Pređi na sadržaj

Donji očnjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stalni zubi čovjeka
Donji očnjak
Donji očnjak
Donji očnjak stalne (levo) i mlečne denticije (desno) markiran crveno
Zubi gornje vilice
Zubi donje vilice

Donji očnjakdens caninus inferior je treći zub od medijalne linije u oba donja kvadranta humane denticije i zamenjuje donji mlečni očnjak. U kontaktu je sa donjim lateralnim sekutićem i prvim pretkutnjakom, a okludira sa bočnim sekutićem i očnjakom iz gornje vilice. Ovaj zub pokazuje pravilan znak ugla i luka, distalni nagib korena i lingvalni nagib krune. Opšti oblik i funkcija su mu veoma slični kao kod gornjeg očnjaka, a osnovne razlike su nešto veća visina krune, manja dužina korena, slabija ekspresija morfoloških elemenata oralne površine i manja konvergencija proksimalnih površina, kod donjeg očnjaka.

Postoje dva donja očnjaka, po jedan u svakom donjem kvadrantu, i obeležavaju se na sledeći način:

  • stalni donji desni očnjak – 43;
  • stalni donji levi očnjak – 33.

Kruna[uredi | uredi izvor]

Kruna zuba je nagnuta lingvalno, jer osa korena i osa krune grade tup ugao, a ova pojava se uočava i kod donjih bočnih zuba. Kruna se, kao i kod ostalih prednjih zuba, opisuje iz pet apekata.

Labijalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Labijalna površina ima oblik petougaonika i konveksna je u oba pravca. Najveći konveksitet se nalazi u cervikalnoj trećini, a mezio-distalno u mezijalnoj polovini zuba (znak luka). Kao i kod gornjeg očnjaka, prisutan je labijalni kvržični greben (slabije izražen), koji polazi od kvržice i ide do cervikalne trećine labijalne površine i deli je na dve fasete, od kojih je mezijalna uža, duža i ispupčenija. Takođe su prisutne i slabo izražene razvojne depresije, koje dele površinu na tri lobusa (od kojih je srednji najprominentniji), a preklopne linije se obično ne sreću.

Proksimalni profili su skoro paralelni, odnosno slabije konverguju prema vratu zuba – u poređenju sa gornjim očnjakom. Visina konture mezijalnog profila se nalazi u incizalnoj trećini, a sa distalne strane na spoju incizalne i srednje trećine krune. Incizalna ivica, odnosno kvržica (lat. cuspidus) je manja i tuplja u odnosu na kvržicu gornjeg očnjaka i takođe ima četiri kvržična grebena. Ona „lomi“ sečivnu ivicu na dva nejednaka dela.

Lingvalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Lingvalna kontura krune je slična konturi sa labijalnog aspekta. Ipak, ona je u celosti manja zbog konvergencije proksimalnih površina i ima sličan izgled ali slabije izražene morfološke elemente, u odnosu na gornji očnjak. Dakle, ona je skoro u celosti konveksna i na njoj se uočavaju ivični i lingvalni kvržični greben (koji ograničavaju lingvalnu jamu), ali su slabije izraženi. Takođe je prisutan i cingulum u cervikalnoj trećini i u njemu je sadržana visina konture ove površine.

Proksimalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Proksimalne strane (mezijalna i distalna) imaju oblik trougla, sa bazom u predelu vrata zuba. One konverguju oralno i cervikalno i, suprotno očnjaku iz gornje vilice, marginalni grebenovi se stapaju sa lingvalnom površinom. Labijalni profil je konveksan u cervikalnoj i ravan u ostale dve trećine krune, a lingalni je konveksan u cervikalnoj i konkavan u srednjoj i incizalnoj trećini.

Incizalni aspekt[uredi | uredi izvor]

Posmatran sa incizalnog aspekta, zub pokazuje simetriju u odnosu na labio-lingvalnu simetralu. Jasno se uočavaju svi elementi na vestibularnoj i oralnoj površini i kvržica, koja deli sečivnu ivicu na mezijalni i distalni deo. Mezijalni deo je kraći, ravniji i viši u odnosu na distalni.

Vrat[uredi | uredi izvor]

Vrat zuba (lat. collum dentis) se nalazi na prelazu krune i korena i sadrži gleđno-cementni spoj, tj. cervikalnu liniju. Ona je konvesna u incizalnom smeru na proksimalnim površinama, a u apikalnom smeru na labijalnoj i palatinalnoj površini zuba.

Koren[uredi | uredi izvor]

Koren donjeg očnjaka je jednokrak i prilično prav i znatno duži od korenova ostalih zuba donje vilice. Ima veći vestibulo-oralni promer i na poprečnom preseku je ovalnog oblika. Koren je nagnut distalno, naročito svojim vrhom (lat. apex radicis dentis).

Dimenzije[uredi | uredi izvor]

Donji očnjak
Mezio-distalna širina Labio-lingvalna širina Visina krune Dužina korena Ukupna dužina zuba
7,0 mm 7,5 mm 11,0 mm 15,5 mm 26,5 mm

Razvoj zuba[uredi | uredi izvor]

Početak kalcifikacije Kompletno formirana kruna Nicanje (erupcija) Završen rast korena
4 - 5 meseci 6 - 7 godina 9 - 10 godina 12 - 14 godina

Varijacije[uredi | uredi izvor]

Varijacije i anomalije ovog zuba su slične kao i kod gornjeg očnjaka i odnose se na:

  • veličinu i oblik kvržice,
  • inklinaciju bočnih kvržičnih grebenova,
  • izraženost „ramena“,
  • oblik i veličinu cinguluma,
  • oblik i zakrivljenost korena i
  • zakrivljenost krune u odnosu na uzdužnu osovinu korena.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Željko Martinović: Osnovi dentalne morfologije, II izdanje („Službeni glasnik“ Beograd, ). 2000. ISBN 978-86-7549-175-0.;
  • Olga Janković, Verica Vunjak: Morfologija zuba, VII издање („Завод за уџбенике и наставна средства“ Београд, ). 2001. ISBN 978-86-17-08912-0.;
  • Darinka Stanišić-Sinobad : Osnovi gnatologije, I издање („БМГ“ Београд, ). 2001. ISBN 978-86-7330-139-6., COBISS-ID 94080780;