Vlastela Mrnjavčevića
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Vlastela Mrnjavčevića obuhvata vlastelu koja se javlja u istorijskim izvorima druge polovine XIV veka, a u procesu raspada Srpskog carstva je priznavala vrhovnu vlast Mrnjavčevića, kralja Vukašina (1365 — 1371) odnosno despota Uglješe, kao i njihovih savladara i naslednika.
U sklopu vlastele kralja Vukašina, zastupljena je i vlastela njegove supruge, kraljice Jelene, kao i sinova Marka (1371 — 1395) i Andrijaša. Među vlastelom despota Uglješe, prikazana je i vlastela koja je priznavala vrhovnu vlast Dušana Silnog (kralj 1331 — 1346, car 1346 — 1355), a kasnije i njegove supruge Jelene, koja je vladala Serskom oblašću. U ovoj grupi su zastupljeni i vizantijski dostojanstvenici, koji su tokom srpskih osvajanja priznali vrhovnu vlast Dušana Silnog, a kasnije su bili i vazali carice Jelene i despota Uglješe.
Vlastela kralja Vukašina[uredi | uredi izvor]
- Andrija Gropa, veliki župan koji je posle Maričke bitke ovladao Ohridom i Debrom
- Bogdan Kirizmić, prizrenski trgovac i protovestijar kralja Vukašina
- Bratoslav, logotet kralja Vukašina, koji se javlja samo na njegovoj povelji Dubrovčanima od 05.04.1370. godine, koja je izdata u Poreči na Brodu, u dolini reke Treske, današnja Makedonija.
- Grgur, gospodar Pologa iz doba kralja Vukašina
- Grubadin, kefalija Andrijaša Mrnjavčevića
- Dabiživ, protovestijar ili logotet kraljice Jelene. U izvorima je zabeležena njegova poseta Dubrovniku 1374. godine u vezi poklada koji Vukašin ostavio kod Pavla Barabića. Tokom nje mu je isplaćeno 30 perpera, a u dokumentima je na jednom mestu označen kao protovestijar, a na drugom kao logotet.
- Kosan, pisar kralja Vukašina koji je verovatno nosio titulu logoteta. Potpisan je na povelji Novaka Mrasorovića, kojom se u januaru 1366. godine, potvrđuje njegov poklon svetogorskom manastiru Pantelejmonu.
- Manko, čelnik kralja Vukašina. Pominje se na nadgrobnom natpisu monahinje Marine (svetovno ime Struja), koja je preminula 02.03.1371. godine. Ona je bila njegova сврстница, a sahranjena je u prizrenskoj crkvi svete Nedelje, koja je bila zadužbina Marka Mrnjavčevića.
- Miloš, kefalija Prilepa iz doba kralja Vukašina. Potpisan je na povelji Novaka Mrasorovića, kojom se u januaru 1366. godine, potvrđuje njegov poklon svetogorskom manastiru Pantelejmonu.
- Nikola Hrsojević, legendarni vlastelin kralja Vukašina, koji ga je, prema navodima „Kraljevstva Slovena“ Mavra Orbinija iz 1601. godine, ubio, neposredno nakon Maričke bitke.
- Novak Mrasorović, vlastelin kralja Vukašina
- Oliver, vlastelin kralja Marka, koji je najverovatnije bio kefalija Bitolja.
- Ostoja Rajaković, vlastelin i srodnik Mrnjavčevića, koji je imao posed oko Ohrida.
Vlastela despota Uglješe[uredi | uredi izvor]
- Aleksije Asen, dvoranin i srodnik carice Jelene
- Aleksije Raul, veliki domestik iz doba Dušana Silnog i despota Uglješe
- Georgije, kefalija Jerisoa i brat protostratora Staniše. On je Hilandaru ostavio neke vrednosti, oko kojih su se njegovi monasi, 1366. godine, sporili sa njegovim tastom, velikim primikirijem Isarisom
- Georgije Isaris, velmoža iz doba Dušana Silnog i despota Uglješe
- Dimitrije Komnin Evdemonojan, kefalija Sera i vaseljenski sudija
- Duka Koresis, velmoža iz doba Dušana Silnog i despota Uglješe
- Duka Nestong, kefalija Sera iz doba Dušana Silnog i despota Uglješe
- Žutko, vojvoda despota Uglješe, koji se pominje na povelji Novaka Mrasorovića, kojom se u januaru 1366. godine, potvrđuje njegov poklon svetogorskom manastiru Pantelejmonu.
- Kardamis, veliki čauš i član sudskog veća u Seru
- Melik, dijak despota Uglješe, koji je sastavio povelju Novaka Mrasorovića, kojom se u januaru 1366. godine, potvrđuje njegov poklon svetogorskom manastiru Pantelejmonu.
- Mihajlo Shulis, serski senator i jedan od sudija mešovitog suda Serske mitropolije, koji je, u avgustu 1365. godine, učestvovao u rešavanju spora između svetogorskih manastira Esfigmena i Kutlumuša
- Mihalis Ioskulis, vaseljenski sudija despota Uglješe, potpisan na jednoj povelji, iz januara 1371. godine.
- Nikita Pedijasim, vlastelin i poverenik despota Uglješe
- Orest, kefalija Sera i vaseljenski sudija
- Paleolog Makroduka, ugledni vlastelin iz Sera, koji je u avgustu 1365. godine bio jedan od svetovnih članova mešovitog sudskog veća Serske mitropolije.
- Radoslav (Povika) Tornik, kefalija Sera i zet carice Jelene.
- Staniša, protostrator i brat, kefalije Jeriosa, Georgija. Upravljao je jednom od oblasti oko reke Strume, najverovatnije u doba Dušana Silnog, a umro je pre 1366. godine.
- Teodor Odujević, gospodar sela Neohori, koje je despot Uglješa poklonio manastiru Kutlumuš na Svetoj gori, u aprilu 1369. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Šuica, Marko (2000). Nemirno doba srpskog srednjeg veka. Beograd. ISBN 86-355-0452-6.