Pređi na sadržaj

Gorazd Praški

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gorazd II
Episkop Gorazd
Lični podaci
Datum rođenja(1879-05-26)26. maj 1879.
Mesto rođenjaHruba Vrpka, Moravska, Austrougarska
Datum smrti4. septembar 1942.(1942-09-04) (63 god.)
Mesto smrtiPrag, Protektorat Bohemija i Moravska

Episkop Gorazd Praški, svetovno ime Matjej Pavlik (češ. Matěj Pavlík; Hruba Vrpka, 26. maj 1879Prag, 4. septembar 1942) je bio jerarh revitalizovane Moravske pravoslavne crkve, Čehoslovačke husitske crkve, nakon Prvog svetskog rata.

Tokom Drugog svetskog rata, pošto je pružio utočište atentatorima na visokog oficira SS-a Rajnharda Hajdriha, zvanog Praški kasapin, u pravoslavnoj crkvi Ćirila i Metodija u Pragu, Gorazd je preuzeo odgovornost za zaštitu patriota kada su ih nacisti pronašli u kripti crkve. Ovaj čin je doveo do njegovog pogubljenja, i naknadnog proglašenja za mučenika. Njegov dan se obilježava 22. avgusta (po starom kalendaru) ili 4. septembra (novi kalendar).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Matjej Pavlik je rođen 26. maja, 1879,[1] u moravskom selu Hruba Vrpka koje se nalazi u Češkoj Republici (u Južnomoravskom kraju). Rođen u katoličkom okruženju Austrougarske monarhije, Matjej je pohađao Katolički teološki fakultet u Olomoucu u Moravskoj. Nakon toga je postao sveštenik. Tokom studija, zainteresovao se za misiju Svetitelja Ćirila i Metodija i za Pravoslavlje.

Sa krajem Prvog svjetskog rata i proglašenjem nove države Čehoslovačke, zakoni koji nisu dozvoljavali druge vjeroispovijesti su bili ukinuti. U ovim uslovima mnogo katolika je prešlo u pravoslavlje. Fratar Pavlik bio je jedan od njih. Srpska pravoslavna crkva je pomagala onima koji su prelazili u pravoslavlje i složila se da rukopoloži Pavlika za episkopa.

Istorijski, njegovo monaško ime Gorazd izabrano je prema imenu sljedbenika Svetitelja Metodija kao Episkopa Moravske nakon njegove smrti 885. Naknadno, Papa Stefan V dovodi sljedbenike Svetog Metodija iz Moravske pod latinsku vlast. Tako da je njegovo monaško ime Gorazd trebalo da označi kontinuitet Pravoslavne crkve od 11 vijekova ranije.

Arhimandrit Gorazd imenovan je za Episkopa Moravske i Šlezije 24. septembra 1921. godine. Hirotonisao ga je sljedeći dan u crkvi Arhanđela Mihajla u Beogradu Patrijarh Dimitrije.

Tokom sljedeće dekade Gorazd i njegovi sljedbenici su organizovali parohije i izgradili crkvu u Češkoj. Ukupno su izgradili jedanaest hramova i dvije kapele. Osnovne knjige za službu su prevedene i objavljene na češkom, koji se od tada koristi za crkvenu službu. Sa predkarpatskom Rusijom i Slovačkim djelom Čehoslovačke, uputio je mnoge koji su se vratili na pravoslavnu vjeru svojih predaka.

Dana 21. septembra 1925. Gorazd je bio jedan od četvorice vladika (pored mitropolita crnogorsko-primorskog Gavrila Dožića, bitoljskog Josifa i timočkog Emilijana) koji su unijeli kovčeg sa Njegoševim kostima u novu kapelu na Lovćenu.[2] 1937. je sa grupom pravoslavnih vjernika iz Češke, pokušao da dođe na Vis, u goste tamošnjim pravoslavcima i da obiđe njihov hram Sv. Kirila i Metodija, ali je u tome onemogućen, jer im je indoktrinirana katolička rulja nasiljima to onemogućila (bacanje kamenja na brod, prijetnje motkma, psovkama...).[3]

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Živopis. Sveštenomučenik Gorazd, Saborna crkva u Baru

Sa okupacijom Čehoslovačke 1938, crkva je stavljena pod vođstvo berlinskog mitropolita. Gorazd je u decembru 1939. posjetio Beograd, gdje je arhijerejskom saboru SPC podneo izvještaj o radu eparhije.[4] Rajnhard Hajdrih je u septembru 1941. postavljen za faktičkog upravnika Protektorata Bohemija i Moravska, pošto je fon Nojrat smatran previše blagim.

Dana 27. maja 1942, grupa čeških pobunjenika je napala i ubila Hajdriha. Pri bjekstvu grupa se sakrila u kripti hrama. Kada je Gorazd to saznao par dana kasnije, vidio je taj događaj kao veliki teret za Češku Pravoslavnu crkvu. Prije nego što će napustiti Berlinsku Episkopiju, tražio je da grupa napusti hram što prije. Ipak, 18. juna, nacisti su pronašli grupu poslije izdaje dva člana pokreta otpora, i svi članovi grupe su ubijeni.

Represije su nastupile ubrzo. Dva sveštenika i predstavnici crkve su uhapšeni. Gorazd, u želji da pomogne vjernicima i samoj češkoj crkvi, preuzima krivicu za događaje u crkvi na sebe, pišući pisma nacističkim vlastima. Dana 27. juna 1942, je uhapšen i mučen. Gorazd, sveštenstvo crkve i predstavnici crkve su streljani 4. septembra 1942, pa spaljeni.[5]

Nacisti su proveli šire represije prema češkom narodu, uključujući selo Lidice, gdje je pobijeno stanovništvo, a preživjeli su poslati u koncentracione logore. Pravoslavne crkve u Moravskoj i Češkoj (Bohemiji) su zatvorene i crkvi je zabranjen rad. Mitropolit Serafim je hrabro odbio da izda proglas koji bi osudio Gorazda. Sve do kraja rata Pravoslavna crkva u Čehoslovačkoj nije prekidala svoju misiju.

Slavljenje[uredi | uredi izvor]

Ikona. Sveštenomučenik Gorazd Češka, Zakarpatje, Mukačevo, 2012

Zbog ovih djela pravoslavnih vjernika koji su, vođeni od Episkopa, dokazali vrijednost svoje male zajednice, u hrabrosti i odanosti pravdi i pokazali kako je čvrsto je povezana sa češkim narodom 4. maja 1961, Srpska pravoslavna crkva proglasila je Gorazda za sveštenomučenika, a 24. avgusta 1987, proslavljen je u crkvi Svetog Gorazda u Olomoucu u Moravskoj.

Manastir svetog Gorazda[uredi | uredi izvor]

Manastir svetog Gorazda

U rodnom mestu episkopa Gorazda Hruboj Vrpki podignut je pravoslavni muški manastir - Pravoslavni manastir svetog mučenika episkopa Gorazda.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sveti sveštenomučenik Gorazd Češki”. SPC. Arhivirano iz originala 02. 10. 2015. g. Pristupljeno 28. 1. 2021. 
  2. ^ Sumrak Lovćena. Cetinje: Svetigora. 2021. str. 21. 
  3. ^ Pravoslavlje, br.1283, 1. septembar, Spomen na četrdesetogodišnjicu preseljenja u vječnost dr Dušana Glumca. Beograd: SPC. 2020. str. 44, 45. 
  4. ^ "Vreme", 8. dec. 1939
  5. ^ Sredojević, Aleksandar (2020). Pravoslavlje - novine srpske patrijaršije, Srpski patrijarh Dimitrije Pavlović (1920-1930-2020). Beograd: SPC. str. 36. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]