Pređi na sadržaj

Dragoljub Stojadinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoljub Stojadinović
Dragoljub Stojadinović
Lični podaci
Datum rođenja(1929-04-18)18. april 1929.
Mesto rođenjaMiloševo, Jagodina, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti18. mart 2018.(2018-03-18) (88 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Dragoljub Stojadinović (Miloševo, kod Jagodine, 18. april 1929Beograd, 18. mart 2018) bio je srpski esejista, književni i pozorišni kritičar, romanopisac i dramaturg.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu završio je u Miloševu, a gimnaziju u Jagodini. Upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu (Grupa za jugoslovensku književnost) i diplomirao na Filozofskom fakultetu u Prištini 1973. godine. U Radio Prištinu je došao 1954. godine, u kojoj je radio kao novinar i urednik programa na srpskom jeziku. Pored rada u Radio Prištini, gde je dao autorski pečat svojim emisijama, koje su od pedesetih godina prošlog veka pružale polet kulturnom stvaralaštvu i intelektualnom i kulturnom životu na Kosovu i Metohiji (poput emisija „Reči, oblici, tonovi“, „Sa raznih meridijana“…), uz Rada Nikolića i Vuka Filipovića, jedan je od osnivača časopisa Stremljenja 1960. godine, u čijoj je redakciji od samog početka.

Sa grupom pesnika osnivač je Pesničkih susreta Lazar Vučković 1970. godine. Bio je prvi urednik književne edicije NIP Jedinstva od 1971. godine. Dve decenije, od 1954. do 1976. godine, pisao je pozorišnu i književnu kritiku na Kosovu. Po odlasku iz Prištine, 1976. godine, radio je u Upravi za civilnu vazdušnu plovidbu i "Privrednom pregledu" u Beogradu.

U periodu od deset godina (1996—2006) pisao je književnu kritiku u Večernjim novostima. Napisao je više desetina eseja i prikaza u časopisima Stremljenja, Književna kritika, Delo, Književnost i drugim. U ostavštini ima dve knjige studija i kritika i roman.[2] Objavljivao je i pod imenom Dragan Stojadinović.

Dela[uredi | uredi izvor]

Književna kritika[uredi | uredi izvor]

  • Književna trajanja, 1962,
  • Romani Ive Andrića, 1970,
  • Književna trajanja 2, 1973.
  • Mudrosti i tajne u delima Ive Andrića, 1980,
  • Moć govora savremenog srpskog romana, 1987,
  • Između mita i zakona (o delu Marka Mladenovića), 1998,
  • Romani Milana Rankovića, 2001,
  • Legendarijum Vremena smrti Dobrice Ćosića, 2002,.
  • Prorok boja i oblika (O slikaru Savi Rakočeviću), 2006,
  • Značenja i tumačenja u književnom svetu Nikole Miloševića, 2008,
  • Divlji vetar Živojina Pavlovića 2010. g
  • Mudrosti i tajne u delima Ive Andrića (drugo dopunjeno izdanje), 2011,
  • Književna trajanja 3, 2012,
  • Paralelni svet Radomira Smiljanića, 2012,

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Džusinčići iz Miloševa, 2010,

Dokumentarna proza[uredi | uredi izvor]

  • Uspomene sa Kosova, 2019.

Drame[uredi | uredi izvor]

  • Legenda o smrti heroja, 1974,

Izvedene drame[uredi | uredi izvor]

Priredio[uredi | uredi izvor]

  • Savremena srpska književnost Kosova 1, poezija (zajedno sa Radoslavom Zlatanovićem i Petrom Sarićem), Prosveta, Beograd, 1973,
  • Savremena srpska književnost Kosova 2, kritika (zajedno sa Radoslavom Zlatanovićem i Petrom Sarićem), Prosveta, Beograd, 1973,

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Decembarska nagrada Kosova, za knjigu Romani Ive Andrića 1970. godine
  • Nagrada Milan Bogdanović za najbolju novinsku kritiku za 1996. godinu,
  • Nagrada za životno delo Akademije Ivo Andrić, 2008,
  • Nagrada za životno delo Udruženja književnika Srbije.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radomir Ivanović, Književno stvaralaštvo Kosova na srpskohrvatskom jeziku, Priština, 1971, 155
  2. ^ Radosav Stojanović: Dragan Stojadinović, "Jedinstvo", 26. mart 2018. godine

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radomir Ivanović, Književno stvaralaštvo Kosova na srpskohrvatskom jeziku, Priština, 1971, 155-158,
  • Miroslav Egerić, Kritičar od talenta, „Borba“, februar, 1966,
  • Vladeta Vuković, Ostvarenje od trajnosti, „Stremljenja“, br. 2, 1966,
  • Milivoje Lučić, Prilog književnoj kritici, „Jedinstvo“, 17. januar 1966, 10,