Pređi na sadržaj

Vodni saobraćaj u Republici Srpskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vodeni put reke Save je duž severne granice BiH sa Hrvatskom i Drine duž istočne granice BiH sa Srbijom

Vodni saobraćaj u Republici Srpskoj zajedno sa drumskim transportom i železnicom, igra ključnu ulogu u prevozu tereta (kako je to regulisano transportnom politikom Evropske unije), koju je prihvatila i Republika Srpska, zbog isplativosti, sigurnosti, uštede energije i zanemarivog uticaja na životnu sredinu.[1]

Reke u sistemu vodnog saobraćaja[uredi | uredi izvor]

Uvažavajući morfološke i hidrološke karakteristike vodotoka, mogućnost i potrebu razvoja rečnog saobraćaja na aprostoru Bosne i Hercegovine, uočava se odvojeno razmatranje za reku Savu, a odvojeno za ostale reke – njene pritoke.[1]

Reka Sava[uredi | uredi izvor]

Sava kod Slavonskog Broda
Reka Sava kod Šamca

U razvojnim dokumentima plovnih puteva u Republici Srpskoj , akcenat se stavlja na reku Savu, koja se smatra polazištem za razvoj rečnog saobraćaja. Njen značaj proističe iz činjenica da ona predstavlja međunarodni tok, i vezu sa Dunavom, koji povezuje zemlje južne i istočne Evrope sa crnomorskom lukom Konstanca, sa jedne, i centralnom Evropom sa druge strane. Pored toga, reka Sava predstavlja za prostor Republike Srpske prilično bezopasnu, a uz to ekonomski isplativu transportnu rutu.

Reka Sava je nekada predstavljala važan unutrašnji plovni put, a plovidba ovom rekom je do 1990. bila relativno dobro razvijena.[1]

Luke Brčko, Šamac i Brod (uz luku Sisak u Hrvatskoj) bile su najznačajnije luke u regionu, a najveći obim transporta je ostvarivan preko luke Brod (transport za potrebe obližnje rafinerije nafte).

Od ušća Save do Brčkog, koje se nalazi na rkm 225, plovnost Save je po AGN-u bila klase IV, a od Brčkog do Siska klase III. Generalno posmatrano, plovni putevi klase IV i iznad smatraju se za puteve međunarodnog značaja.

Nedovoljno održavanje, u periodu od početka ratnih dejstava na Balkanskom poluostrvu 1990-tih pa do danas, znatno smanjuje mogućnost korišćenja reke Save za robni transport. Konkretno, u koritu se nalaze brojne neeksplodirane naprave, potopljena plovila i gusti talog, tako da se uslovi za plovidbu rekom Savom mogu opisati kao loši, vrlo zahtevni i opasni. Posedica navedenog je da rečni saobraćaj praktično ne postoji, izuzev na nekoliko lokalnih deonica.[2]
Klasifikacija plovnog puta reke Save kroz BiH[3][4]
Deonica reke Save (nizvodno) Deonica reke Save (uzvodno) Dužina (rečni – km) Klasa plovnog dela Karakteristike plovila (Maks. dužina x širina x gaz tonaža)
176.0 Mlinsko ostrvo 185.0 Sremska Rača 9.0 III 70m x 8,2/9,0/10,1 m x 1,6–2,0 m 470–700 tona
185.0 Sremska Rača 305.7 Slavonski Šamac 124,7* III 70m x 8,2/9,0/10,1 m x 1,6–2,0 m 470–700 tona
305.7 Slavonski Šamac 330.2 Oprisavci 24,5 III 70 m x 8,2/9,0/10,1 m x 1,6–2,0 m 470–700 tona
330.2 Oprisavci 363.2 Slavonski Brod – grad 33,0 IV 85 m x 9,5 m x 2,5 1.000–1.500 tona
363.2 Slavonski Brod – grad 507.4 Donja Gradina 219,8 III 70 m x 8,2/9,0/10,1 m x 1,6–2,0 m 470–700 tona
* Razlika od 4 km između obeležene i stvarne kilometraže je posledica duplih kilometarskih oznaka (rečni kilometri 206 i 207 su dvaput obeleženi) i novoprojektovanog plovnog puta.

Danas reka Sava predstavlja granicu Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Hrvatskom, u ukupnoj dužini od 332,4 km, od rkm 175,0 (ušće Drine) do rkm 507,4 (Donja Gradina) i istovremeno je jedini mogući plovni put za prevoz tereta u Federaciji Bosne i Hercegovine.[2]

Reka Sava teče teritorijom Federacije Bosne i Hercegovine od rkm 231 do rkm 304,8 i od rkm 306 do rkm 338,8. Na ova dva poteza, ukupne dužine 106,5 km, ne nalazi se nijedna rečna luka.[2]

Pritoke reke Save[uredi | uredi izvor]

U pritoke reke Save na teritoriji Bosne i Hercegovine čiji pojedini delovi mogu biti plovni spadaju:[5]

Reka Drina kod Zvornika (odakle pa sve do ušća u Savu može biti plovna)
  • Reke Una sa Sanom, nakon obezbeđenja plovnog plovni puta Une i Sane, kao objekta višenamenskog karaktera, realizovanog zajedno sa energetikom.[5]
  • Reke Bosna sa rekom Sprečom, nakon osposobiljavanja plovnog puta Bosne i Spreče.[5]
  • Reka Drina, potez od ušća do Zvornika. Taj plovni put se može ostvariti samo zajedno sa Srbijom (Prostorni plan Srbije, Vodoprivredna osnova Srbije).[5]
  • Reke Vrbas, do industrijske zone Banja Luke, korišćenjem donjeg toka Vrbasa.[5]

Razvoj rečnog saobraćaja u RS[uredi | uredi izvor]

U okviru opšte koncepcije prostornog razvoja Republike Srpske, operativni ciljevi razvoja rečnog saobraćaja su:[2]

Unutrašnja plovidba od luka Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine na Savi i prema njima trebala bi biti kombinovana sa železničkim i putnim transportom kako je to nekada bilo.
  • obnova i razvoj unutrašnjih plovnih puteva;
  • obnova i razvoj luka i pristaništa;
  • obnova i razvoj flote;
  • početne analize mogućnosti formiranja dvojnog multimodalnog (viševidovnog) čvora Šamac – Brod.
Kombinovani transport

Unutrašnja plovidba od luka Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine na Savi i prema njima trebala bi biti kombinovana sa železničkim i putnim transportom, kako bi se povezale industrijske lokacije, i time uspostavili efikasni lanci snabdevanja. To bi bio ključni faktor za razvoj industrije (proizvodni pogoni velikih kapaciteta), kojim bi se omogućila bolja konkurentnost na svetskom tržištu.[6]

Razvoj rečnih pristaništa u RS[uredi | uredi izvor]

Nakadašnji izgled luke u Brodu na Savi
Današnji izgled luke u Slavonskom Brodu na Savi

Imajući u vidu da bi izgradnja odgovarajućih pristaništa, direktno uticala na razvoj plovne mreže u Republici Srpskoj, neophodan je razvoj rečnih luka na Savi, u:[7]

  • Brčkom i Šamcu (osposobljavanje za oko četiri miliona tona godišnje),
  • Brodu (sa naftnim terminalom) kao i u Gradišci,
  • Bijeljini (manjeg terminala).

Luke u Brodu i Šamcu moguće je povezati u jedinstven multimodalni čvor sa vezama prema koridorima Vc i H.

Obnova plovnih puteva podrazumeva i realizaciju odgovarajućih pristaništa:[2]

  • Zvornik na Drini,
  • Doboj i Modriča na Bosni,
  • Banja Luka – industrijska zona, Novi Grad i Prijedor na Uni i Sani;
  • Šamac na reci Savi

Na reci Savi neophodno je izvršiti dogradnju pristaništa, u cilju povećanja postojećih kapaciteta, a izgradnjom terminala u Gradišci i manjeg terminala u Rači kod Bijeljine, plovni put reke Save bio bi u potpunosti opremljen rečnim pristaništima.[2]

Sektor za vodeni i jezerski saobraćaj ministartsva saobraćaja i veza RS[uredi | uredi izvor]

Sektor za vodini i jezerski saobraćaj ministartsva saobraćaja i veza RS obavlja ove poslove koji se odnose na vodni saobraćaj:[8]

  • priprema, prati i primennjuj zakonsknj i druge propise i inicira izmena i dopuna zakonskih propisa iz oblasti vodnog saobraćaja i bezbednosti plovidbe;
  • uređenje i podsticanje razvoja vodnog saobraćaja i bezbednosti plovidbe;
  • predlaže strategiju i planove razvoja vodnog saobraćaja;
  • inicira izradu, praćenje i sprovođenje multilateralnih i bilateralnih sporazuma u oblasti vodnog saobraćaja;
  • ostvaruje saradnju sa međunarodnim organizacijama u oblasti vodnog saobraćaja;
  • daje mišljenja na materijale koje pripremaju drugi organi i organizacije iz delokruga
  • prati projekte koji se odnose na izgradnju i rekonstrukciju objekata bezbednosti plovidbe i regulacione radove na unutrašnjim vodnim putevima u cilju povećanja bezbednosti plovidbe;
  • vodi bligacione i svojinsko-pravne odnose u oblasti vodnog saobraćaja;
  • prati kretanja i zadržavanja plovila; izdavanje brodskih isprava i knjiga, izdavanje ličnih i drugih isprava za članove posade plovila;
  • donosi rešenja o upisima plovila,

Zakonska regulativa u oblasti vodnog saobraćaja[uredi | uredi izvor]

  • Zakon o unutrašnjoj plovidbi.[9]
  • Pravilnik o načinu i uslovima za plovidbu plovnih i premještanje plutajućih objekata. [10]
  • Uredba o prestanku primjene uredbe o uslovima koje moraju da ispunjavaju luke, odnosno pristaništa za međunarodni saobraćaj, plovni putevi na kojima važi međunarodni ili međudržavni režim plovidbe.[11]
  • Odluka o prestanku primjene odluka o tehničkim pravilima Jugoregistra.[12]
  • Pravilnik o vođenju isprava i knjiga plovila.[13]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Vodni saobraćaj. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[1] str. 214-215
  2. ^ a b v g d đ Vodni saobraćaj. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[2] str. 215-216
  3. ^ Međunarodna komisija za sliv rijeke Save, Odluka – 19/08 o usvajanju klasifikacije plovnog dijela rijeke Save
  4. ^ Vodni saobraćaj. Ocjena stanja i problemi Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[3] str. 215
  5. ^ a b v g d Planske politike i planska riješenja. Vodni saobraćaj. Ocjena stanja i problemi U: Izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. - nacrt, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, novembar 2013.[4] str. 216-217
  6. ^ Prostorni plan Federacije BiH za period 2008–2028. Vlada FBiH, Sarajevo, mart 2014.
  7. ^ Strategija integralnog upravljanja vodama Republike Srpske do 2024. godine. Nacrt – prva iteracija.
  8. ^ „Ministarstvo saobraćaja i veza Home”. www.vladars.net. Arhivirano iz originala 09. 09. 2021. g. Pristupljeno 2021-11-01. 
  9. ^ Službeni glasnik Republike Srpske, broj 54/19
  10. ^ Službeni glasnik Republike Srpske, broj 66/21
  11. ^ Službeni glasnik Republike Srpske, broj 59/17
  12. ^ Službeni glasnik Republike Srpske, broj 56/17 i 78/17
  13. ^ Službeni glasnik Republike Srpske, broj 23/21

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]