Pređi na sadržaj

Данас неће бити одсуства

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danas neće biti odsustva
RežijaAndrej Tarkovski
Aleksandar Gordon
ScenarioAleksandar Gordon
Ina Mahova
Andrej Tarkovski
Glavne ulogeOleg Borisov
Aleksej Aleksejev
MuzikaJuri Mackevič
Producentska
kuća
VGIK
Centralna televizija SSSR
Godina1959.
Trajanje46 minuta
ZemljaSovjetski Savez
Jezikruski
IMDb veza

Danas neće biti odsustva (rus. Сегодня увольнения не будет...) je studentski film ruskih režisera Andreja Tarkovskog i Aleksandra Gordona iz 1959. Zasnovan na stvarnom posleratnom incidentu, film govori o vojnoj jedinici koja pokušava da odloži neeksplodirane bombe kako bi spasila mali grad. Bio je to drugi film Tarkovskog i Gordona, snimljen dok su studirala na Državnom institutu za kinematografiju (VGIK). Film je emitovan na sovjetskoj centralnoj televiziji 1959. godine i nekoliko godina uzastopno na Dan pobede. Dugo se smatralo da je film izgubljen, ali je ponovo otkrivena kopija sredinom 1990-ih.

Priča[uredi | uredi izvor]

Građevinski radnici pronalaze staro skladište bombi iz Drugog svetskog rata u neimenovanom ruskom gradu. Za rešavanje ovog problema zadužena je jedinica vojske. Opštinski komitet odlučuje da bi eksplozija bombi nanela preveliku štetu gradu i zato jedinica vojske mora ručno da transportuje bombe na bezbedno mesto.

Nakon što je ceo grad evakuisan, vojnici nose bombe jednu po jednu do oklopnog kamiona, dok preti opasnost od eksplozije.

Kako jedinica vojske završava svoju misiju, stanovništvo se vraća u grad dok se bombe istovremeno uništavaju na bezbednom mestu.

Glumačka podela[uredi | uredi izvor]

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Snimanje Koncentrata predloženo je od strane Državnog instituta za kinematografiju (VGIK) Tarkovskom i Gordonu kao praktičnu vežbu na studijama.

Glavni cilj Tarkovskog i Gordona nije bio da proizvedu remek-delo, već da nauče osnove filmskog stvaralaštva kroz pravljenje nekomplikovanog filma koji je lak za gledanje.[1]

Projekat je zasnovan na pravom posleratnom incidentu. Da bi se pripremili, Tarkovski i Gordon su intervjuisali svedoke incidenta i posetili kasarne da prouče vojsku.[2]

Scenario su zajedno napisali Tarkovski, Gordon i treći scenarista koga je kasnije zamenila grupa scenarista.

Glavna priča filma nastala je na početku pisanja scenarija, i ostala je nepromenjena sa izuzetkom nekih manjih izmena. Prema Gordonu, Tarkovski je završio i doprineo većini scenarija, pri čemu su scene iz bolnice i civil/vojnik koji dobrovoljno detonira jednu bombu bile ideje Tarkovskog.[1]

Za razliku od drugog studentskog filma Tarkovskog Ubice, ovaj film je imao relativno visok budžet. Filmska škola VGIK obezbedila je opremu i manji deo budžeta. Najveći deo budžeta obezbedila je sovjetska centralna televizija jer je film trebalo da bude emitovan na dan godišnjice kapitulacije nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu.

Veći budžet omogućio je angažovanje profesionalnih glumaca u glavnim ulogama, kao što je Oleg Borisov. Ostali glumci bili su Tarkvoskijev i Gordonovi drugovi iz razreda kao što su Leonid Kuravljov i Stanislav Ljubšin. Resto glumaca u sporednim ulogama bili su ljudi iz provincije u kojoj je film sniman, koji su radili bez ikakve nadoknade. Vojska je takođe pružila određenu podršku u vidu vojne opreme i trupa kao statista. Film je sniman u Kursku u periodu od tri meseca. Montaža je trajala još tri meseca.[1]

Distribucija[uredi | uredi izvor]

Netipično za Tarkovskog, Koncentrat podseća na sovjetski propagandni film, sa herojskim vojnicima i zahvalnim stanovništvom grada. Koristeći prave vojne jedinice i autentične lokacije, film je po stilu sličan dokumentarnoj drami. Film je prvi put emitovan na Dan pobede, 9. maja 1959, na sovjetskoj televiziji uprkos konkurenciji slične produkcije Lenfilma zasnovane na istom incidentu.[2]

Film je ponovo emitovan na Dan pobede najmanje tri godine zaredom. Kako je mnogo filmova sa sličnim temama prikazano na televiziji tokom ovog perioda, film nije postao posebno popularan ili poznat. U kasnijim godinama filmovi ovog žanra postali su manje važni i rutinski su uklanjani iz televizijskih arhiva. Dugo se smatralo da je film izgubljen, što je dovelo do glasina – koje je demantovao Aleksandar Gordon – da je uništen tokom požara u filmskoj školi VGIK. Negativi filma su se ponovo pojavili tek sredinom 1990-ih kada ih je otkrio direktor Moskovskog državnog Centralnog muzeja bioskopa Naum Klajman.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Blasco, Gonzalo (10. 11. 2003). „An Interview with Marina Tarkovskaia and Alexander Gordon”. www.andreitarkovski.org. Pristupljeno 2010-04-24. 
  2. ^ a b Johnson, Vida T.; Graham Petrie (decembar 1994). The films of Andrei Tarkovsky: a visual fugueSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Indiana University Press. str. 63. ISBN 978-0-253-20887-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]