Pređi na sadržaj

Vladimir Božović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Božović
Lični podaci
Datum rođenja(1970-12-03)3. decembar 1970.(53 god.)
Mesto rođenjaNikšić, SFR Jugoslavija
DržavljanstvoSrbija
NarodnostSrbin
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
ProfesijaDoktor bezbjednosnih nauka
Politička karijera
Politička
stranka
Srpska napredna stranka
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 2019
PrethodnikZoran Bingulac
Savetnik predsjednika Vlade za regionalnu saradnju i odnose sa verskim zajednicama
maj 2015 — jun 2017.
Predsednik vladeAleksandar Vučić
Državni sekretar MUP u Vladi Republike Srbije
27. jul 2012. — 27. april 2014.
Predsednik vladeIvica Dačić
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova
2004. — 2007.

Vladimir Božović (Nikšić, 3. decembar 1970) srpski je diplomata i pravnik. Ambasador je Republike Srbije u Crnoj Gori.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

U Nikšiću je završio osnovno i srednje obrazovanje. Višu školu unutrašnjih poslova Ministarstva unutrašnjih poslova završio je u Zemunu. Završio je osnovne studije prava. Magistarskim radom „Korupcija i antikorupcijska svijest sa osvrtom na policiju” stekao zvanje magistra pravnih nauka. Na Fakultetu bezbjednosti Univerziteta u Beogradu, 2019. godine doktorirao je na temu „Integritet policije i korupcija u polici u Srbiji”. Završio je specijalističke kurseve i obuke u Srbiji, Mađarskoj i SAD. Bio je učesnik programa "KOKALIS" Fondacije Harvard univerziteta o nauci i umjetnosti pregovaranja u Grčkoj. Kroz rad u Vladi Srbije učestvovao je na tri međunarodne konferencije o borbi protiv korupcije u Evropskoj uniji.

Karijera[uredi | uredi izvor]

U periodu od 1991. do 1993. obavljao je funkciju predsjednika Saveza studenata Više škole unutrašnjih poslova i predsjednika Saveza studenata Viših škola Beograda. U istom periodu bio je i član Izvršnog odbora Saveza studenata Beograda. Kao svršeni student prava, pripravnički staž stekao je u Beogradu, ali i u SAD (Milvokiju i Čikagu) od 1995. do 1997. godine. Nakon toga, 1997. godine otvorio je sopstvenu Advokatsku kancelariju Božović. Zastupao je Srpsku pravoslavnu crkvu i Mitropoliju Crnogorsko - primorsku. Uporedo je radio i kao rukovodilac Odjeljenja pravosuđa i ljudskih prava u Koordinacionom centru Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije za Kosovo i Metohiju.

Rad u Vladi[uredi | uredi izvor]

Godine 2004. imenovan je za pomoćnika ministra unutrašnjih poslova. Na toj funkciji ostao je do 2007. godine. U tom periodu obavljao je i funkciju generalnog inspektora Resora javne bezbjednosti MUP-a Republike Srbije, te Nacionalnog koordinatora za policiju i ljudska prava Srbije i Crne Gore pri Savjetu Evrope. Funkciju državnog sekretara Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije obavljao je u dva navrata. Prvi put od aprila do novembra 2012. godine, a nakon toga i u periodu od juna 2017. do decembra 2019. godine nakon čega je preuzeo funkciju ambasadora Republike Srbije u Crnoj Gori[1]. Savjetnik predsjednika Vlade nadležan za regionalnu saradnju i odnose sa vjerskim zajednicama u Vladi Ivice Dačića bio je od maja 2015. do juna 2017.

Društveni rad[uredi | uredi izvor]

  • Osnivač je fonda Petar II Petrović Njegoš i Centra za strateške projekte.
  • Od oktobra 2018. godine član je u mreži uticajnih ljudi i organizacija (e koji rade na ostvarenju Cilja 8 Ujedinjenih nacija o ukidanju modernog ropstva i trgovine ljudima. [2]
  • U maju 2015. godine imenovan je za člana Koordinacionog odbora za rodnu ravnopravnost.
  • U oktobru 2013. godine, učestvovao je na sastanku Globalne zajednice u vezi sa donošenjem strateških smjernica za međunarodnu policiju u mirovnim operacijama, u organizaciji Ujedinjenih nacija - Odjeljenje UN za mirovne operacije i Instituta za globalnu bezbednost „Durham“ Univerziteta u Londonu.
  • U novembru 2014. godine kao zamjenik predsjednika Organizacionog odbora i predsednik Komiteta za protokol učestvuje u organizaciji Trećeg sastanka šefova vlada Kine i zemalja centralne i istočne Evrope.
  • Kao predstavnik Kabineta predsjednika Vlade, u maju 2015. priključuje radu Komisije za utvrđivanje programskih sadržaja i davanja predloga modela upravljanja Memorijalnim kompleksom na Starom beogradskom sajmištu.
  • Godinama je bio gost na Molitvenom doručku u Bijeloj kući.[3][4]

Naučni radovi[uredi | uredi izvor]

  • Privremeni Zakon o krivičnom postupku Kosova”, naučni časopis Pravni život, 2003, vol. 52, br 9, str. 509-524;
  • Korupcija u policiji Srbije - aktuelno stanje”, naučni časopis Pravo - teorija i praksa, 2012, vol. 29, br. 1-3, str. 27-43;
  • Lična dokazna sredstva u kriminalistici i krivičnom procesnom pravu, Zbornik radova; Sarajevo. Banja Luka: Internacionalna asocijacija kriminalista, 2013.
  • Humanitarne organizacije u funkciji terorizma, Zbornik radova Međunarodne konferencije „Terorizam kao globalna pretnja“, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe Univerziteta privredna akademija Novi Sad, 2012.
  • Komparativna studija javnog mišljenja o korupciji u policiji u Hrvatskoj i Srbiji, za koji je 2017. dobio nagradu međunarodnog udruženja Akademije za krivično - pravne nauke.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]