Pređi na sadržaj

Globalizacija i rizik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Globalizacija je termin koji sociolozi koriste kada govore o procesima koji intenziviraju društvene odnose i međuzavisnost širom sveta. Uglavnom se odnosi na političko-ekonomske procese koji su počeli da se odvijaju posle 90ih. Međutim, ona nastaje spajanjem ne samo političkih i ekonomskih faktora, već i društvenih i kulturnih. Globalizacija je i fenomen lokalnog karaktera – fenomen koji utiče na nas svakodnevni život. Odnosi se na cinjenicu da svi sve više živimo u “jednom svetu”, tako da pojedinci, grupe i nacije postaju sve više međusobno zavisni.

Uzroci sve veće globalizacije[uredi | uredi izvor]

  • Političke promene – pad komunizma značio je sve veću integraciju.
  • Protok informacija – svakodnevno globalni mediji donose vesti, slike i informacije u naše domove, čime nas direktno i neprekidno povezuju sa spoljašnjim svetom.
  • Transnacionalne korporacije ( TNK) su kompanije koje proizvode robu i usluge u više od jedne zemlje. Predstavljaju središte ekonomske globalizacije.
  • Elektronska ekonomija” je još jedan faktor koji postiče globalizaciju. Banke, korporacije, investicioni menadžeri i pojedinačni investitori u stanju su da prebacuju novac po celom svetu jednim pritiskom na taster kompjuterskog miša.
Globalizacija

Rizik[uredi | uredi izvor]

Globalizacija ima i svoje loše strane. To su rizici koje nam donosi. Proizvedeni rizici su rizici koje je stvorio uticaj naseg sopstvenog znanja i tehnologije na svet prirode. Mnogi ekološki rizici i rizici po naše zdravlje sa kojima se suočavaju savremena društva jesu slučajevi proizvedenih rizika – oni su ishod nase sopstvene intervencije u prirodi. Rame uz rame sa rastućim ekoloskim problemima, ekspanzija nejednakosti u okviru i između društava predstavlja jedan od najvecih rizika sa kojima se svet suočava. Reč je o velikim nejednakostima između najbogatijih i najsiromašnijih zemalja. Ne slažu se svi da slobodna trgovina predstavlja pravo rešenje za siromaštvo i globalnu nejednakost. U stvari, mnogi kritičari ovakvog gledišta smatraju da je slobodna trgovina jednostrano rešenje od koga će imati koristi samo oni koji su već bogati. Kako globalizacija sve više napreduje, postojeće političke strukture i modeli postaju neprikladni za svet pun rizika, nejednakosti i izazova koji prekoračuju nacionalne granice. Pojedinačne vlade nemaju tu moć da kontrolisu sirenje side, da se suprotstavljaju sa uticajima globalnog zagrevanja ili da regulišu nagle promene na finansijskim tržištima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Joseph Stiglitz: "The contradictions of globalization" (Social Thought, 2002). Nobel laureate in economics is the positive effects of globalization but also sharply criticized the work of international institutions, primarily the International Monetary Fund.
  • Naomi Klein: "No Logo" (Penguin, 2003). Hot or anti-global. of anti book in which the author carried out the cases against globalization.
  • Noam Chomsky: "The world order of old and new" (SKC, 1996). Popular author, mainly because of its anti-American stance.
  • Dragan Jovanovic "Postekologija" (columns in NIN). A specific example of domestic alter globalist response to globalization and the construction of local, national myths.
  • Samuel Huntington: "The Clash of Civilizations" (CID, 1999). And other books by this author try to explain the evolution of global politics and the new problems that arise after the Second World War.
  • Pascal Boniface, "Le monde contemporain - grandes lignes de partage", Presses Universitaires de France, Paris, 2001. The author is a specialist in International Relations and Senior Advisor to the United Nations for weapons.
  • Vujakovic, Peter (2010). "How to Measure Globalization? A New Globalization Index (NGI)." Atlantic Economic Journal 38 (2): 237. [1]