Vojislav Vujović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
vojislav vujović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. januar 1897. |
Mesto rođenja | Požarevac, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 3. novembar 1936.39 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, Ruska SFSR, Sovjetski Savez |
Porodica | |
Supružnik | Regina Budžinskaja |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1919. |
Vojislav Vujović (Požarevac, 15. januar 1897 – Moskva, 3. novembar 1936) je bio komunistički revolucionar i politički radnik.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 15. januara 1897. godine u Požarevcu. Njegov otac Dimitrije je bio kovač, a majka Angelina domaćica. Pored Vojsilava imali su još petoricu sinova - Radomira, Grgura, Svetislava, Trifuna i Živka.
Zajedno sa braćom starijim Radomirom i mlađim Grgurom pripadao je radničkom pokretu. Član Srpske socijaldemokratske partije (SSDP) je bio od 1912. godine. Za vreme Prvog svetskog rata je bio u Francuskoj, gde je studirao i ilegalno delovao, kao komunista.
U periodu od 1919. do 1921. godine je živeo u Francuskoj i Nemačkoj, gde se ilegalno bavio partijskim radom. Novembra 1919. godine je bio jedan od osnivača Komunističke omladinske internacionale (KOI) i njen prvi sekretar. Do 1926. godine je bio član Izvršnog komiteta Komunističke internacionale, a učestvovao je i na njenom Četvrtom, 1924. i Petkom kongresu, 1925. godine.
Godine 1927. je zbog pripadnosti trockističko-zinovjevskoj opoziciji, bio isluljčen iz članstva Svesavezne komunističke partije (boljševika), a u januaru 1928. godine je bio proteran u Sibir. Godine 1930. je bio rehabilitovan i ponovo primljen u članstvo SKP(b). Posle toga je radio kao referent u Balkanskom zemaljskom sekreterijatu Izvršnog komiteta Komunističke internacionale i kao predavač na Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina zapada (KUNMZ) i naučni radnik u Međunarodnom agrarnom institutu.
Januara 1935. godine je bio ponovo uhapšen, pod optužbom da je pripadao trockističko-zinovljevskoj organizaciji „Moskovski centar“. Tada je bio osuđen na pet godina boravka u koncentracionom logoru. Tokom izdržavanja kazne, 2. oktobra 1936. godine mu je bilo ponovo suđeno i tada je od strane Vojnog kolegijuma bio osuđen na smrt. Streljan je 3. novembra 1936. godine u Moskvi.
Odlukom Vojnog kolegijuma Vrhovnog suda Sovjetskog Saveza rehabilitovan je 9. juna 1959. godine.
Porodica
[uredi | uredi izvor]Bio je oženjen poljskom komunistkinjom Reginom Budžinskom (1897—1937), sa kojom je imao ćerku Janjinu rođenu 1933. godine. Njegova supruga je takođe sa njim krajem dvadesetih godina bila usključena iz SKP(b), zbog pripadanja staljinovoj opoziciji, koju je pridvodio Zinovjev. Godine 1930. je bila rehabilitovana i vraćena u Partiju. Bila je uhapšena januara 1935, zajedno sa suprugom i najpre osuđena na deset godina, a potom u logoru osuđena na smrt i streljana 9. novembra 1937. godine.
Posle hapšenja Vojsilava i njegove supruge, njihovu ćerku je usvojila porodica Manjko, odnosno prijateljica Vojislavove supruge Jelisaveta Manjako. Njuhova ćerka, koja je u vreme hapšenja roditelja imla samo jednu godinu, je tek 1968. godine saznala ko su njeni pravi roditelji.
U Staljinovim čistkama stradala su i Vojislavova braća - Grgur Vujović (1901–1937) i Radomir Vujović (1895–1938). Oni su rehabiltovani 1957, odnosno 1958. godine.
Sa francuskom revolucionarkom imao je i sina Vladimira Vujovića, koji nakon očeve smrti postaje poznati glumac u Francuskoj.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Rajčetić, Stevica. „Otac mu je bio prvi komesar KPJ, član Komunističke internacionale koga je ubio Staljin, a on je POSTAO JEDAN OD NAJVEĆIH FRANCUSKIH GLUMACA SVIH VREMENA”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-01-15.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Branislav Gligorijević Između revolucije i dogme - Vojislav Vujović u Kominterni. „Spektar“ Zagreb, 1983. godina.
- Srpski biografski rečnik (knjiga druga). „Matica srpska“, Novi Sad 2006. godina.