Pređi na sadržaj

Gejl Džeferson

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gejl Džeferson
Datum rođenja(1938-04-22)22. april 1938.
Mesto rođenjaAjova SitiSAD
Datum smrti21. februar 2008.(2008-02-21) (69 god.)
Mesto smrtiRinsumagestHolandija

Gejl Džeferson (Ajova Siti, 22. april 1938 - 21. februar 2008) jedan je od osnivača oblasti istraživanja poznate kao analiza razgovora. Ona je danas posebno upamćena po metodama i notacionim konvencijama koje je razvila za transkribovanje razgovora. Njen sistem oznaka se danas široko koristi u istraživanju analize razgovora i nosi njeno ime.

Džeferson je rođena 22. aprila 1938. u Ajova Sitiju, a posle preseljenja u Njujork na kratko, njena porodica se preselila u Los Anđeles, gde je pohađala srednju školu, zatim UCLA (B.A., Dance,1965). Po završetku je doktorirala (sociologiju) na UCI. Godine 1972. imala je privremena imenovanja na univerzitetima u Pensilvaniji, Masačusetsu i univerzitetu u Kaliforniji (UCSB, UCI i UCLA), a zatim istraživačka radna mesta na univerzitetima u Mančesteru (1978-1981), Tilburgu, Holandiji (1981-1983), a počasni položaj u Njujorku (1984-1985) - nakon čega se preselila (nazad) u Holandiju i udala (1987) za Alberta Stulena. Umrla je u Rinsumagestu u Holandiji, 2008. godine samo dva meseca nakon njenog 70. rođendana.[1]

U proleće 1965. godine, da bi ispunila uslov da diplomira na UCLA sa plesom kao glavnim predmetom, Džeferson je išla na kurseve kod Harvija Saksa (1935-1975). Pošto je imala prethodno iskustvo u transkribovanju dok je bila angažovana 1963. kao službenik daktilograf na UCLA na odeljenju za javno zdravlje za transkribovanje obuke senzitivnosti za zatvorske stražare, Džeferson je počela transkribovanje nekih od snimaka koji su služili kao materijal od kojih su razvijena najranija Saksova predavanja. Kasnije je uradila diplomski rad pod njegovim nadzorom, do kada je ona već počela da se oblikuje na terenu konceptualno, kao i kroz njene transkripcije na zaista fine detalje interakcije, uključujući detalje smeha, hvatajući u najvećoj mogućoj meri upravo ono što je rekao i kako je rekao. Karakteristike Džefersinih istraživanja, za razliku od više 'strukturalnog' rada u Kaliforniji, bio je da se fokusiraju na mašine kroz koje je konstruisana interakcija i kako su oni raspoređeni iz trenutka u trenutak oblikovanjem i reoblikovanjem interakcije. Njen poseban doprinos je bio da se otkrije koliko je interakcija beskrajni kontingent. Tokom poslednje decenije svog života, Džeferson je transkribovala Votergejt trake. Džefersonova poslednja publikacija, objavljena je na konferenciji u Švedskoj u julu 2007. godine u vezi mašina za smeh. Mnogo podataka za taj rad je izvedeno iz Votergejt materijala; u njoj, ona je nastavila dijalog koji je imala sa Saksom pre više od 40 godina.

Tokom četiri decenije, za većinu njenih radova, nije imala fakultetsku poziciju i bila je neplaćena, Džefersonino istraživanje razgovora u interakciji je postalo standard za ono što je postalo poznato kao analiza razgovora. Njen rad je u velikoj meri uticao na sociološke studije interakcije, ali i niz drugih disciplina, posebno lingvistike, komunikacije i antropologije. Ne bi bilo toliko istinito da je njen rad inter ili multidisciplinarni, da disciplinske granice nisu irelevantne za njena istraživanja u to što Erving Gofman naziva „interakcionim uređenjem“.[2]

Izabrana Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Jefferson, G. (1972). Side sequences. In D. Sudnow (Ed.), Studies in social interaction (pp. 294–338). New York: Free Press.
  • Jefferson, G. (1986). Notes on 'latency' in overlap onset. Human Studies, 9, 153-183.
  • Jefferson, G. (1988). On The Sequential Organization Of Troubles-Talk In Ordinary Conversation. ''Social Problems, 35, 418-441.
  • Jefferson, G. (2004). Glossary of transcript symbols with an introduction. In G. Lerner (Ed.), ''Conversation analysis: Studies from the first generation (pp. 13–31). Amsterdam, Netherlands: John Benjamins Publishing.
  • Sacks, H., Schegloff, E., & Jefferson, G. (1974). A simplest systematics for the organization of Turn-Taking for conversation. Language, 50, 696-735.
  • Schegloff, E., Jefferson, G., & Sacks, H. (1977). The preference for self-correction in the organization of repair in conversation. Language, 53, 361-382.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ ©Stuulen, Jefferson & Co. Retrieved 7 February 2012. Архивирано на сајту Wayback Machine (6. јануар 2016)
  2. ^ Stuulen, Jefferson & Co. Архивирано на сајту Wayback Machine (6. јануар 2016) Retrieved 7 February 2012.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]