Pređi na sadržaj

Детлићи (породица)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Detlići preusmerava ovde. Za druge upotrebe pogledajte stranicu Detlići (višeznačna odrednica).

Detlići
mlada zelena žuna

O ovoj zvučnoj datoteci zvuk udaraca detlića o drvo (pomoć·info)

Naučna klasifikacija
Carstvo:
Animalia
Tip:
Chordata
Klasa:
Aves
Potklasa:
Neornithes
Nadred:
Neoaves
Red:
Piciformes
Podred:
Pici
Porodica:
Picidae

Vigors, 1825
Potporodice

Jynginae – vijoglave
Nesoctitinae – žunjice
Picinae – pravi detlići
Picumninae – mali detlići

Detlići[1] (lat. Picidae) su porodica ptica iz istoimenog reda i podreda (Piciformes, Pici). Porodica obuhvata oko 30 rodova, sa preko 200 vrsta.

Rasprostranjenost i stanište

[uredi | uredi izvor]

Većina vrsta nastanjuje šumska staništa. Naseljavaju skoro celu planetu, izuzev pojedinih polarnih oblasti, u Australiji, Madagaskaru i određenim ostrvima u Okeaniji.

Opis

[uredi | uredi izvor]

Veličine su do 60 centimetara. Obično su jarko obojene crnim, belim, crvenim ili zelenim šarama. Kljun im je ravan i zašiljen. Noge su im kratke, a dva prsta se usmeravaju prema napred, a dva prema nazad. Nekoliko vrsta detlića ima krestu.

Detlići su usamljene ptice. Najveći deo vremena provode penjući se po drveću i tražeći insekte. Koriste zašiljeni kljun da buše drvo u potrazi za hranom. Dugačkim jezikom vade plen, insekte i njihove larve iz rupa izbušenih u drveću.

Sa izuzetkom detlića koji se gnezde u rupama i udubljenjima na tlu, ostali dube gnezda u stablima.

Sistematika i evoluciona istorija

[uredi | uredi izvor]
Mali zlatnoleđac (Dinopium benghalense) u Guvahati, Indija

Picidae su samo jedna od devet živih porodica iz reda Piciformes. Za druge članove ove grupe, kao što su jakamari, puhovke, barbeti, tukani i medovođe, tradicionalno se smatralo da su blisko povezani sa porodicom detlića (pravi detlići, pikuleti, vertiške i sapsači). Klada Pici (detlići, barbeti, tukani i medovođe) je dobro podržana i deli zigodaktilno stopalo sa Galbuli (puhovke i jakamari). Nedavno je nekoliko analiza DNK sekvence potvrdilo da su Pici i Galbuli sestrinske grupe.[2]

Ime Picidae za porodicu uveo je engleski zoolog Vilijam Elford Lič u vodiču za sadržaj Britanskog muzeja objavljenom 1820. godine.[3][4] Filogenija je ažurirana u skladu sa novim saznanjima o obrascima konvergencije i evolucionoj istoriji.[5][6] Odnos rodova Picinae je u velikoj meri razjašnjen, a utvrđeno je da je antilski pikulet preživeli izdanak protodetlića. Genetska analiza podržava monofiliju roda Picidae, za koji se smatra da potiče iz Starog sveta, mada je geografsko poreklo ovog roda nejasno. Podfamilija Picumninae je vraćana kao parafiletska.[5] Morfološki i bihejvioralni karakteri, pored DNK dokaza, ističu rod Hemicircus kao sestrinsku grupu svih preostalih pravih detlića, pored sestrinske veze između plemena pravih detlića Dendropicini i Malarpicini.[7]

Praistorijski predstavnici postojećih rodova Picidae smatraju se člancima roda. Zagonetna forma zasnovana na korakoidu, pronađena u pliocenskim naslagama Nju Providensa na Bahamima, opisana je kao Bathoceleus hyphalus i verovatno je takođe detlić.[8]

Sledeći kladogram je zasnovan na sveobuhvatnoj molekularnoj filogenetskoj studiji detlića objavljenoj 2017. zajedno sa spiskom vrsta ptica koju održavaju Frenk Gil, Pamela Rasmusen i Dejvid Donsker u ime Međunarodnog ornitološkog komiteta (MOK). Kubanski zeleni detlić iz monotipskog roda Xiphidiopicus nije uključen u studiju.[9][10] Relativni položaji Picumninae, Sasiinae i Picinae u kladogramu su neizvesni. U studiji iz 2017. rezultati su zavisili od toga koja je od dve različite statističke procedure korišćena za analizu podataka o sekvenci DNK. Jedna metoda je otkrila da je Sasiinae sestrinski takson sa Picinae (kao što je prikazano u nastavku), a druga metoda je otkrila da je Sasiinae sestrinski sa kladom koja sadrži Picumninae i Picinae.[9]

Picidae
Jynginae

Jynx – 2 vrste

 
 
Picumninae

Picumnus – 26 vrsta

 
 
Sasiinae
 

Verreauxia

 
 

Sasia – 2 vrste

 
 
Picinae
 
Nesoctitini

Nesoctites

 
Hemicirini

Hemicircus – 2 vrste

 
 
 
Picini
 
 
 

Micropternus

 
 

Meiglyptes – 3 vrste

 
 
 
 

Gecinulus – 3 vrste

 
 

Dinopium – 5 vrsta

 
 
 
 
 
 

Picus – 14 vrsta

 
 
 

Chrysophlegma – 3 vrste

 
 
 

Pardipicus – 2 vrste

 
 
 

Geocolaptes

 
 

Campethera – 11 vrsta

 
 
 
 
 
 
 
 

Mulleripicus – 4 vrste

 
 

Dryocopus – 6 vrsta

 
 
 
 

Celeus – 13 vrsta

 
 
 

Piculus – 7 vrsta

 
 

Colaptes – 14 vrsta

 
 
 
 
 
 
 
Campephilini
 

Campephilus – 11 vrsta

 
 
 

Blythipicus – 2 vrste

 
 
 

Reinwardtipicus

 
 

Chrysocolaptes – 9 vrsta

 
 
 
 
Melanerpini
 
 
 

Sphyrapicus – 4 vrste

 
 

Melanerpes – 24 vrste

 
 
 
 
 

Picoides – 3 vrste

 
 

Yungipicus – 7 vrsta

 
 
 
 
 

Dendrocoptes – 4 vrste

 
 
 

Chloropicus – 3 vrste

 
 

Dendropicos – 12 vrsta

 
 
 
 
 

Dendrocopos – 12 vrsta

 
 
 

Dryobates – 5 vrsta

 
 
 

Leuconotopicus – 6 vrsta

 
 

Veniliornis – 14 vrsta

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Vrste

[uredi | uredi izvor]

Podvrste

[uredi | uredi izvor]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva - Prilog VII Strogo zaštićene divlje vrste na teritoriji Republike Srbije”. pravno-informacioni-sistem.rs. 
  2. ^ Johansson US, Ericson GP (2003). „Molecular support for a sister group relationship between Pici and Galbulae (Piciformes sensu Wetmore 1960)” (PDF). Journal of Avian Biology. 34 (2): 185—197. doi:10.1034/j.1600-048X.2003.03103.x. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 10. 2018. g. Pristupljeno 06. 06. 2012. 
  3. ^ Leach WE (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum. 17 (17th izd.). London: British Museum. str. 68.  Although the name of the author is not specified in the document, Leach was the keeper of zoology at the time.
  4. ^ Bock WJ (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. str. 146, 192. hdl:2246/830. 
  5. ^ a b Benz BW, Robbins MB, Peterson AT (avgust 2006). „Evolutionary history of woodpeckers and allies (Aves: Picidae): placing key taxa on the phylogenetic tree”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 40 (2): 389—99. PMID 16635580. doi:10.1016/j.ympev.2006.02.021. 
  6. ^ Moore WS, Weibel AC, Agius A (2006). „Mitochondrial DNA phylogeny of the woodpecker genus Veniliornis (Picidae, Picinae) and related genera implies convergent evolution of plumage patterns” (PDF). Biological Journal of the Linnean Society. 87 (4): 611—624. doi:10.1111/j.1095-8312.2006.00586.x Slobodan pristup. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 09. 2011. g. Pristupljeno 06. 06. 2012. 
  7. ^ Manegold A, Töpfer T (2013). „The systematic position of Hemicircus and the stepwise evolution of adaptations for drilling, tapping and climbing up in true woodpeckers (Picinae, Picidae)”. Journal of Zoological Systematics and Evolutionary Research. 51 (1): 72—82. doi:10.1111/jzs.12000 Slobodan pristup. 
  8. ^ Cracraft J, Morony Jr JJ (1969). „A new Pliocene woodpecker, with comments on the fossil Picidae” (PDF). American Museum Novitates (2400): 1—8. 
  9. ^ a b Shakya, S.B.; Fuchs, J.; Pons, J.-M.; Sheldon, F.H. (2017). „Tapping the woodpecker tree for evolutionary insight”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 116: 182—191. PMID 28890006. doi:10.1016/j.ympev.2017.09.005. 
  10. ^ Gill, Frank; Donsker, David; Rasmussen, Pamela, ur. (januar 2023). „Woodpeckers”. IOC World Bird List Version 13.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 19. 2. 2023. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Детлићи_(породица)&oldid=28859743”