Pređi na sadržaj

Delimična konkurencija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U ekonomiji, delimična konkurencija je vrsta tržišne strukture koja pokazuje neke, ali ne sve karakteristike konkurentnog tržišta.[1]

U vrste delimično konkurentnih tržišta spadaju:

  • Monopolistička konkurencija: Situacija u kojoj se mnoge kompanije sa međusobno sličnim proizvodima takmiče. Troškovi proizvodnje su viši nego što bi se mogli ostvariti u stanju savršene konkurencije, ali društvo ima koristi od diferencijacije proizvoda.
  • Monopol: Kompanija bez konkurencije u industriji. Monopolistička kompanija proizvodi manje autputa, uz više troškove, i prodaje manje autputa po višoj ceni nego kad bi bila ograničena konkurencijom. Ovi negativni ishodi obično zahtevaju državnu regulativu.
  • Oligopol: Industrija sa samo nekoliko kompanija. Ako se one udruže, formiraju kartel sa ciljem smanjenja autputa i povećanja profita na način na koji to radi monopol.
    • Duopol: Posebna vrsta oligopola, sa samo dve firme u industriji.
  • Monopson: Tržište sa jednim kupcem i mnogo prodavaca.
  • Oligopson: Tržište sa nekoliko kupaca i mnogo prodavaca.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ O'Sullivan, Arthur; Sheffrin, Steven M. (2003). Economics: Principles in Action. Upper Saddle River, New Jersey 07458: Pearson Prentice Hall. str. 153. ISBN 978-0-13-063085-8. 

Ostale reference[uredi | uredi izvor]

  • Massimiliano Vatiero (2009), "An Institutionalist Explanation of Market Dominances". World Competition. Law and Economics Review, 32(2):221-6.