Pređi na sadržaj

Vladan Ljubinković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladan Ljubinković
Lični podaci
Datum rođenja(1951-01-15)15. januar 1951.(74 god.)
Mesto rođenjaMladenovac, SFR Jugoslavija
Umetnički rad
PoljeDizajn i granična oblast likovnih umetnosti i arhitekture.

Vladan Ljubinković (Mladenovac, 15. januar 1951) je srpski akademski slikar i redovni profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, koji javno izlaže od 1974. godine slike, objekte i crteže na grupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Studirao je slikarstvao, a potom i magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti, Univerziteta umetnosti u Beogradu. Javno izlaže slike, objekte i crteže od 1974. godine, na grupnim i samostalnim izložbama u Srbiji i inostranstvu.[1]

Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) i Društva za estetiku arhitekture i vizuelnih umetnosti Srbije (DEAVUS). Živi i stvara u Beogradu.

Život i karijera

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. januar 1951. godine u Mladenovcu, u kome je proveo detinjstvo i završio osnovno školovanje. Gimnaziju je pohađao u Beogradu.

Posle završenih studija slikarstva na Fakultetu likovnih umetnosti, Univerziteta umetnosti u Beogradu (1975), na istom fakultetu je i magistrirao 1982. godine.

Bio je gostujući profesor na Aritektonsko-građevinskom fakultetu u Banja Luci. Trenutno radi kao redovni profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Vladimirovo profesionalno angažovanje usmereno je na likovne umetnosti, dizajn i graničnu oblast likovnih umetnosti i arhitekture.

Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) od 1976. i Društva za estetiku arhitekture i vizuelnih umetnosti Srbije (DEAVUS) od 2008. godine.[2]

Živi i stvara u Beogradu.

Likovno stvaralaštvo

[uredi | uredi izvor]
Vladan Ljubinković, genearcijama školske dece ostaće zapamćena po kesi za školski blok br. 5, koju je on dizajnirao 1978. godine.
Njen tiraž bio je 10 miliona primeraka.[3]

Počev od ranih slikarski dana do danas, u radovima Ljubinkovića važno polje zauzima materija slike. Ona je u njegovim delima povremeno nastajala na posebno pripremljenoj konstrukciji neslikarskih materijala.

Ciklus „Olovo i krv“

Primarni motiv u ovom ciklusu je zastava, koja je duboko u svesti najvećeg broja stanovnika naše planete, kao nešto:

...što je u prošlosti bilo viđeno kao simbol slobode, individualizma i nade a danas je postalo slika ogoljene sile koja deluje u pravcima sasvim nejasnim običnim ljudima.[4]

Ljubinković pripada velikoj grupi umetnika koja je uočila svojstva amblematskog dizajna zastave i koristi je kao motiv u svojim delima. I dok su zastavu umetnici američkog pop arta, više od drugih Džasper Džons i Endi Vorhol, ali i mlađi - Roni Katroun, Kit Hering ili Barbara Kruger, koristili ovaj simbol državnosti vođeni brojnim pobudama, razlozima i na sasvim različitim poetičkim premisama, Ljubinković se u u svojim novim radovima

...priključuje tom imaginarnom krugu - osnovni motiv njegovog ciklusa "Olovo i krv" jesu vizuelne varijacije američke zastave. Naravno, umetnici koji su odrastali pod atmosferom tog moćnog vizuelnog simbola drugačije posmatraju njegovu auru od onih za koje je to bio prostor na drugoj strani sveta i koji su je viđali u filmovima, kaubojskim, ratnim, kapital-realističkim, svejedno kojim ... Umetnost jeste prostor apsolutne slobode, pa (još uvek) i slobode da se bude ironičan i to je ono što su svojevremeni pop-artisti obilato koristili u svom dijalogu sa „američkim snom“ oličenim u prepoznatljivoj zastavi.[4]

Njegovi noviji radovi iz ciklusa „Olovo i krv“ mogu se svrstati u asamblaž, reljefe, konstrukcije i objekte. Na njima dominiraju oštri rezovi geometrijskih formi, koji kao da su ponekad, „pomereni“ tako da otkrivaju unutrašnju prirodu plemenitog materijala, drveta.

Drvo nije jedini materijal, koji koristi umetnik u ovom ciklusu. Neka njegova dela izvedena su u aluminijumu, i materijalima koji se koriste u građevinarstvu itd. Sve nabrojane materijale Ljubinković jako vešto podređuje osnovnoj zamisli.

Deo Vladanovih dela iz nekih od opusa umetnikovog likovnog stvaralaštva

[uredi | uredi izvor]

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]
  • Monografija, 45 minuta ljudske figure (2006).
  • Monografija Beograd iza grafita (2008).
  • Čovek i pokret, Arhitektura i urbanizam. - ISSN 0354-6055. - Br. 22/23 (2008). str. 34—39.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Katalog za samostalnu izložbu Vladana Ljubinkovića, „Olovo i krv“, Paviljon u Tvrđavi. 19.4-15.5.2016. Izdavač: GSLU Niš,.
  2. ^ mr Vladan Ljubinković. Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu. Arhivirano iz originala 30. 08. 2014. g. Pristupljeno 11. 05. 2016. 
  3. ^ Milenković, Jelena. Svi koji ste odrastali osamdesetih i devedesetih ovo ćete prepoznati za tren: Sad znamo ko je kriv za TO!. Žena.blic.rs, 7. mart 2016. Pristupljeno 12. 05. 2016. 
  4. ^ a b Prodanović, Mileta. Vladan Ljubinković - Slike i objekti. Artmagazin.info. Pristupljeno 11. 05. 2016. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]