Vrba
Vrba | |
---|---|
Žalosna vrba | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Kladus: | Rosids |
Red: | Malpighiales |
Porodica: | Salicaceae |
Pleme: | Saliceae |
Rod: | Salix L. |
Vrste | |
Salix acutifolia |
Vrba (Salix) je rod biljaka iz porodice vrbolike lišćare[1] (Salicaceae).[2] Postoji oko 350 vrsta vrbe, različitih životnih formi — najčešće je u pitanju drvo, mada može imati i formu žbuna, ili prizemne biljke.
Opis[uredi | uredi izvor]
Kora stabla je siva i ispucala. Grane su tanke i dosta savitljive, mada često dolazi do lomljenja grana zbog njihove krtosti. List je uglavnom uzak i zašiljen na vrhu, tamnozelene boje na licu i nešto svjetliji na naličju.
Vrba je dvodoma (diecka) biljka — postoje muške i ženske biljke, koje nose jednopolne cvetove. Plod sadrži mnogobrojna semena koja se lako rasejavaju, a koja sazrevaju ponekad i istovremeno sa cvetanjem.
Raste obično na vlažnim područjima, uz reke ili na močvarnoj podlozi.
Lekovita svojstva[uredi | uredi izvor]
Vrba poseduje i lekovita svojstva. Njena kora se od davnina koristi za pravljenje čaja koji ublažava bolove i pospešuje izlučivanje otrovnih materija iz organizma. Osim kore koriste se i mladice sa pupoljcima na vrhu.
Danas se koristi kora bele vrbe[3](Salix alba), dok je u prošlosti bilo popularno lišće za domaću izradu lekova. Kora se sakuplja kada počnu sokovi, u rano proleće. Od nje se prave tinktura, ekstrakt, prah ili čaj. Najvažniji sastojak kore je salicin. Vrba je među prvim naučno istraženim biljkama. Još u XIX veku je francuski hemičar Leroks izvukao aktivni sastojak iz kore vrbe i nazvao ga salicin, a od 1852. godine salicin se proizvodi sintetički da bi 1899. godine bio proizveden prvi aspirin.
Sličan sastav imaju i srodne vrste Salix caprea (iva) i Salix purpurea (rakita, crvena vrba) pa se mogu upotrebljavati u iste svrhe.
Kora se preporučuje protiv mnogih stanja upale, uključujući tu i reumu i artritis (kostobolja). Pomaže pri snižavanju telesne temperature i stanju groznice. Oslobađa od neuralgije, glavobolje i ostalih opštih bolova. Blagi gorki ukus je osobina koja joj omogućava dejstvo stimulansa sistema za varenje pa se koristi kod gastro oboljenja.
Zbog sadržaja salicina treba voditi računa da ne dođe do predoziranja, dakle strogo pridržavanje u količini i dužini upotrebe (ne duže od 3-4 nedelje). Osobe preosetljive na aspirin i one kod kojih je čir aktivan ne bi trebalo da koriste preparate od vrbe.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t „Vrbolike lišćare”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 17. 09. 2018. g. Pristupljeno 17. 09. 2018.
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 79. ISBN 86-331-2112-3.
- ^ „BELA VRBA PROTIV BOLOVA, ZA REUMU, PROTIV ALCHAJMERA”. Lečenje Biljem (na jeziku: srpski). 16. 12. 2016. Pristupljeno 16. 12. 2019.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Škola botanike
- Salix alba image from 'Flora von Deutschland Österreich und der Schweiz'
- Salix alba at plants for a future
- Salix purpurea
- Image of Salix purpurea from 'Flora von Deutschland Österreich und der Schweiz'
- Salix purpurea at plants for a future