Pređi na sadržaj

Vinko Vitezica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vinko Vitezica
Datum rođenja(1886-04-05)5. april 1886.
Mesto rođenjaTrogir
Datum smrti7. jun 1974.(1974-06-07) (88 god.)
Mesto smrtiZagreb

Vinko Vitezica (Trogir, 5. april 1886Zagreb, 7. jun 1974) bio je jugoslovenski istoričar književnosti, profesor Filozofskog fakulteta i Glumačko-baletske škole u Beogradu, dramaturg i prevodilac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Gimnaziju je završio u Splitu, a 1917. godine filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beču.

1923. godine postaje asistent, a od 1924 do 1937. godine je docent za Uporednu istoriju književnosti i za Teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.[1]

Od 1937. do 1941. godine je vodio Odsek za književnost i umetnost u Ministarstvu prosvete i predavao je Istoriju dramske književnosti i Istoriju umetnosti na tadašnjoj Muzičkoj i Umetničkoj akademiji u Beogradu.[2]

Dela[uredi | uredi izvor]

Pisao je eseje i prikaze iz oblasti literature, slikarstva, muzike i pozorišnog života. Posebnu pažnju je poklanjao antičkoj književnosti. Kao istoričar književnosti, nastojao je da književne pojave kod nas dovede u vezu sa tokovima svetske literture ilustrujući primerima uticaje pojedinih evropskih klasika na jugoslovenske pisce.[2]

Napisao je više radova iz oblasti uporedne književnosti i teorije književnosti, od kojih su najvažniji:

  • Studija o Hamletu (Beograd 1924),
  • Antička i hrišćanska književnost (Beograd 1928),
  • Pregled svetske književnosti, (Beograd 1928),
  • Poetika (Beograd 1929),
  • Estetike Benedeta Kročea (Beograd 1934) - Prevod sa uvodnom studijom o estetici i filozofiji Benedeta Kročea,
  • Sastavio je Antologiju narodne poezije (Beograd 1937) sa uvodnom studijom o narodnoj poeziji
  • Mikelanđelo (Beograd 1937) [2][3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vitezica, Vinko | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2022-11-03. 
  2. ^ a b v Krleža, Miroslav, ur. (1971). Enciklopedija Jugoslavije. 8, Srbija-Ž. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. str. 506. 
  3. ^ Bihalji-Merin, Oto (1978). Mala enciklopedija Prosveta, opšta enciklopedija. 1, A-J. Beograd: Prosveta. str. 351.