Danijel Denet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danijel Denet
Puno imeDanijel Klement Denet III
Datum rođenja(1942-03-28)28. mart 1942.
Mesto rođenjaBoston, MasačusetsSAD
Datum smrti19. april 2024.(2024-04-19) (82 god.)
Mesto smrtiPortland, MejnSAD
Veb-sajtase.tufts.edu/cogstud/incbios/dennettd/dennettd.htm

Danijel Klement Denet III (Boston, 28. mart 1942Portland, 19. april 2024)[1][2] bio je američki filozof, pisac i kognitivni naučnik, koji je izučavao filozofiju uma, filozofiju nauke i filozofiju biologije, naročito oblasti u vezi sa evolucionom biologijom i kognitivnim naukama.[3]

Bio je profesor na Univerzitetu Tafts. Denet je bio ateista i sekularista, kao i član savetodavnog odbora Koalicije za sekularnu Ameriku.[4] Za Deneta se govorilo da je jedan od "Četiri jahača Novog ateizma", zajedno sa Ričardom Dokinsom, Semom Harisom, i pokojnim Kristoferom Hičensom.[5]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Danijel Denet 2008

Denet je rođen 28. marta 1942. u Bostonu u Masačusetsu, sin Rut Mardžori (rođene Lek) i Danijela Klementa Deneta mlađeg.[6][7] Denet je proveo deo detinjstva u Libanu, gde je tokom Drugog svetskog rata njegov otac bio tajni kontra-obaveštajni agent.[8] Kada je imao pet godina, njegova majka ga je vratila u Masačusets, nakon što je njegov otac poginuo u avionskoj nesreći.[9] Denet kaže da se prvi put susreo sa pojmom filozofije dok je pohađao letnji kamp sa 11 godina. Tada mu je neko rekao: "Znaš li šta si ti, Danijele? Ti si filozof."[10]

Denet je završio Akademiju Filips Ekseter 1959. godine i nakon toga proveo godinu dana na Univerzitetu Veslejan, pre nego što je diplomirao filozofiju na Univerzitetu Harvard 1963. godine. Godine 1965. je doktorirao filozofiju na Univerzitetu u Oksfordu. Denetova sestra je novinarka Šerlot Denet.[8]

Denet sebe opisuje kao "samouka, tačnije, čoveka koji je proveo stotine sati u neformalnom učenju svih polja vodećih svetskih nauka koje ga zanimaju."[11]

Dobio je mnoge stipendije, uključujući i stipendiju Fulbrajtovog programa.[12] Takođe je bio član Međunarodne akademije humanizma.[13] 2004. godine imenovan je za humanistu godine.[14]

2012. godine mu je dodeljena Erazmova nagrada, godišnja nagrada za osobu koja je dala izuzetan doprinos evropskoj kulturi i društvu. Dodeljena mu je "za njegovu sposobnost da približi kulturni značaj nauke i tehnologije široj publici."[15]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Denet na Tahitima 1984

Denet se oženio sa Suzan Bel 1962.[16] Živeli su Masačusetsu i imali ćerku, sina i četvoro unučadi.[17] Denet je bio ljubitelj jedrenja.[18]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Brainstorms: Philosophical Essays on Mind and Psychology . . MIT Press. 1981. ISBN 978-0-262-54037-7. 
  • Elbow Room: The Varieties of Free Will Worth Wanting . . MIT Press. 1984.  — on free will and determinism. ISBN 978-0-262-04077-8.
  • The Mind's I (Bantam, Reissue edition with Douglas Hofstadter). 1985. ISBN 978-0-553-34584-1.
  • Content and Consciousness (Routledge & Kegan Paul Books Ltd; 2nd ed. January ). 1986. ISBN 978-0-7102-0846-0.
  • Consciousness Explained . . Back Bay Books. 1992. ISBN 978-0-316-18066-5. 
  • Darwin's Dangerous Idea: Evolution and the Meanings of Life (Simon & Schuster; reprint edition ). 1996. ISBN 978-0-684-82471-0.
  • Kinds of Minds: Towards an Understanding of Consciousness . . Basic Books. 1997. ISBN 978-0-465-07351-1. 
  • Brainchildren: Essays on Designing Minds (Representation and Mind) . . MIT Press. 1998. ISBN 978-0-262-04166-9.  — A Collection of Essays 1984–1996
  • Freedom Evolves . . Viking Press. 2003. ISBN 978-0-670-03186-3. 
  • Sweet Dreams: Philosophical Obstacles to a Science of Consciousness . . MIT Press. 2005. ISBN 978-0-262-04225-3. 
  • Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon . . Penguin Group. 2006. ISBN 978-0-670-03472-7. 
  • Neuroscience and Philosophy: Brain, Mind, and Language . . Columbia University Press. 2007. ISBN 978-0-231-14044-7. , co-authored with Max Bennett, Peter Hacker, and John Searle
  • Science and Religion . . Oxford University Press. 2010. ISBN 978-0-19-973842-7. , co-authored with Alvin Plantinga
  • Intuition Pumps And Other Tools for Thinking (W. W. Norton & Company – May 6). 2013. ISBN 978-0-393-08206-7.
  • Inside Jokes: Using Humor to Reverse-Engineer the Mind (MIT Press – ). 2011. ISBN 978-0-262-01582-0., co-authored with Matthew M. Hurley and Reginald B. Adams, Jr.

Na srpskom[uredi | uredi izvor]

Denetovu knjigu Razbijanje čarolije: religija kao prirodna pojava (eng. Breaking the Spell: Religion as a Natural Phenomenon) je na srpskom objavila izdavačka kuća McMillan.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Daniel Dennett: Autobiography (Part 1)”. philosophynow.org. 
  2. ^ „Goodreads Authors”. goodreads.com. 
  3. ^ Beardsley, T. (1996) Profile: Daniel C. Dennett – Dennett's Dangerous Idea, Scientific American 274(2), 34–35.
  4. ^ „Daniel Dennett”. secular.org. Arhivirano iz originala 07. 02. 2012. g. Pristupljeno 08. 12. 2015. 
  5. ^ „Preview: The Four Horsemen of New Atheism reunited”. newstatesman.com. 
  6. ^ Shook, John R (20. 06. 2005), Dictionary of Modern American Philosophers, ISBN 9781843710370 
  7. ^ „Daniel C. Dennett Biography”. eNotes. 
  8. ^ a b Feuer, Alan (23. 10. 2007), „A Dead Spy, a Daughter's Questions and the C.I.A”, New York Times, Pristupljeno 16. 09. 2008 
  9. ^ Brown, Andrew (17. 04. 2004). „The semantic engineer”. The Guardian. Pristupljeno 01. 02. 2010. 
  10. ^ Dennett in conversation with Michio Kaku on Explorations Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. јул 2014) radio program (broadcast on KPFA-FM, Berkeley, California, June 12, 2012)
  11. ^ Dennett, Daniel C. (13. 09. 2005) [2004], „What I Want to Be When I Grow Up”, Ур.: John Brockman, Curious Minds: How a Child Becomes a Scientist, New York: Vintage Books, ISBN 978-1-4000-7686-4 
  12. ^ „American Scientist”. Архивирано из оригинала 27. 04. 2016. г. Приступљено 08. 12. 2015. 
  13. ^ „Council for Secular Humanism”. secularhumanism.org. Архивирано из оригинала 02. 10. 2018. г. Приступљено 08. 12. 2015. 
  14. ^ „Humanists of the Year”. American Humanist Association. Архивирано из оригинала 22. 05. 2011. г. Приступљено 08. 12. 2015. 
  15. ^ „Erasmus Prize 2012 Awarded to Daniel C. Dennett”. Приступљено 25. 01. 2012. 
  16. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 04. 03. 2016. г. Приступљено 08. 12. 2015. 
  17. ^ „Daniel C. Dennett : Home”. tufts.edu. 
  18. ^ Schuessler, Jennifer (29. 04. 2013). „Philosophy That Stirs the Waters”. The New York Times. 

Додатна литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji