Vizni režim Šengenske zone
Vizni režim Šengenske zone predstavlja osnovnu politiku Evropske unije u pogledu zahteva za ulazak stranaca na njenu teritoriju. Vizni režim definisan je „Uredbom 539/2001” Saveta Evropske unije, odnosno njenim aneksima.
Vizni režim Šengenske zone tiče se kretanja stranaca u Šengenskoj zoni, uključujući Bugarsku, Kipar, Rumuniju i Hrvatsku. Vizni režim Šengenske zone primenjuju i države članice Evropskog ekonomskog prostora — Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska. Jedinstvena zona prostire se de fakto i na Vatikan, Monako i San Marino.
Izuzetak u odnosu na vizni režim Šengenske zone predstavljaju vizne politike država Zajedničkog područja putovanja — Irske i Ujedinjenog Kraljevstva kao i posebna pravila za putovanja u Specijalne teritorije Evropske unije.
Odredbe viznog režima ne primenjuju se na državljane EU i državljane država članica EEP i Švajcarske. Na njih se odnosi „Direktiva 2004/38” o slobodi kretanja.
Mapa vizne politike[uredi | uredi izvor]
Bezvizni režim[uredi | uredi izvor]
Nosioci običnih pasoša sledećih država i teritorija nisu u obavezi da pribave vizu za Šengensku zonu za boravak do 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana koji podrazumeva uzimanje u obzir perioda od 180 dana koji prethodi svakom danu boravka (ako drugačije nije napomenuto):[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Vizna politika Šengenske zone, Evropska komisija