Vizantologija
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Vizantologija je interdisciplinarna nauka koja se bavi proučavanjem istorije, kulture, demografije, religije, književnosti, muzike, nauke, ekonomije, novca, politike, svakodnevnog života Istočnog rimskog carstva. Kao nauka, vizantologija je nastala u Nemačkoj, osnovana od strane Hijeronimusa Volfa (1516—1580).
Vizantologija
[uredi | uredi izvor]Proučavanje vizantijske istorije otpočelo je još tokom srednjeg veka, u samom Vizantijskom carstvu. Nakon pada Carigrada pod Turke 1453. godine i propasti srednjovekovnog Vizantijskog carstva, interesovanje za vizantijsku istoriju (posebno grčke izvore) nastavlja se sa italijanskim humanizmom, a tokom 17. veka širi se na prostore Evrope i Rusije. Početkom 20. veka, formiranjem vizantoloških studija, vizantologija postaje samostalna disciplina. Dokumenta koja proučava vizantologija mogu se klasifikovati na više načina: 1) sekularna (carska i privatna dokumenta) i verska (akti patrijaršije i episkopija), 2) prema autentičnosti (originali, kopije) i sl. Carski dokumenti mogu se podeliti na one kojima se proglašavaju zakoni (edikton, tipografi, nomosi, sakre i dr.), donose odluke povodom specifičnih slućaja (epistule i dr.), dokumenta spoljne politike (ugovori, pisma stranim vladarima) i administrativni dokumenti (prostagme, horismi, sigilije i dr). Sveti dokumenti su dokumenti i službena pisma patrijaršije i episkopa. Proučavanje vizantijskih izvora zadatak je različitih pomoćnih istorijskih nauka, poput sigilografije, paleografije, epigrafike, numizmatike, metrologije, hronologije i dr.
Poznati vizantolozi
[uredi | uredi izvor]- Atanasije Angelu (rođen 1951.), Grk
- Sergej Averinčev (1937—2004), Rus
- Peter Haranis (1908—1985), Grk
- Franc Dolger (1891—1968), Nemac
- Božidar Ferjančić (1929—1998), Srbin
- Filaret Granić (1883—1948), Srbin
- Henri Gregor (1881—1964), Belgijanac
- Venans Grumel (1890—1967), Francuz
- Šarl Dil (1859—1944), Francuz
- Judita Herin (rođena 1942.), Britanka
- Karl Hopf (1832—1873), Nemac
- Herbert Hunger (1914—2000), Austrijanac
- Aleksandar Každan (1922—1997), Rus
- Karl Krumbaher (1856—1909), Nemac
- Angeliki Laju (1941—2008), Grkinja
- Viktor Lazarev (1897—1976), Rus
- Rut Makrid (1969—1992), Amerikanka
- Ljubomir Maksimović (rođen 1938.), Srbin
- Donald Nikol (1923—2003), Britanac
- Georgije Ostrogorski (1902—1976), Rus, Jugosloven
- Džon Mejendorf (1926—1992), Francuz
- Đula Moravčik (1892—1972), Mađar
- Vilhelm Nisen (1925—1994), Nemac
- Radivoj Radić (rođen 1954), Srbin
- Vasilij Regel (1857—1932), Rus
- Emil Renold (1870-?), Francuz
- Stiven Ransimen (1903—2003), Englez
- Gustav Šlumberger (1844—1929), Francuz
- Varen Tredgold (rođen 1949.), Amerikanac
- Fjodor Uspenski (1845—1928), Rus
- Aleksandar Vasiljev (1867—1953), Rus
- Speros Vrionis (1928—2019), Grk
- Dionisije Zakintos (1905—1993), Grk
- Vasil Vasilevski (1838—1899), Rus
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Evans, Helen C. & Wixom, William D. (1997). The glory of Byzantium: art and culture of the Middle Byzantine era, A.D. 843-1261. New York: The Metropolitan Museum of Art. ISBN 9780810965072.
- Baynes, Norman Hepburn (1955). Byzantine studies and other essays. London: U. of London.
- Kazhdan, Aleksandr Petrovich (1982). People and power in Byzantium: an introduction to modern Byzantine studies. Dumbarton Oaks.
- Gregory, Timothy E. (1990). „Intensive archaeological survey and its place in Byzantine studies”. Byzantine Studies. 13 (2): 155—175.
- Charanis, Peter (1972). Studies on the demography of the Byzantine empire: collected studies. Variorum Publishing.
- Hendy, Michael F. (1969). „Coinage and money in the Byzantine Empire, 1081-1261”. 12. Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies.
- Jeffreys, Elizabeth; Haldon, John F.; Cormack, Robin (2008). The Oxford handbook of Byzantine studies. Oxford University Press.
- Barker, Ernest, ur. (1957). Social and Political Thought in Byzantium: From Justinian I to the Last Palaeologus. Oxford: Clarendon Press.
- Vasiliev, Alexander A. (1927). „Byzantine Studies in Russia, Past and Present”. The American Historical Review. 32 (3): 539—545. doi:10.2307/1837746.
- Beck, Hans-Georg (1977). Byzantinistik heute. Berlin: De Gruyter. ISBN 978-3-11-007220-4. (jezik: nemački)
- Hunger, Herbert (1973). Byzantinische Grundlagenforschung. London. (jezik: nemački)
- Irmscher, Johannes (1971). Einführung in die Byzantinistik. Berlin. (jezik: nemački)
- Mazal, Otto (1989). Handbuch der Byzantinistik. Graz. (jezik: nemački)
- Moravcsik, Gyula (1976). Einführung in die Byzantologie. Darmstadt. (jezik: nemački)
- Stouraitis, Ioannis (2014). „Roman Identity in Byzantium: A Critical Approach” (PDF). Byzantinische Zeitschrift. 107 (1): 175—220. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 06. 2016. g. Pristupljeno 19. 05. 2019.