Pređi na sadržaj

German Obuhov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
German Obuhov
German Obuhov 2014.
Puno imeGerman Viktorovič Obuhov
Datum rođenja(1949-11-27)27. novembar 1949.
Mesto rođenjaČeljabinskSSSR

German Obuhov (rus. Герман Викторович Обухов; Čeljabinsk, 27. novembar 1949) je sovjetski disident, autor pet knjiga i šest scenarija, javna ličnost, član Međunarodne akademije informacionih nauka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u porodici diplomiranog studenta - budućeg naučnika sistema automatizacije Viktora Obuhova. Majka Germana Obuhova - Dina Obuhov, rodom iz Privalova, bila je inženjer. Godine 1955. porodica se preselila u Grozni, na Severnom Kavkazu, gde je Germanov otac dobio posao u Institutu za naftu Grozni, ali su oni napustili Grozni 1959. godine i preselili se u Minsk, gde je Viktor Obuhov našao bolji posao na Akademiji nauka Beloruska SSR. Godine 1966. German je završio školu broj 1 u Minsku i upisao se na Radiotehnički univerzitet u Minsku.[1] Kasnije je prešao na Lenjingradski elektrotehnički univerzitet (LETI) gde je uspešno diplomirao 1975. godine. Godine 1982. German se oženio Irinom Akulovom, venčanje je održano u "političkoj zoni" na severnom Uralu. German Obuhov je 1988. emigrirao na Zapad, prvo u Veliku Britaniju na poziv Amnesty International-a, a potom u Sjedinjene Države, gde mu je američki Kongres odobrio politički azil u odsustvu.

Društvene i političke aktivnosti u sovjetskom periodu[uredi | uredi izvor]

Nakon što je 1975. diplomirao na Univerzitetu LETI, German Obuhov je počeo da radi kao inženjer u Birou GSKT, jednom od mnogih lenjingradskih elektronskih dizajnerskih biroa, ali mu posao inženjera nije bio privlačan i on je preuzeo inicijativu da učestvuje u javnom životu. Najpre je izabran za komsomolskog vođu odeljenja, zatim za zamenika sekretara Komsomolskog komiteta Biroa GSKT za međunarodne poslove. Počinje sastanke sa stranim delegacijama i partijskim šefovima. Pozvan je da radi kao sekretar u komsomolskom okružnom komitetu sa obaveznim ulaskom u CPSU, ali je izbegao ovaj predlog i počinje da shvata prevaru sovjetskog sistema. Nakon saobraćajne nesreće i otkazanog turističkog putovanja u Finsku i Švedsku, napustio je Biro GSKT 1977. i otišao da radi u Naučno-istraživačkom institutu za eksperimentalnu medicinu AMS SSSR, na čelu sa Natalijom Behterevom, sa prilično liberalnim stavom prema radnoj disciplini i političko gledište. Od ovog trenutka u Hermanovom životu dolazi do kardinalne promene u odnosu na sovjetski režim i KPSS. Počinje česte kontakte sa američkim studentima i zapadnim turistima. Godine 1978. počeo je da piše antikomunističku knjigu Ugašena zora. Godinu dana nakon što je proučio celokupnu svetsku filozofiju, kada je deo rukopisa bio gotov, odlazi na Međunarodni sajam knjiga u Moskvu 1979. godine, gde upoznaje francuskog izdavača iz Galimarda Ani Čevaljer i američkog izdavača iz Daubleday Publish House Aleksandra Hofmana. Godine 1980. njegovi kontakti sa predstavnicima zapadnog sveta su se proširili i umnožili. Upoznao je Krega Vitnija, dopisnika Njujork tajmsa i Entonija Barbirija, dopisnika Baltimor Sana. To ne prolazi nezapaženo od strane KGB-a i on je stalno pod prismotrom.

Hapšenje i „političke zone“[uredi | uredi izvor]

Godine 1981, tokom putovanja iz Lenjingrada u Moskvu sa namerom da svojim poznanicima, izdavačima na Međunarodnom sajmu knjiga u Moskvi, preda nedovršeni rukopis „Ugašena zora“, uhapšen je i vraćen u Lenjingrad na pretpretres KGB-ovog zatočeničkog centra. Posle 3 meseca istrage, Lenjingradski gradski sud ga je osudio na 4 godine rada u logorima i 2 godine izgnanstva pod optužbom za „antisovjetsku agitaciju i propagandu“, čl. 70 Krivičnog zakona RSFSR. German je služio svoj rok u radnom logoru („politička zona“) VS 389/37 u selu Polovinka, Čusovska oblast, Permski okrug. Posle punog mandata, German Obuhov je prognan u dvorišta sovjetske imperije - u selo Ajan, Habarovski okrug na obali Ohotskog mora. Po završetku mandata, German nije smeo da živi u Lenjingradu i bio je primoran da emigrira u inostranstvo, što je i učinio i odleteo u London.[2][3][4][5]

Društvene i političke aktivnosti u postsovjetskom periodu[uredi | uredi izvor]

Čim se Obuhov skrasio u Sjedinjenim Državama i počeo da radi 1990. godine kao biomedicinski inženjer u bolnici Jejl-Nju Hejven, vratio se svojoj političkoj delatnosti.[6][7] Sovjetski Savez se raspao i mnoge političare u Sjedinjenim Državama zanimalo je mišljenje bivših sovjetskih političkih zatvorenika o novoj Rusiji.[8] German osniva Rusko-američki savet za ekonomski razvoj (RACED) uz učešće prvog gradonačelnika Sankt Peterburga, Anatolija Sobčaka, i svake godine leti u Sankt Peterburg na sastanke sa prijateljima, roditeljima i političarima. Tamo upoznaje budućeg predsednika Rusije Vladimira Putina . Krajem 90-ih, pošto je već postao američki državljanin, German se preselio u Sankt Peterburg na privremeni boravak i postao politički savetnik zamenika, a kasnije i zamenika predsednika zakonodavne skupštine Sankt Peterburga Jurija Gladkova. Učestvuje na mnogim političkim događajima i konferencijama grada i zemlje. Godine 2005. German Obuhov osniva dobrotvornu fondaciju „Otvori svet deci“ i izabran je za njenog predsednika; kasnije su se Fondaciji u upravnom odboru pridružili dobitnik Nobelove nagrade akademik Žores Alferov, šef partije SPP (Unija desnih snaga) Nikita Belih i senator iz Sankt Peterburga Vadim Tulpanov. Fondacija je pomogla preko dve hiljade dece bez roditelja da se osposobe za rad na računaru tako što je dala časove računara u dečje domove. Godine 2014. Obuhov se preselio u Kijev da bi se pridružio Majdanu i stvorio Anti-Putinovu koaliciju, neformalno udruženje javnih organizacija i aktivista. Godine 2017. German osniva fondaciju Stop Inform Terror of Russia u Konektikatu kako bi se odupreo informativnoj sabotaži Moskve.[8][9][10][11]

Ostale aktivnosti[uredi | uredi izvor]

U postsovjetskom periodu, Obuhov je napisao i objavio pet knjiga: Ugašena zora 15 godina kasnije, Vreme filibustera, Zaplenjena pisma, Ponor i Ukradena zemlja, kao i šest scenarija: Let u Johanezburg, Nju Džersi Turnpajk, Zlatna ptica u zlatnom kavezu, Ticijanov poklon, Moja Aljaska i Trampov prijatelj – šef ruske mafije. German je napisao i objavio na raznim sajtovima, uključujući Radio Liberti, više od 300 članaka o različitim društvenim i političkim temama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Samizdat Leningrada. 1950-e — 1980-e. Literaturnaя эnciklopediя / Pod obщeй redakcieй D.Severюhina. — M.: Novoe literaturnoe obozrenie, 2003. — S. 294
  2. ^ Samizdat Leningrada. 1950-e — 1980-e. Literaturnaя эnciklopediя / Pod obщeй redakcieй D.Severюhina. — M.: Novoe literaturnoe obozrenie, 2003. — S. 294
  3. ^ „Alekseeva L. M. Istoriя inakomыsliя v SSSR”. protivpytok.org/ (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2020-06-02. 
  4. ^ „Delo Germana Obuhova (1983, 19/20-6)”. vesti-iz-sssr.com (na jeziku: ruski). 2016-11-15. Pristupljeno 2020-06-02. 
  5. ^ Plotnikova, Anna (2012-06-04). „"Ukradennaя Rossiя" - kniga o Rossii, kotoruю trudno izdatь v Rossii” (na jeziku: ruski). Golos Ameriki. Arhivirano iz originala 03. 06. 2020. g. Pristupljeno 2020-06-02. 
  6. ^ Samizdat Leningrada. 1950-e — 1980-e. Literaturnaя эnciklopediя / Pod obщeй redakcieй D.Severюhina. — M.: Novoe literaturnoe obozrenie, 2003. — S. 294
  7. ^ Plotnikova, Anna (2012-06-04). „"Ukradennaя Rossiя" - kniga o Rossii, kotoruю trudno izdatь v Rossii” (na jeziku: ruski). Golos Ameriki. Arhivirano iz originala 03. 06. 2020. g. Pristupljeno 2020-06-02. 
  8. ^ a b „Vzaimodeйstvie gosudarstva i obщestvennыh organizaciй” (na jeziku: ruski). Radio «Svoboda». 2005-12-23. Pristupljeno 2020-06-02. 
  9. ^ „Mašenьki i "medvedi" (na jeziku: ruski). Novaя gazeta. 2006-05-16. Pristupljeno 2020-06-02. 
  10. ^ Borikov, Maksim (2018-08-11). „Prišlo vremя deйstvovatь: fond "Stop Inform Terror" gotovit akciю protesta v Vašingtone” (na jeziku: ruski). usa.one. Pristupljeno 2020-06-02. 
  11. ^ „German Obuhov”. institute (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 16. 06. 2020. g. Pristupljeno 2020-06-16. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]