Grabovički majdani kamena
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0c/Grabovica_kod_Gornjeg_Milanovca%2C_povr%C5%A1insk%D0%B5_stene_02.jpg/220px-Grabovica_kod_Gornjeg_Milanovca%2C_povr%C5%A1insk%D0%B5_stene_02.jpg)
Grabovički majdani kamena nalaze se u ataru sela Grabovica, opština Gornji Milanovac. Na potesu Parac eksploatiše se tvrdi crvenkasti „ljutik”, površinski kamen koji na mnogim mestima viri iz zemlje.[1]
Svojstva kamena[uredi | uredi izvor]
Boja grabovičkog kamena varira između crvenkaste, zagasite i žućkaste. Neravne je strukture, krupnozrn i tvrd, zbog čega se teško obrađuje. Nešto finije strukture, samim tim i lakši za obradu je sivkasti kamen iz majdana na Treski (brdu između Grabovice i Jablanice), ali je neotporan na žegu, lako prima vlagu, samim tim i mahovinu.[1]
Upotreba[uredi | uredi izvor]
U prošlosti, grabovički kamen najviše je korišćen u građevinarstvu i za pravljenje kamenih pojila za stoku. Od njega su izrađivani i nadgrobni spomenici u obliku kvadra i krsta, rasuti po takovskim i gornjogružanskim selima.[1] Danas se najviše koristi za dekorativne oplate i ograde.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Dragićević, Ljubinko M.; Ršumović, Mihailo M. (2008). Konzervacija i restauracija kamena. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. ISBN 978-86-80879-72-7.