Gospođa de Stal
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Gospođa de Stal | |
---|---|
![]() Gospođa de Stal, slika Fransoa Žerarda (1810) | |
Datum rođenja | 22. april 1766. |
Mesto rođenja | Pariz, Francuska |
Datum smrti | 14. jun 1817.51 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Supružnik | Erik Magnus Staël von Holstein, Albert Jean Michel de Rocca |
Roditelji | Žak Neker Suzanne Curchod |
Gospođa de Stal (fr. Germaine de Staël) ili pravim imenom Žermena Neker (fr. Germaine Necker; Pariz, 22. april 1766 — Pariz, 14. jun 1817) je bila francuska književnica.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođena je u Parizu, a otac joj je bio Žak Neker, ugledni ženevski bankar i ministar finansija Luja XIV. Njena majka, Sizan Kiršo, vrlo obrazovana žena, držala je cenjeni književni salon koji su posećivali Didro, Grim, Bifon, Renal i drugi poznati umetnici. U toj sredini Žermena dobija svoje prvo obrazovanje. Nakon udaje za švedskog diplomatu, barona Stal-Holstena (po kome joj ostaje titula, baronica de Stal), ona otvara svoj salon, u kojem se u doba Francuske revolucije okupljaju pristalice ustavne monarhije. Nakon pobede republikanskih snaga i septembarskog masakra (1792) sklanja se u Kope, imanje Nekerovih na Ženevskom jezeru. Tu sreće Benžamena Konstana, francuskog književnika, s kojim će biti u višegodišnjoj ljubavnoj vezi. Po primirivanju situacije vraća se u Pariz i obnavlja književni salon. Pokušava da se približi mladom generalu Bonaparti, ali budući car nije mario za njene intelektualne i fizičke čari. Ona tada prelazi u opoziciju, a njen salon postaje mesto antinapoleonovskih kritika. Godine 1803. prognana je iz Pariza. Sve do 1807. obilazi Nemačku i Italiju. Na osnovu tih putovanja piše knjigu, koja je uništena po Napoleonovoj naredbi, a gospođa de Stal proterana u Kope. Nakon njegovog pada vraća se u Pariz, gde nastavlja da okuplja umetnike i druge viđenije ljude u svoj salon.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Francuska književnost, knjiga druga, u okviru Edicije strane književnosti, Izdavačko preduzeće „Nolit“, Beograd, 1976.