Pređi na sadržaj

Vinova aproksimacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vinova aproksimacija (poznata i pod nazivima Vinov zakon ili Vinova raspodela, po fizičaru Vilhelmu Vinu) je zakon klasične fizike koji opisuje raspodelu energije elektromagnetnog zračenja apsolutno crnog tela u limesu kratkih talasnih dužina. Vinova aproksimacija se dobija kao klasični limes Plankovog zakona zračenja za male vrednosti talasnih dužina tj. male vrednosti frekvencija.

Vinova aproksimacija ima oblik:

Izvođenje[uredi | uredi izvor]

Plankov zakon zračenja u funkciji frekvencije ν glasi:

gde je T temperatura, c brzina svetlosti u vakuumu, k Bolcmanova konstanta i h Plankova konstanta.

U limesu visokih frekvencija je eksponencijalni član u imeniocu dominantan u odnosu na jedinicu, pa se ona može zanemariti, čime se dobija sledeća raspodela:

što je zapravo Vinova aproksimacija.

U funkciji talasne dužine, ona glasi:

Dakle, po Vinovoj aproksimaciji, energija zračenja apsolutno crnog tela posle maksimuma vrlo brzo opada sa porastom frekvencije. Ovaj zakon dobro opisuje ponašanje zračenja malih talasnih dužina ali ne i velikih.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Opšta astrofizika, Vukićević-Karabin Mirjana, Atanacković Olga. 2010. ISBN 978-86-17-16947-1. str. 158–162., Zavod za udžbenike i nastavna sredstva