Pređi na sadržaj

Gojko Vuković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
gojko vuković
Lični podaci
Datum rođenja(1887-07-31)31. jul 1887.
Mesto rođenjaMostar,  Austrougarska
Datum smrti6. jul 1934.(1934-07-06) (46 god.)
Mesto smrtiMostar, Zetska banovina,  Kraljevina Jugoslavija
Profesijalimarski radnik
Delovanje
Član KPJ od1919.

Gojko Vuković (Mostar, 31. jul 1887 — Mostar, 6. jul 1934), revolucionar i politički radnik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 31. jula 1887. godine u Mostaru. Po zanimanju je bio limarski radnik. Limarski zanat izučio je u rodnom gradu, gde je do 1914. godine radio i privremeno „frentovao“ po nekim evropskim zemljama. Već je tada radio na osnivanju i učvršćivanju organizacija sindikata i Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine u Mostaru i okolini, da bi posle otpuštanja iz austrougarske vojske, u kojoj je služio od 1914. do kraja 1916. godine, u polulegalnoj političkoj aktivnosti postao istaknuti lider radničkog pokreta u Mostaru i čitavoj Hercegovini.

I posle cepanja radničkog pokreta između 1918. i 1920. godine ostao je veran svom pretežito revolucionarnom opredeljenju, tako da je od Vukovarskog kongresa Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) do svoje smrti bio član Centralnog veća, odnosno Centralnog komiteta KPJ.

Na listi KPJ izabran je u Mostaru za poslanika Konstituante i bio nosilac radničke liste za mostarski okrug 1923, 1925. i 1927. godine.

Učestvovao je u radu Trećeg kongresa KPJ i Četvrtog kongresa Kominterne. Često zatvaran od strane policijskih organa, 1929. godine bio je osuđen od strane Državnog suda za zaštitu države u Beogradu na tri godine robije.

Nakon izlaska iz kaznionice u Sremskoj Mitrovici u maju 1932. godine, iako pod stalnom policijskom prismotrom, Vuković je nastavio svoj revolucionarni rad.

Umro je 6. jula 1934. godine u Mostaru od posledica pada sa krova jedne kuće na kojoj je obavljao limarske radove.

Nakon Gojkove smrti njegova porodica — supruga Zlatka i deca Mladen, Slobodan, Radojka i Rade nastavili su da budu aktivni učesnici revolucionarnog komunističkog pokreta u Mostaru. U njihovoj kući, 31. jula 1941. godine održavao se partijski sastanak, na koji je upala ustaška policija. Tom prilikom bila je uhapšena Gojkova supruga Zlatka (1893—1941) i istog dana streljana. Nakon upada ustaša u kuću, Gojkov sin Slobodan (1919—1941) je pobegao u selo Rodoč, ali je istog dana bio uhapšen i sutradan 1. avgusta je streljan zajedno sa Jusufom Čevrom, narodnim herojem.

I ostala Gojkova deca stradala su u toku Narodnooslobodilačkog rata - najstariji sin Mladen (1917—1942), poginuo je na Romaniji; ćerka Radojka (1924—1943) je bila zarobljena posle Pete neprijateljske ofanzive i potom ubijena u logoru Jasenovac; najmlađi sin Rade (1926—1945), poginuo je u završnim borbama za oslobođenje zemlje na Ivan sedlu, na Zelengori.

Literatura[uredi | uredi izvor]