Dividenda

Dividenda je deo profita kojeg akcionar naplaćuje na osnovu svoje akcije a čiju visinu određuje skupština akcionara ili odbor preduzeća u zavisnosti od rezultata preduzeća i u skladu sa pravilima akcionarskog društva. Obično se utvrđuje u procentu od vrijednosti akcije, a taj procenat se mijenja u zavisnosti od ostvarenog poslovnog rezultata.

Kada korporacija izrazi dobit ili vanredni višak, taj novac se može upotrijebiti na dva načina: on se može nanovo investirati u posao (što se naziva zadržanom dobiću), ili može biti isplaćen dioničarima kao dividenda. Mnoge korporacije zadržavaju dio svog dobitka i isplaćuju ostatak kao dividendu.

U dioničkom društvu, dividenda se raspoređuje kao fiksni iznos po dionici, tako da svaki dioničar dobija dividendu proporcionalno svom učešću u vlasništvu. Isplata dividendi za dioničko društvo ne predstavlja rashod, već raspodjelu aktive među dioničarima. Kompanije čijim se dionicama javno trguje obično isplaćuju dividende po fiksnom kalendaru, ali one mogu objaviti dividendu i van ovog rasporeda, i takva dividenda se naziva vanrednom dividendom radi razlikovanja od redovne dividende. Kooperative, sa druge strane, raspoređuju dividende prema aktivnosti članova, tako da se njihove dividende često smatraju pretporeskim rashodom.

Dividende se obično isplaćuju u novcu, kao plaćanje od kompanije dioničaru. One mogu biti i drugih oblika, na primjer u iznosu za kupovinu u radnji (čest slučaj među potrošačkim kooperativama) ili u dionicama kompanije (bilo novoizdatim dionicama ili postojećim dionicama kupljenim na tržištu). Takođe, u svetu, mnoge kompanije čijim se dionicama javno trguje nude planove za reinvestiranje dividendi, koji za dioničara automatski kupuju dodatne dionice od primljenih gotovinskih dividendi.

Etimologija

Riječ „dividenda“ potiče od latinske reči dividendum, što znači „stvar za diobu među svima“.

Dividende dioničkih društava

U slučaju dioničkih društava, dividende se brzo raspodeljuju kao fiksni iznos po dionici, tako da dioničar prima dividendu proporcionalno svom učešću u vlasništvu.

Oblici plaćanja

Dividende u novcu (gotovinske ili keš dividende) su najčešći oblik dividende i plaćaju se čekom, gotovinom, doznakom, direktnim depozitom ili sličnim novčanim instrumentom. Ovakve dividende su oblik investicionog prihoda i obično predstavljaju oporezivi prihod za primaoca u poreskoj godini u kojoj su isplaćene. Dividende u novcu predstavljaju najuobičajeniji oblik podjele korporativnih prihoda sa dioničarima kompanije. Isplaćuje se objavljeni iznos novca za svaku dionicu u vlasništvu; na primjer, ukoliko osoba posjeduje 100 dionica i gotovinska dividenda je 25 dinara po dionici, osobi će biti izdat ček na 2500 dinara.

Kapitalne (ili skrip) dividende su dividende koje se isplaćuju u obliku dodatnih dionica u vlasničkom kapitalu izdavajuće korporacije, ili druge korporacije (na primjer supsidijarne korporacije). One se obično izdaju proporcionalno broju dionica u vlasništvu; na primjer, ukoliko je objavljena kapitalna dividenda od 5%, za svakih 100 dionica u vlasničkom kapitalu biće izdato 5 dodatnih dionica). Ukoliko ova isplata uključuje izdavanje novih dionica, efekat ovog postupka je vrlo sličan rascjepu dionica, pošto on povjećava ukupan broj dionica, smanjujući pritom cijenu svake dionice i na taj način ne mijenja tržišnu kapitalizaciju ili ukupnu vrijednost dionica u vlasništvu (vidi i razvodnjavanje dionica).

Dividende u dobrima ili dividende in specie (lat. „u istoj vrsti“) su dividende koje se isplaćuju u obliku aktive izdavajuće korporacije ili druge korporacije, poput supsidijarne korporacije. One su relativno rijetke i najčešće predstavljaju hartije od vrijednosti drugih kompanija u vlasništvu izdavaoca, mada mogu biti i u drugim oblicima, kao što su proizvodi ili usluge.

Druge dividende mogu biti korišćene u strukturiranim finansijama. Finansijska aktiva sa poznatom tržišnom vrijednošću se može raspodijeliti u obliku dividendi; tako se ponekad dijele varanti. U slučaju velikih kompanija sa supsidijarnim jedinicama, dividende često mogu biti u obliku dionica supsidijarne kompanije. Česta tehnika za izdvajanje kompanije iz njene kompanije-roditelja jeste da se dionice u novoj kompaniji raspodjele dioničarima stare kompanije. Novim dionicama se zatim može nezavisno trgovati.

Datumi

Svaki put kada se dividende isplaćuju, njih mora „objaviti“, odnosno odobriti, skupština akcionara ili bord direktora kompanije. U slučaju kompanija čijim se dionicama javno trguje, postoji nekoliko važnih datuma vezana za svaku isplatu dividende.

Datum objave je datum kada skupština odnosno bord direktora objavi svoju namjeru da isplati dividendu. Ovog datuma, stvoreno je zaduženje kompanije i ovo zaduženje se računovodstveno beleži u finansijskim knjigama kompanije; kompanija sada duguje novac dioničarima. Na datum objave, biće takođe objavljen i datum upisa i datum isplate.

Sa-dividendom datum, jedan dan trgovanja prije bez-dividende datuma, jeste posljednji dan kada se za dionicu kaže da je sa dividendom. Drugim riječima, postojeći vlasnici dioničkog kapitala i svako ko ga kupi ovog datuma će primiti dividendu, dok će svi koji svoj udio u vlasničkom kapitalu prodaju do i uključujući ovaj datum izgubiti svoje pravo na dividendu. Nakon ovog datuma, dionički kapital postaje eks dividende.

Bez-dividende (ili eks-dividende) datum je datum kada sve dionice koje se kupuju i prodaju više ne nose sa sobom pravo isplate najskorije proglašene dividende. U SAD, bez-dividende datum je tipično 2 dana trgovanja prije datuma upisa. Ovo je važan datum za svaku kompaniju sa velikim brojem dioničara, uključujući i one čijim se dionicama trguje na berzama, jer olakšava poravnavanje toga kome treba isplatiti dividendu. Postojeći vlasnici dionica će dobiti dividendu čak i ako sada prodaju dionicu, dok oni koji sada kupe udio u vlasničkom kapitalu neće primiti dividendu. Relativno je uobičajeno da cijena dionice opadne na bez-dividende datum za iznos koji je otprilike jednak iznosu dividende koja će biti isplaćena. Ovo odražava smanjenje aktive kompanije koje je ishodovalo iz objave dividende. Kompanija ne poduzima nikakve posebne korake za prilagođavanje cijene; na efikasnom tržištu, kupci i prodavci će automatski ovo uključiti u cijenu.

Kada god kompanija objavi isplatu dividende, ona takođe objavljuje i datum zatvaranja knjiga, što je datum na koji će kompanija (idealno) privremeno zatvoriti svoje vlasničke knjige za sveže transfere vlasničkog kapitala.

Dioničari koji propisno upišu svoje vlasništvo na ili prije datuma upisa, a koji time postaju upisani dioničari, će primiti dividendu. Dioničari koji nisu registrovani ovog datuma neće primiti dividendu. Registracija je u većini zemalja esencijalno automatska za dionice kupljene prije eks-dividende datuma.

Datum isplate jeste dan kada se dioničarima zapravo šalju čekovi sa dividendama, pripisuju novčani iznosi na brokerske račune, i slično.

Planovi za reinvestiranje dividendi

Neke kompanije imaju planove za reinvestiranje dividendi (engl. dividend reinvestment plan, DRIP). Ovi planovi omogućavaju dioničarima da sistematski kupuju male iznose vlasničkog kapitala, obično bez ili sa malom provizijom, a katkad i sa malenim popustom. Planovi za reinvestiranje dividendi dozvoljavaju vlasništvo „decimalnih“ dionica (odnosno dijelova cijelih dionica), a dioničari mogu dodatne dionice kupovati dobrovoljnim periodičnim uplatama, kao i biranjem da isplate dividendi automatski koriste za kupovinu novih dionica. U rijetkim slučajevima, dioničar može biti izuzet od plaćanja poreza na reinvestirane dividende, ali se u najvećem broju slučajeva isplaćene i reinvestirane dividende tretiraju kao oporezivi prihod u godini kada su isplaćene.

Oporezivanje i pogledi na dividende

Kompanija prilikom raspodjele dobiti vodi politiku dividendi odrjeđivanjem dijela dobiti koju će isplatiti u obliku dividendi. Uprava i bord mogu biti vjerovanja da je novac najbolje reinvestirati u kompaniju: u istraživanja i razvoj, kapitalne investicije, širenje, itd. Zagovornici ovakvog pristupa ističu da upravi kompanije koja je sklona vraćanju dobiti dioničarima vjerovatno nedostaje ideja za budućnost kompanije. Međutim, neke studije su pokazale da kompanije koje isplaćuju dividende imaju viši budući rast dobiti, nagovještavajući da isplate dividendi mogu biti pokazatelji uvjerenosti u rast dobiti i dovoljne profitabilnosti za finansiranje budućeg širenja. Jedan od razloga (ali daleko od jedinog) zbog kojih kompanija može vratiti dobit dioničarima kroz dividende jeste ako kompanija ne vjeruje da na reinvestirani kapital može zaraditi povraćaj na investirani kapital veći od onog za koji vjeruje da je neposredno raspoloživ njenim dioničarima; tako su, na primjer, među najizdašnijim platišama dividendi tradicionalno i kompanije sa malim kapitalnim ulaganjima i ograničenim mogućnostima za širenje, poput duvanskih kompanija.

Kada se dividende isplaćuju, pojedinačni dioničari u mnogim zemljama su izloženi dvostrukom oporezivanju: naime, kompanija plaća vladi porez na dobit kad zaradi bilo koju dobit (što uključuje i iznos dividendi), a zatim, kada se dividenda isplati, pojedinačni deoničar plaća porez na prihod na isplaćenu dividendu. U mnogim zemljama, poreska stopa na prihod od dividendi je niža od poreske stope koja se primjenjuje na druge oblike prihoda kako bi se kompenzovao porez plaćen na nivou korporacije. Sa druge strane, korporativni dioničari često ne plaćaju porez na dividende, jer je poreski režim osmišljen tako da korporativni prihod (za razliku od prihoda pojedinaca) oporezuje samo jednom. U takvom sistemu, takav dioničar će jedino platiti porez na kapitalnu dobit (koja se često oporezuje po stopi nižoj od redovnih prihoda) samo kada dioničar odluči da proda dionice.

Oporezivanje dividendi se često koristi kao opravdanje za zadržavanje dobiti, ili za sprovođenje otkupa dionica, što je postupak u kojem kompanija otkupljuje nazad udjeo u vlasničkom kapitalu, čime uvjećava vrijednost po dionici vlasničkog kapitala koji je i dalje izdat u obliku dionica. Jedan pogled na otkup dionica jeste da se ovime politika dividendi prepušta pojedinačnom dioničaru, koji može odlučiti da proda procentualni udeo svog vlasništva (koje nakon otkupa vrijedi više) i tako dobije gotovinski prihod zadržavajući prijethodnu vrijednost svojeg udjela. Ukoliko vlasnik dionica prilikom otkupa ne proda izvjesni dio svojeg udjela u vlasničkom kapitalu, cijena njegovih dionica bi trebalo da poraste, ali je porez na ovaj dobitak odgođen sve do prodaje dionica.

Neki oblici specijalizovanih investicionih kompanija, kao što su investicioni trastovi za nekretnine u SAD, dozvoljavaju dioničaru da djelimično ili potpuno izbjegne dvostruko oporezivanje dividendi. Dioničari u kompanijama koje ne isplaćuju ili isplaćuju male dividende mogu pogodovati od dobiti kompanije kada prodaju svoj dionički udeo, ili prilikom nestajanja kompanije kada se, nakon isplate poverilaca, sva njena aktiva likvidira i dijeli među dioničarima. Isplata dividende može povisiti zahtjeve za pozajmljivanje, odnosno leveridž, kompanije.

Metrike i pouzdanost dividendi

Prinos kroz dividende je osnovna metrika vezana za dividende i računa se dijeljenjem dividende kompanije trenutnom cijenom dionice. Prinos mogu upotrebljavati dioničari koji investiraju radi prinosa kao mjeru tekućeg prinosa koji dobijaju na svoj investirani novac.

Dvije metrike se često koriste radi procjene održivosti politike dividende u nekoj kompaniji: odnos isplate i pokriće dividende.

Odnos isplate se računa dijeljenjem dividende kompanije njenom dobiti po dionici. Na primjer, odnos isplate preko 1 označava da kompanija isplaćuje više u dividendama nego što je zaradila te godine.

Pokriće dividende se računa dijeljenjem gotovinskog toka iz operacija kompanije njenom dividendom.

Druge korporativne dividende

Kooperative

Kooperativna preduzeća mogu zadržati svoju dobit, ili mogu raspodjeliti njen dio ili cijelu dobit kao dividende svojim članovima. Ona raspodjeljuju dividende srazmerno aktivnosti svojih članova, radije nego srazmerno vrijednosti udjelu članova u vlasništvu. Zbog toga se dividende kooperativa često tretiraju kao pretporeski rashodi.

Potrošačke kooperative raspodjeljuju dividende prema poslovanju svojih članova sa kopperativom. Na primjer, kreditna unija će platiti dividendu koja predstavlja kamatu na štedišin ulog. Kooperativni lanac maloprodajnih radnji može vratiti procenat kupovina člana od kooperative, u obliku gotovine, iznosa za potrošnju u radnji, ili udjela u vlasništvu. Ovaj oblik dividende se ponekad naziva mušterijinom dividendom ili mušterijinim povraćajem.

Proizvođačke kooperative, kao što su radničke kooperative, raspodjeljuju dividende prema doprinosu svojih članova, kao što je broj časova koliko su radili ili njihova plata.

Trastovi

U slučaju investicionih trastova za nekretnine i trastova naknadi, raspodjele koje se isplaćuju će često biti značajno veće od zarade kompanije. Ovo može biti održivo zato što računovodstvena dobit ne registruje mogući rast vrednosti nekretnina u posedu i rezervi resursa. Ukoliko nema ekonomskog povećanja vrijednosti aktive kompanije, tada će višak raspodjele (ili dividende) predstavljati povraćaj kapitala, i knjigovodstvena vrijednost kompanije će biti umanjena za jednak iznos. Ovo može ishodovati kapitalnom dobiću, koja može biti oporezovana drugačije nego dividende koje predstavljaju raspodjelu dobiti.

Uzajamne organizacije

Raspodjela dobiti u slučaju uzajamnih organizacija se takođe razlikuje od dioničkih društava, iako se može nazivati dividendom i biti ili ne biti u uobičajenom obliku.

Na primjer, u slučaju uzajamnog osiguranja u Sjedinjenim Državama, raspodjela dobiti nosiocima uključenih polisa životnog osiguranja se naziva dividendom. Ovu dobit stvaraju investicioni prihodi opšteg naloga osiguravajućeg društva, u koji se investiraju premije i iz kojeg se isplaćuju odobreni odštetni zahtjevi. Dividende se mogu koristiti da se umanje premije, ili da se uveća gotovinska vrijednost polise. U Ujedinjenom Kraljevstvu, predajna vrijednost polise-sa-profitima se uvjećava za bonus, koji takođe služi za raspodjelu dobiti. Dividende i bonuse polisa životnog osiguranja, iako su oni tipični za uzajamno osiguranje, plaćaju i neke osiguravajuće kuće koje su dionička društva.

Isplate dividendi osiguranja nisu ograničene samo na polise životnog osiguranja. Na primjer, Stejt farm kompanija za uzajamno auto osiguranje, opšta osiguravajuća kuća, može raspodijeliti dividende svojim nosiocima polisa auto osiguranja.

Vidi još

• Berza
• Tržište stranih valuta

Spoljašnje veze

• (jezik: engleski)Dividend policy. ("Politika dividendi"). Beleške za časove na Poslovnoj školi Varton.
• (jezik: engleski)All About Dividends. ("Sve o dividendama"). Obrazovno mrežno mesto na about.com.