Vrste biblioteka u srednjovekovnom arapskom svetu
Srednji vek kod Arapa predstavljao je doba razvijanja i kulture i obrazovanja, kao i doba osnivanja privatnih, carskih i javnih biblioteka. Najpoznatije biblioteke osnovane su u gradovima Kairu, Kordobi i Širazu od strane dinastija Fatimida, Umajada i Buvejhida.
U srednjem veku kod Arapa postojale su privatne i javne biblioteke. Privatne biblioteke, kao što im ime nalaže bile su u privatnom posedu pojedinaca, a institucije pri džamijama su imale status javnih biblioteka. Javne biblioteke u džamijama su imale veliku ulogu u širenju obrazovanja. Male biblioteke nalazile su se u zgradama pored džamija, dok su veće smeštene odvojeno od sobe za molitvu. Fondovi biblioteka sačinjavali su se od poklonjenih knjiga, a kolekcije se nisu sačinjavale samo od knjiga verskog karaktera. Osim poklona, fond je se popunjavao i kopiranjem i kupovinom, a i beleženo je na koji način je izvršena nabavka.[1]
Ibn el Nadima je opisao privatne biblioteke u Fihristu, gde je naveo jedanaestoro ljudi kao bibliofile. Do kasnog 8. veka, prema Piteru Vebu, ljudi su hvaljeni zbog svoje sposobnosti da memorišu tekst. Između 10. i 11. veka postojalo je nekoliko biblioteka koje su imale bibliotekare i prepisivače, a posedovali su izrađene kataloge i materijal za pisanje.[2]
Biblioteka u Kairu
[uredi | uredi izvor]Jedna od poznatijih biblioteka nastala je u Kairu koja je radila pod dinastijom Fatimida. Tokom vladavine šestog halifa, El Hakima, stvorena je Kuća mudrosti. U biblioteci, pored dozvoljenog pristupa, gde je svako mogao da koristi biblioteku, kao i besplatnog papira i mastila, postajala je i prepisivačka radionica, a najveći deo fonda su dopremali karavani koji su tuda prolazili.[1]
Biblioteka u Kordobi
[uredi | uredi izvor]Druga velika biblioteka osnovana je u Kordobi. Nakon bekstva iz Damaska 756. godine, dinastija Umajada našla je utočište u Kordobi, gde su izgradili palatu i džamiju koju je dovršio El Hakam II. U želji da dođe do što vrednih knjiga, El Hakam je poslao svoje emisare u gradove Bagrad, Kairo, Damask, kao i druga veća knjižarska sedišta kako bi nabavili knjige za veliki novac. Ubrzo u toj knjižnici našlo se 400.000 svezaka knjiga. Postojala je čitava armija prepisivača, iluminatora, a katalog biblioteke sastavljen je od strane bibliotekara u 44 knjige.[1]
Biblioteka u Širazu
[uredi | uredi izvor]Još jedna dinastija koja je osnovala veliku biblioteku bila je i dinastija Buvejhida. U njihovom carstvu postojali su različiti tipovi biblioteka, javne, carske i privatne. Mada, najznačajnija biblioteka pripadala je Adudu el Dablahu u Širazu. Imala je čuvara i sakupljača knjiga i upravnika. Biblioteka je imala 360 soba i sastojala je se iz raznovrsnog fonda, kao i kopija svih knjiga koje su objavljene do momenta kada je izvršena nabavka. Knjige u biblioteci su ređane na policama i katalogizirane, svaka na svoj način. Postojala je još jenda specifična biblioteka u ovom periodu u Barsi gde je osnivač davao stipendije za stručno usavršavanje naučnim radnicima koji su bili zaposleni u toj biblioteci. Obe biblioteke služile su i za rasprave i naučne diskucije, kao i sastanke.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v Stokić-Simončić, Gordana (2017). Biblioteka kroz vreme. Pančevo: Pančevo. str. 189. ISBN 978-86-85131-31-8.
- ^ Hoffman, Eva (2000). The Beginnings of the Illustrated Arabic Book: An intersection between Art and Scholarship. Muqurnas. str. 46.
- ^ Stokić-Simončić, Gordana (2017). Biblioteka kroz vreme. Pančevo: Pančevo. str. 189.—190. ISBN 978-86-85131-31-8.