Pređi na sadržaj

Vrt zamka Sisinghrst

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vrt Sisinghrst: 1.- preddvorište, 2.- kula, 3.- jarak sa vodom, 4.- paviljon 5.- Kuća sveštenika, 6.- Erehtejon, 7.- Ljubičasta bordura, 8.- voćnjak, 9.- Beli vrt, 10.- Nasip azaleje, 11.- staza ka jarku, 12.- South Cottage, 13.- rozarijum, 14.- zid Powys sa Latjesovom klupom, 15.- Delos, 16.- Staza tise, 17.- golubarnik, 18.- Leja majčine dušice, 19.- vrt bilja, 20.- Vrt oraha, 21.- Seoski vrt, 22.- Staza lipa, 23.- utonuli vrt, 24.- glavna zgrada, 25.- biblioteka, 26.- elizabetanski ambar.

Vrt zamka Sisinghrst su podigli 1930. godine Vita Sakvil-Vest i njen suprug Harold Nikolson (Harold Nicolson), pisac i diplomata. Vrt Sisinghrst je jedan od najomiljenijih u Velikoj Britaniji i privlači posetioce iz celog sveta.

Sam vrt je zamišljen kao serija „soba“, svaka sa drugačijom bojom i/ili temom. Zidovi su od visoke orezane ograde, a dosta ih je ozidano ciglom. Iz preddvorišta ulazi se u dvorište zamka kroz kapiju u dugoj zgradi u kojoj su glavne odaje i biblioteka. U osi sa ulazom je kula, koja vizuelno dominira prostorom. Levo od prilazne staze kuli je Ljubičasta bordura sa biljkama ljubičastih cvetova. Sa severa i istoka prostor je ograničen jarkom sa vodom u blizini koga je nekoliko objekata, među kojima je osmougaoni paviljon. Dimenzije voćnjaka koji je istočno od kule definisane su dužinama jarkova. Voćnjak je potpuno u prirodnom stilu sa slobodno posađenim drvećem. Severno je „Kuća sveštenika“ sa pergolom „Erehtejon“. Najpoznatiji deo vrta je „Beli vrt“ sa biljkama belih cvetova. U središtu na pergoli je ruža puzavica prostih belih cvetova, Rosa mulliganii Boulenger. Od ostalih biljaka tu su i Cleome spinosa 'Helen Campbell', Lysimachia clethroides Duby, Stipa tenuissima Trin., Eragrostis Wolf, Epilobium angustifolium 'Album', Crinum × powellii 'Album'... [1]

Južni obod čine: Rozarijum sa zidom „Powys“ ispod koga je klupa koju je Latjens dizajnirao za Gertrudu Džekil; Staza lipe, Seoski vrt, South Cottage, vrt orašastog voća i Nasip azaleje pored staze ka jarku.[2]

Sobe i „vrata“ su tako raspoređeni da, dok se uživa u lepoti jedne prostorije, iznenada se otkriva nova vista, što u šetnji daje niz otkrića koja vode od jednog do drugog dela vrta. Nikolson je uložio napore da uspostavi zanimljive nove međusobne veze delova vrta, dok se Sakvil-Vest bavila izborom biljaka u „sobama“.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4
  2. ^ Lord, T. (2003): Planting Schemes from Sissinghurst. Frances Lincoln.
  3. ^ Lord, T. (2000): Gardening at Sissinghurst. Frances Lincoln & National Trust.