Pređi na sadržaj

Genpei rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Genpei rat ( Gempei rat)

Scena Genpei rata
Vreme11801185.
Mesto
Japan
Ishod Pobeda Minamoto klana; Nastanak Kamakura šogunata
Sukobljene strane
klan Minamoto (Joritomo) klan Minamoto (Jošinaka)
klan Taira
Komandanti i vođe
Minamoto no Joritomo
Minamoto no Jošicune
Minamoto no Jošinaga 
Imaj Kanehira 
Taira no Munemori Pogubljen
Taira no Šigehira Pogubljen
Taira no Tomomori 

Genpei rat ( jap. 源平合戦 Genpei kassen, Genpei gassen) bio je građanski rat u Japanu[1] između klanova Taira i Minamoto koji se odigrao krajem Hejan perioda od 1180. do 1185. godine. Završio se porazom Taira klana i usponom Kamakura šopgunata pod vođstvom Minamoto no Joritomoa 1192. godine.

Ime „Genpei” ( ponegde romanizovano i kao Gempei) sastavljeno je od kunjomi čitanja „Minamoto” ( jap. 源 Gen) i „Taira” ( jap. 平 Hei) kanđija. Ovaj rat poznat je i pod imenom Đišo - Đuei rat ( jap.治承寿永の乱 Jishō-Juei no ran) jer se odigrao između dve carske ere Japana.

Uzrok za rat bio je atentat Taira klana 1179. godine što je dalo povod Minamoto klanu da prikupi vojsku i započne rat 1180. godine. Prva bitka Uđi odigrala se ispred današnjeg Kjota, započevši time petogodišnji rat koji se završio pomorskom bitkom Dan no Ura, i pobedom Minamoto klana.

Tok rata[uredi | uredi izvor]

Okolnosti[uredi | uredi izvor]

Genpei rat bio je kulminacija višedecenijskog konflikta između klanova oko nasledstva carskog prestola, a time i same kontrole Japana. U pobunama Hogen i Heiđi, Minamoto klan pokušao je da svrgne Taira klan sa carskog dvora, ali ne uspeva u tome. [2]

Godine 1180. Taira Kijomori postavlja na presto svog dvogodišnjeg unuka, cara Antokua, nakon abdikacije cara Takakura. Ovaj potez razljutio je sina cara Go-Širakave, Moćihitoa, koji je smatrao da mu se ovime uskraćuje pravo na presto koji mu je po rođenju pripadao. U maju, on uz pomoć Minamoto Jorimase šalje zahtev za prikupljanje vojske Minamoto klanu i svim budističkim hramovima. Međutim, ova spletka se završila smrću obojice napadača koja je kasnije proglašena atentatom i tako ujedno i postala povod za odlučujući rat.[2]

Početak rata[uredi | uredi izvor]

Dvorana Feniksa Bjodoin hrama u kojoj je Minamoto Jorimasa izvršio sepuku

Kako su potezi Taira Kijomorija produbili mržnju Minamoto klana počela se sakupljati vojska. U to vreme, Kijomori nije znao ko stoji iza iznenadnog okupljanja neprijateljske vojske te je naslepo naredio hapšenje princa Moćihita, koji je tražio zaštitu u Midera hramu. Pošto mu monasi u hramu nisu mogli pružiti dovoljnu zaštitu, princ je bio primoran na beg, bežeći u pravcu Bjodoin hrama gde su ga sustigle snage Taira klana. Ovim događajem započinje prva bitka Genpei rata, bitka na reci Uđi, koja se završila ritualnim samoubistvom (jap. sepuku) Minamoto Jorimase unutar Bjodoina i Moćihitovim hapšenjem, a kasnije i pogubljenjem.

U isto vreme, Minamoto no Joritomo preuzima vlast nad Minamoto klanom i kreće u pohod širom države sastajući se usput sa savezničkim vojskama. On podiže istočne provincije na noge, kreće iz Izua, kroz Hakone prolaz i najavljuje svoj dolazak. Tvrdio je da ga je princ Moćihito poslao da kazni Taire. Oni su bez sumnje želeli da budu smatrani legitimnom podrškom trona, a ne običnim revolucionarima. Zato je Joritomo na svojim barjacima imao papir sa naredbom princa da se kazne neprijatelji države. Odmah po njegovom pokretu, izdat je edikt od strane Kijomorija za gušenje ove pobune. Njegovi pokušaji da poboljša odbranu prestonice bili su bezuspešni, jer su ljudi svih klasa smatrali da je bilo dosta krvoprolića i destrukcije. Dostupne trupe nisu bile od koristi. Ipak, u početku su bili brojčano nadmoćniji i Joritomo je bio primoran da se povuče u Hakone planine. Zbog Joritomovog povlačenja, Taire su se osetile nadmoćno, te se tako beleži pobeda Taira klana u Išibašijama bici 1180. godine, iako zvanično Minamoto klan nije bio poražen. Nakon bitke, Joritomo uspešno stiže u provincije Kai i Kozuke u kojima regrupiše vojsku i spaja je sa klanom Takeda kojom odbija preostale Taira snage. U međuvremenu, Kijomori se u osvetničkom pohodu okomio na monahe iz Midera hrama spalivši ga do temelja, a nakon hrama prelazi na opsadu Nare, u kojoj spaljuje većinu hrama Kofukuđija i ostavlja grad u pepelu.[3] Do novembra, Joritomo je ponovo sastavio novu vojsku i 1180. godine dolazi do bitke kod reke Fuđikava, posle koje se Taira klan povlači iza reke.

U martu naredne godine Kijomori umire i borba nije nastavljena do maja. Trupe poslate protiv Joritomoa sada su gladovale u Mino provinciji. Održan je savet u palati Cara Go-Širakave, 22. marta 1181. godine, na kom se odlučilo da je prioritet dostavljanje hrane i drugih potrepština vojsci. Taira Šigehira, Kijomorijev sin, sa silom od trinaest hiljada ljudi dobija zadatak da predvodi napad. Vojska Minamoto no Jukijea bila je poražena u ovom iznenadnom napadu kod Sunomatagave. Krajem godine, Taira vojska napada rastuću pretnju na severu, Minamota Jošinaku koji je bio Joritomoov rođak, ali i rival zbog sukoba interesa unutar klana. Jošinaka uspešno odbija napad i svoj fokus prebacuje na rođaka.

Ratna 1182. godina bila je obeležena kao godina velike gladi i kuge, tako da se te godine ratovanje nakratko prekinulo.

Preokret[uredi | uredi izvor]

Posle prividnog mira od godinu dana, Joritomo Minamoto 1183. nastavlja sa napadom na svog rođaka, Jošinaku. On se uspešno brani i preusmerava Joritomoa na poslednje napore Taira klana na severu. U aprilu i maju, Taira Koremori zauzima Ećizen. Jošinaka ih je demoralisao iznenadnim napadima usred noći i tako je sa svojih pet hiljada ljudi pobedio vojsku od skoro četrdeset hiljada vojnika. Borba se završava padom Taira vojske, na planini Tonamijama. On zatim kreće ka prestonici sa severa, dok je Jukiije napredovao sa istoka.

Nakon vesti o porazu Taira Koremorija, car Go - Širakava sklapa savez sa Minamoto Jošinakom i odlazi na planinu Hiei, gde je bio pod zaštitom naoružanih monaha. Njegova poseta nije bila verske prirode, već strah od Taira napada.

Jošinaka i Jukiije su se približavali, pa su Munemori i druge vođe Taira shvatili da moraju da se povuku. Carev beg je odavao utisak da je Minamoto pohod opravdan. Taire spaljuju zgrade Rokuhare i beže na zapad sa mladim carem, Antokuom, zajedno sa carskim regalijama. Go - Širakava daje punomoćje Jošinaki da zajedno sa Jukiijeom uništi Munemorija. Taire su se hrabro borile, iako su sve hvale pripale pobednicima. 1183. godine Jošinaka planira da otme vlast klana od Joritomoa, međutim car ga savetuje da se okrene Tairama, koje se povlače na zapad. Munemori je doveo mladog cara, njegovu majku i nekoliko slugu u Dazaifu, Kjušu, odakle ih teraju lokalni pobunjenici podstaknuti od strane Go - Širakave, pa se naseljavaju u mestu Jašima, gde su ljudi još bili priklonjeni Tairama. 17. novembra 1183. godine odigrala se bitka kod Mizušime, u kojoj Taira snage uspevaju da odbiju Jošinakine snage.

Palata Hođuđi koja je bila spaljena 1184. godine

Međutim, Minamoto Jošinaka imao je drugačije planove. Dogovarao se sa Jukiijeom da uspostave vlast na severu, iza carevih leđa, a Taire je nagovarao da napadnu Joritomoa. Ipak, Jukiije ga izdaje i car se obraća za pomoć Joritomou, koji svojoj polubraći naređuje napad na Jošinaku. Decembra 1183. godine Jošinaka preuzima vlast nad Kjotom, a njegovi ljudi su harali gradom. Početkom 1184. godine on spaljuje palatu Hođuđi i zarobljava Go - Širakavu. Nedugo zatim, Joritomoova braća, Jošicune i Norijori, stižu u prestonicu sa velikom vojskom i uspevaju da izmame Jošinaku iz grada. Nakon bitke na mostu iznad reke Uđi, Jošicune izvodi svoj poslednji napad u gradu Avazu, u provinciji Omi. Ubijen je nakon bitke, u pokušaju bekstva.[4]

Poslednje etape rata[uredi | uredi izvor]

Kako su ujedinjene snage Minamoto klana napustile Kjoto, Taire osvajaju Bizen i dobijaju stratešku kontrolu nad prilazima Unutrašnjem moru. Primili su brojne ponude za mir od strane cara, ali oba klana dobro su znala da je u pitanju samo farsa koju je car koristio ne bi li dobio carske regalije nazad.

Taire su bile spremne da povrate prestonicu. Grade odbranu između Fukuvare i Ići no Tanija (uska obala između planina i mora), ali ih Jošicune i Norijori sprečavaju iznenadnim napadom na njihovu bazu u Ići no Taniju. Napadaju ih sa obe strane, a Taire koje nisu bile uhvaćene povlače se u Jašimu. Taira vojska brojala je oko pet hiljada vojnika, a Minamoto vojska oko tri hiljade. Međutim, i pored pobede, Minamoto vojska nije bila spremna da napadne Šikoku.

Tokom šest meseci mirovanja, Minamoto Norijori planira tok predstojeće bitke. Našao se u teškom položaju, iza leđa mu je bila Taira vojska iz Jašime, a ispred put koji ga vodi do ostatka Taira vojske pod vođstvom Tomomorija. 1184. godine, skoro godinu dana nakon bitke kod Ići no Tani, Norijori odlučuje da pošalje svog brata, Jošicunea. On je bio odličan general i smatrao je da treba da budu brzi. Plan je bio da istog dana iz Secua stigne do Jašime. Uplašio je Taire paljenjem velike vatre i oni su pohitali na brodove u moreuzu Šimonoseki, zajedno sa carem Antokuom. Jošicune se utvrdio u Jašimi i mnoge pristalice su mu se pridružile. Brodovima ga je snabdeo istočni ratnik Kađivara Kagetoki i još jedan pomoćnik, poznavalac struja u moreuzu, Jošizumi Miura.

Dana 25. aprila 1185. godine počinje finalna bitka Genpei rata, bitka kod Dan no Ure, čiji je rezultat bila propast Taira klana. Dva klana susrela su se u moreuzu Šimonoseki, između ostrva Honšu i Kjušu. Plima je igrala veliku ulogu u ishodu bitke, ali su se talasi na kraju povinovali volji Minamoto klana. Munemori i Tomomori su udružili snage u Hikošimi, ali, iako spretniji u pomorskim bitkama, izgubili su jer su mnogi njihovi saveznici stali na stranu Minamoto klana ( Tagući, ratnici koji su izdali svoju vojsku usred borbe). Nakon ove bitke mnoge Taire su izgubile život, a zajedno sa njima i car Antoku.

Smatra se da je razlog Minamoto pobede bila Tomomorijeva greška – odabir moreuza kao mesta za borbu.[2]

Posledice rata[uredi | uredi izvor]

Poraz Taira vojske označio je kraj Taira uticaja na prestonicu. U decembru 1185. godine car Go - Širakava dozvoljava Joritomou da prikuplja porez i slobodno postavlja nove načelnike da upravljaju provincijama. Nakon careve smrti 1192. godine Joritomo dobija titulu Seii Tai Šogun ( Sei-i Tai Shōgun). Ovaj događaj označava početak Kamakura perioda.

Kraj Genpei rata i početak Kamakura perioda praćen je rađanjem nove društvene klase ( samuraja) i sve manjim uticajem cara nad državnim pitanjima, sve dok car nije postao samo simbol države bez ikakve vojne ili političke moći. Ovakvo stanje u državi ostalo je nepromenjeno 650 godina do početka Meiđi restauracije.

Spisak važnih bitaka[uredi | uredi izvor]

Mapa bitaka koje su se odigrale u Genpei ratu


  • 1180. Prva bitka na reci Uđi
  • 1180. Opsada Nare
  • 1180. Bitka kod Išibašijame
  • 1180. Bitka kod Fujikave
  • 1181. Bitka kod Sunomatagave
  • 1181. Bitka kod Jahagigave
  • 1183. Opsada Hiućija
  • 1183. Bitka kod Kurikare
  • 1183. Bitka kod Šinohare
  • 1183. Bitka kod Mizušime
  • 1183. Opsada Fukurjuđija
  • 1183. Bitka kod Murojame
  • 1184. Opsada Hođuđija
  • 1184. Druga bitka na reci Uđi
  • 1184. Bitka kod Avazua
  • 1184. Bitka kod Ići-no-Tani
  • 1184. Bitka kod Kođime
  • 1185. Bitka kod Jašime
  • 1185. Bitka kod Dan-no-ura

Spisak glavnih aktera rata[uredi | uredi izvor]

Minamoto no Joritomo

Minamoto klan[uredi | uredi izvor]

  • Minamoto no Jorimasa
  • Minamoto no Joritomo
  • Minamoto no Norijori
  • Minamoto no Jošicune
  • Minamoto no Jukije

Saveznici i vazali:

  • Car Go - Širakava
  • Princ Moćihito
  • Hođo Tokimasa
  • Kađivara Kagetoki
  • Kumagai Naozane
  • Sasaki Moricuna
  • Tagući Šigejoši
  • Nasu no Joići
  • Jada Jošijasu
  • Imai Kanehira
Taira no Kijomori

Taira klan[uredi | uredi izvor]

  • Taira no Acumori
  • Taira no Kijomori
  • Taira no Koremori
  • Taira no Munemori
  • Taira no Noricune
  • Taira no Šigehira
  • Taira no Tadanori
  • Taira no Tokiko
  • Taira no Tomomori
  • Taira no Jukimori
  • Taira no Kagekijo

Saveznici i vazali:

  • Car Antoku
  • Oba Kagećika
  • Saito Sanemori
  • Seno Kagejasu
  • Tagući Šigejoši

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jansen, Marius B. (1995). Warrior rule in Japan. New York, NY: Cambridge University Press. str. 2. strana. ISBN 978-0-521-48239-4. OCLC 31515317. 
  2. ^ a b v Sansom, George Bailey (1958). A history of Japan to 1334. Stanford, Calif.: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-0522-6. OCLC 36820223. 
  3. ^ Turnbull, Stephen R. (1977). The samurai : a military history (1. American izd.). New York: Macmillan. ISBN 978-0-02-620540-5. OCLC 2595444. 
  4. ^ Hall, John Whitney (1988—1999). The Cambridge history of Japan. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-22352-2. OCLC 17483588. 


Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]