Pređi na sadržaj

Daltonski plan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Daltonski plan je progresivan obrazovni model koji je stvorila Helen Parkherst 1920. godine u Daltonu, Masačusets, SAD. Originalna škola koju je osnovala Parkherst, sada pod nazivom „Daltonska škola“, nalazi se u Njujorku,jedna je od prvih petnaest pratećih škola u SAD, sa prosekom od 30% učenika prihvaćenih na univerzitetima kao što su „Stanford“ i „MIT“.

Zahvaljujući jedinstvenosti i uspehu Daltonskog obrazovnog plana, Parkherst je dobila brojne nagrade i priznanja od vlada Kine, Holandije, Japana, Danske i drugih država. Takođe je dobila nagradu od kraljice Italije, carice Japana i kraljice Holandije. Daltonski plan se sada primenjuje u preko 200 škola širom sveta, uključujući i neke od najelitnijih škola[1]. Prema rečima Helen Parkherst, kada je učeniku data odgovornost za izvođenje posla, on instinktivno traži najbolji način da to postigne. Diskusija pomaže da se razjasne njegove ideje, ali i njegov plan postupka, a kada dođe do kraja, završeno dostignuće oličava sve što je razmišljao i osećao.[2]

Ciljevi Daltonskog plana[uredi | uredi izvor]

Daltonski plan je zasnovan na snažnom uverenju Helen Parkherst da kad god deca imaju odgovornost za njihovo učenje, instinktivno traže najbolji način da to postignu i izvrše svoje odluke sa fokusom i rigoroznošću, što dovodi do uspeha. Na osnovu ovog uverenja, po definiciji Helen Parkherst i Daltonske škole na Menhetnu, ciljevi Daltonskog plana su:

  • Prilagođavanje programa svakog učenika njegovim potrebama, interesima i sposobnostima;
  • Promovisanje nezavisnosti i pouzdanosti; i
  • Poboljšanje društvene sposobnosti učenika i osećaj odgovornosti prema drugima.

Da bi se postigli ovi ciljevi, Parkherst je razvila trodelni model koji reorganizuje obrazovanje od nastavnika do centra sa više dece, prenoseći kritične odgovornosti u učenju od nastavnika do deteta.

Ova tri dela, odnosno „dom“ zadatak i laboratorija, formiraju kritičnu, strukturalnu osnovu Dalton edukacije. Kroz ova tri dela nastavnici i učenici rade zajedno na individualnim ciljevima koji razvijaju um, telo i duh.[1]

Osnove Daltonske edukacije[uredi | uredi izvor]

Postoje dva važna načela u konceptu Daltonskog plana:

  • Ukidanje frontalnog obrazovanja
  • Uverenje da su studenti sposobni samostalno da razvijaju sadržaj učenja

Ovi principi rezultiraju Daltonskim nastavnim aranžmanom, u kontekstu kojih studenti samostalno razvijaju predmetni sadržaj.Tri osnovna načela koja je Helen Parkherst formulirala 1925. godine glase ovako:

  • Sloboda učenika u učenju
  • Saradnja studenata
  • Kontrolisano planiranje rada i implementacija

Ovo zahteva uvođenje takozvanih daltonskih faza, koje se nadovezuju sa redovnim instrukcijama. Ove daltonske faze se odvijaju u specijalno dizajniranim laboratorijama.[3]

Organizacija nastave po Daltonskom planu[uredi | uredi izvor]

U Daltonskom planu, nastavni plan je podeljen na male radne pakete, koji se daju učenicima za obradu u obliku nedeljnih ili mesečnih planova sa konkretnim radnim uputstvima. Studenti samostalno odlučuju o tome koliko dugo rade na kojim delovima plana rada. Međutim, u određenom vremenskom periodu moraju ispuniti sve zadatke. Da bi učenicima bila ponuđena autonomija u procesu obrade, nameštene su specijalizovane sobe, u kojima se pored različitih medija nalazi i specijalizirani nastavnik. Svaki učenik mora da ostane u specijalnoj sobi po svom izboru tokom Dalton faze i da radi na odgovarajućim zadacima. Student odlučuje da li želi da radi sam ili u grupama. Ako je potrebno, može se tražiti pomoć nastavnika.[3]

Posebne odlike Daltonskog plana[uredi | uredi izvor]

Studenti koji se podučavaju po Daltonskom planu moraju u početku potpisati ugovor o učenju sa odgovarajućom školom. U tom slučaju su navedena prava i obaveze. Na početku školske godine, ili kvartalno, studenti dobijaju listu svojih rezultata učenja, koji moraju da popune do navedenog datuma. U ovoj postavci, učenici mogu obeležiti završene zadatke učenja, tako da uvek imaju pregled predstojećih zadataka.

Pisani studijski vodiči (zadaci), prostorije specifične za predmet (laboratorije), kao i prisutni nastavnici podržavaju rad učenika. Slobodna komunikacija i saradnja studenata je dozvoljena i izričito poželjna.

Evaluacija performansi se vrši isključivo podnošenjem pisanih rezultata rada. Uputstvo sa usmenim učešćem, koje dozvoljava ocenjivanje, ne postoji u školi Daltonskog plana.[3]

Dom[uredi | uredi izvor]

Prema Daltonskom planu, svaki student pripada manjoj zajednici, Domu, u okviru veće škole. Dom je grupa u kojoj bi svako dete učilo, pod nadzorom razrednog nastavnika, veštine koje je trebalo da budu uspešni deo grupe. Kuća je osnovna baza za svakog daltonskog učenika. Vodič nastave u Domu trenira i pomaže učenicima, razvijajući bliske odnose s studentima i roditeljima koji pripadaju njegovom Domu.

Organizacija Doma i funkcija nastavnika Doma se menjaju dok studenti sazre. U vrtiću, Dom se sastoji od učenika istog uzrasta. Učitelji u Domu su ključni nastavnici u učionicama. U okviru Doma, održavaju se predavanja. Vreme se troši na direktno uputstvo i objašnjavanje sadržaja i veština koje su osnovne i fundamentalne. Grupa u Domu je mala, kako bi se osigurala individualna pažnja i fleksibilnost. Dok deca pohađaju osnovnu i kasnije srednju školu, nasavnik u Domu će delovati više kao savetnik, za razliku od učitelja u učionici.[1]

Zadatak[uredi | uredi izvor]

Zadatak je efektivni ugovor o učenju između učenika i nastavnika, koji definiše rad koji učenik mora da završi u dogovorenom vremenskom roku. Daltonski zadatak je jedinstveno strukturiran i dizajniran da:

  • Objasni studentima krupan plan i svrhu rada;
  • Bude interdiscipliniran kad god je to moguće da bi deci omogućio da vide znanje kao celinu, a ne kao samostalni školski predmet
  • Obezbedi dovoljnu podršku u smislu pitanja koja vode, predlozi istraživanja i dobro definisane prekretnice i rokovi;
  • Dozvoli prilagođavanje individualnim interesima, prednostima i potrebama; i
  • Promoviše internacionalizaciju i preciznost upravljanja vremenom i organizacionih veština.[1]

Laboratorija[uredi | uredi izvor]

Laboratorijsko vreme je vreme tokom nedeljnog rasporeda za učenike namenjeno za rad sa nastavnicima pojedinačno ili u malim grupama. Ovo je vreme za istraživanje, direktno iskustvo i saradnju. Vreme se može koristiti za završavanje zadataka, praćenje tema od interesa ili učenje. Takvo vreme se zove laboratorija, jer, kako je objasnila Helen Parkherst, učenici eksperimentišu i slobodno rade na njihovom poslu.

U srednjoj školi, studenti dobijaju značajan stepen slobode i nezavisnosti kako da struktuiraju svoje laboratorijsko vreme, kako bi završili svoje zadatke i druge ciljeve učenja. Iskustvo i istraživanje ukazuju na to da omogućavajući učenicima da preuzmu odgovornost za sopstveno učenje, razvijaju ne samo upravljanje vremenom i nezavisnost, već unutrašnju motivaciju usled zadovoljstva i autonomije takve odgovornosti. Korak po korak im se pruža mogućnost da odlučuju o obrazovanju, o učenju i u tom procesu otkrivaju kako da identifikuju svoje interese i preuzmu odgovornost za njihovo sprovođenje.[1]

Daltonski plan danas[uredi | uredi izvor]

Danas, kao i ranijih godina, Dalton je posvećen obrazovanju studenata u skladu sa Daltonskim planom koji je razvila Helen Parkherst. Ova jedinstvena filozofija obrazovanja, zajedno sa finim objektima i posvećenim fakultetom, nastavlja da unapređuje ugled Daltona kao jedne od najinovativnijih i najuspešnijih obrazovnih institucija u državi.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „The Dalton Plan - Little Dalton”. Little Dalton (na jeziku: engleski). Pristupljeno 22. 6. 2018. 
  2. ^ a b „The Dalton School | The Dalton Plan”. www.dalton.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 22. 6. 2018. 
  3. ^ a b v „Grundlagen Daltonplan”. www.mhaensel.de. Pristupljeno 22. 6. 2018.