnorimskim vrtovima i postoji vrlo malo referenci, i nema celovitih objavljenih rasprava na tu temu. Istočni Rimljani su, kao i njihovi grčko-rimski prethodnici, pridavali veliki značaj pitanjima estetike. Međutim, stari grčki i rimski vrtovi su bili razvijeniji i bolje dokumentovani.
Tokom poslednjih 250 godina grčke vladavine koja se završila 1453. godine, uslovi i istorijske okolnosti su drastično ograničile tradiciju (koja seže do helenističkih vremena) gradnje luksuznih vila, uglavnom van gradova, sa pratećim uređenim vrtovima, što je prikazano na mozaicima i freskama ili su zabeležene u tekstovima.
Čini se da je ovaj period manje temeljno istražen nego većina ranijih perioda.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Byzantine Garden Culture, edited by Antony Littlewood, Henry Maguire, and Joachim Wolschke-Bulmahn (2002)
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Byzantine Garden Culture, edited by Antony Littlewood, Henry Maguire, and Joachim Wolschke-Bulmahn (2002)
- Byzantine Gardens and Beyond, edited by Helena Bodin and Ragnar Hedlund (2013)
- Veronica della Dora, Landscape, Nature, and the Sacred in Byzantium (2016)