Pređi na sadržaj

Divlji zapad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Divlji zapad (engl. Wild West) ili Stari zapad (Old West) je naziv za krajeve na zapadu SAD u doba kada ti krajevi bivaju naseljavani sa istoka i kada još nije u njima sprovedena teritorijalna podela, uvedena postojana državna vlast i ustaljen pravni poredak.

Američki kauboj

To je doba osnivanja novih naselja, plantaža, pasišta, vojnih utvrđenja u divljoj prirodi naseljenoj indijanskim plemenima, koja se u trajnim borbama i pokoljima potiskuju sa svojih područja. Takođe je doba pustolova i lutalica, trapera, lovaca na bizone, razbojničkih družina i revolveraša, doba zelenaške samovlasti i lokalnih šerifa, doba neukosti, verskog rigorizma i linča, ali i upornog rada iz kojeg je nastao agrar i industrija današnjih zapadnih država SAD

Divlji zapad je neiscrpna tema američke književnosti i filma (vesterni).

Dejvid Mardok je rekao: „Nijedna druga zemlja nije iskoristila vreme i mesto iz svoje prošlosti i iskoristila svoju maštu na način na koji je to učinila Amerika u stvaranju Zapada“.[1]

Izrazi Zapad i Granica

[uredi | uredi izvor]

Granična linija je spoljna linija evropsko-američkog sporazuma. Konstantno je pomerana na zapad od 1630. do 1880. godine (sa povremenim pomeranjem na sever do Maina i Vermonta, jug Floride, a istočno do Kalifornije u Nevadi). Zapad je jedno od prvih naseljenih područja u blizini te granice. Tako, delovi Zapadne i Južne Amerike, zajedno sa savremenim zapadnim državama, imaju zajedničku prošlost i nasleđe. Međutim, u današnje vreme, termin američki zapad se najčešće koristi za područje zapadno od reke Misisipi.

Kolonijalna granica

[uredi | uredi izvor]

U doba kolonija, pre 1776. godine, Zapad je bio veliki prioritet za naseljenike i političare. Američka granica je počela kada su Džejmstaun, u Virdžiniji, naselili Britanci tokom 1607. godine. U prvom periodu naseljavanja na obali Atlantskog okeana pa sve do 1680. granica je u suštini bila deo unutrašnjosti kontinenta izvan postojećih naselja duž obale Atlantika. Engleski, francuski, španski i holandski obrasci ekspanzije i naseljavanja bili su sasvim drugačiji.[2] Svega nekoliko hiljada Francuza migriralo je za Kanadu i naselilo je sela duž reke Sv. Lorens gde su izgradili zajednice koje su ostale stabilne dugi niz godina. Francusko naseljavanje je ograničeno na nekoliko veoma malih sela kao što je Kaskaskia, u Ilionisu, kao i veći deo oko Nju Orleansa. Oblasti na severu koje su bile u pograničnoj fazi od 1700. imale su loša transportna sredstva, tako da je mogućnost za širenje poljoprivrede bila mala. Poljoprivreda u ovim oblastima je prvenstveno bila za sopstvene potrebe, a kao rezultat toga od 1760-ih ova društva su poprilično izjednačena.

Od britanskih seljaka do američkih farmera

[uredi | uredi izvor]

Kolonizacija priobalja dala je prioritet privatnim zemljoposednicima, a sa porastom broja stanovnika na Zapadu došlo je do procvata poljoprivrednog zemljišta. Za razliku od Britanije, gde mali broj zemljoposednika ima u vlasništvu veći deo dobrog zemljišta, vlasništvo u Americi je bilo jeftino, jednostavno i široko rasprostranjeno.

Nove nacije

[uredi | uredi izvor]

Nedugo nakon završetka Revolucionarnog rata 1871. godine, u Pensilvaniji, Virdžiniji i Severnoj Karolini, nastao je prvi veliki pokret zapadno od Apalačkih planina. Prvi stanovnici su bili smešteni u sićušne brvnare ili u prostorije sa jednom sobom. Glavne zalihe hrane su prevashodno dolazile zahvaljujući lovu na jelene i ćurke. Posle nekoliko godina su počeli da gaje svinje, ovce, goveda, i konje. Ručno rađena odeća je bila zamenjena materijalom koji su dobijali od životinja.[3]

Politika države

[uredi | uredi izvor]

Politika nove nacije je bila konzervativna, sa posebnim osvrtom na potrebe naseljavanja Istoka. Ciljevi koje traže obe strane između 1790. i 1820. bili su rast privrede, mudro investirati u zemlju, prodati zemlju po cenama koje su razumne i prihvatljive za doseljenike, ipak dovoljno visoke da se isplati državni dug, jasne zakonske procedure i stvoriti raznovrsnu Zapadnu ekonomiju koja bi se usko povezala sa naseljenim područjima uz minimalan rizik za otcepljenjem. Posle osvajanja Revolucionarnog rata (1783) američki doseljenici su u velikom broju prodrli u Zapad. Godine 1788. prvi američki stanovnici na severozapadu osnovali su Marijetu (Ohajo) kao prvo stalno američko naselje na severozapadnoj teritoriji.

Sticanje indijanskog zemljišta

[uredi | uredi izvor]

Rat iz 1812. označio je sukob između velikih indijskih snaga koje pokušavaju da zaustave napredovanje, uz britansku pomoć. Britanski ratni cilj je podrazumevao stvaranje nezavisne indijske države (pod britanskim pokroviteljstvom) u srednjem zapadu.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Belnap, Jeffrey Grant; Fernandez, Raul A.; Fernandez, Raul (1998). José Martí's "Our America": From National to Hemispheric Cultural Studies. Duke University Press. str. 291. ISBN 978-0-8223-2265-8. 
  2. ^ „Colonial frontier”. Springfield, Pub. by the Illinois Centennial Commission. 1920. Pristupljeno 31. 5. 2017. 
  3. ^ New nations. Prentice-Hall. 1958. Pristupljeno 31. 5. 2017. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Pregledi

[uredi | uredi izvor]

Velike ravnice i zemljišna politika

[uredi | uredi izvor]

Istoriografija

[uredi | uredi izvor]

Slike i memorija

[uredi | uredi izvor]

Primarni izvori

[uredi | uredi izvor]
  • Phillips, Ulrich B. Plantation and Frontier Documents, 1649–1863; Illustrative of Industrial History in the Colonial and Antebellum South: Collected from MSS. and Other Rare Sources. 2 Volumes. (1909). vol 1 & 2 online edition 716pp
  • Watts, Edward, and David Rachels,, ur. (2002). The First West: Writing from the American Frontier, 1776–1860. Oxford University Press. , 960pp; primary sources excerpt and text search, long excerpts from 59 authors

Naučni članci

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Kultura
Istorija
Mediji