Pređi na sadržaj

Drago Pilsel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drago Pilsel
Datum rođenja(1962-09-21)21. septembar 1962.
Mesto rođenjaBuenos Ajres

Drago Pilsel (Buenos Ajres, 21. septembar 1962) hrvatski je novinar i aktivista za ljudska prava.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Djetinjstvo i mladost

[uredi | uredi izvor]

Drago Pilsel je rođen u Buenos Ajresu 21. septembra 1962. u politički angažovanoj porodici. Njegovi roditelji bili su hrvatski imigranti koji su u Argentinu došli kao djeca nakon Drugog svjetskog rata. Njegov djed po ocu bio je ustaški vojnik. Adolf Pilses, Dragin otac, bio je član fašističke organizacije Hrvatski oslobodilački pokret. Jedno vrijeme je bio i tjelohranitelj Anta Pavelića.

Drago Pilsel je djetinjstvo proveo u Komodoro Rivadaviju, gdje se njegov otac bavio građevinarstvom. Nakon finansijskih problema, vratili su se u Buenos Ajres. Njegov otac je bio primoran da napusti njega i majku poslije nekog vremena i preseli se u Paragvaj.

Aktivizam u Argentini

[uredi | uredi izvor]

Pilsel je srednjoškolske godine proveo tokom Procesa nacionalne reorganizacije. U tom periodu se upoznao sa novinarstvom i ljudskim pravima. U Komodo Rivadaviju se vratio 1979. i počeo raditi na televizijskom stanici Channel 9. U Buenos Ajresu je završio srednju školu za mehaničare i počeo raditi u građevinarstvu. Bio je posvećeni hrvatski nacionalista. Redovno je pravio grafite protiv Jugoslavije i širio mržnju prema njoj. Jednom je razbio i prozor sinagoge.[1] Nakon što je osamdesetih godina neko vrijeme proveo u Sao Paulu sa svojom djevojkom, zainteresovao se za franjevački red. Vratio se u Argentinu i priključio se redu. Bilo je to u vrijeme kada je odbacio nacionalizam.

Aktivizam u Hrvatskoj

[uredi | uredi izvor]

Prvi put u životu u Zagreb je došao 1989. kao franjevac. U januaru 1991. prelazi u bogosloviju Riječko-senjske nadbiskupije.

Napustio je franjevce u septembru 1991. nakon nestanka njegovog brata Branka, pripadnika 4. brigade Zbora narodne grade, tokom Rata u Hrvatskoj. On se odmah prijavio u istu jedinicu u kojoj je brat služio, a kojom je komandovao budući ministar odbrane Republike Hrvatske Ante Kotromanović. Vojsku je napustio 1992. godine.[1] U martu 1992. upisao se na studijski program filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Položio je sve završne ispite, ali je na kraju diplomirao na Visokoj evangelističkoj teološkoj školi u Osijeku.

Dok je studirao u Zagrebu, radio je na lokalnoj televizijskoj stanici Otvorena televizija, gdje je imao vlastitu emisiju. Emisija se uglavnom zasnivala na vjerskim temama. Bio je dugogodišnji dopisnik za novine Novi list (1995—2009). Što se tiče drugih novina ili časopisa, najistaknutiji su: Feral Tribune, Globus, Glas Koncila, Novi Plamen i Slobodna Dalmacija. Takođe je bio autor i dopisnik za strane medijske kuće, posebno za El Pais (Španija), BBC (Ujedinjeno Kraljevstvo), Monitor (Crna Gora) i Nezavisne novine (Bosna i Hercegovina).

Drago Pilsel bio je jedan od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), organizacije za zaštitu ljudskih prava. Pažnju javnosti privukao je sredinom devedesetih kada je istraživao i locirao srpske žrtve nakon završetka ratni sukoba u Hrvatskoj.[2] Ušao je u Knin ubrzo nakon operacije Oluja i otpočeo rad na terenu. Otkrio je hrvatske ratne zločine u Lici i Gospiću. Nije se slagao sa predsjedavajućim HHO Ivanom Zvonimirom Čičkom. Iz HHO je isključen 1997. godine.[3] Pilsel se nakon toga sa suprugom odselio u Sarajevo, gdje je živio nekoliko godina.

Pilsel je predvodio prvu Zagrebačku povorku ponosa 2002, što je u to vrijeme bio veliki uspjeh u ostvarivanju građanskih prava.[4]

Iste godine isključen je iz Hrvatskog društva katoličkih novinara. Nekoliko dana ranije, Pilsel je kritički napao biskupa i rekao da je Katolička crkva u Hrvatskoj: „nehumana, nacionalistička, katolička sekta od koje želi da se drži podalje”. Pilsel ima negativan stav prema hrvatskom kardinalu Josipu Bozaniću i instituciji Katoličke crkve u Hrvatskoj. On smatra da su one krajnje desničarski orijentisane i da žele manipulisati političarima.[5]

Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku iz 2017. godine.[6]

Političko djelovanje

[uredi | uredi izvor]

Drago Pilsel je odbacio nacionalizam i desničarsku ideologiju tokom svog boravka u franjevcima u Argentini. Svoj novinarski rad opisao je kao zalaganje za „hrišćanski humanizam, kulturu ljudskih prava i antifašizam”. Bio je prijatelj i poštovalac Vlade Gotovca, poznatog hrvatskog pjesnika i socijal-liberalnog političara. Pilsel je pružao podršku u vođenju predsjedničke kampanje Gotovca 1997, koji je završio na 3. mjestu.

Pridružio se predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića 2009. godine. Nakon pobjede izborima, Pilsel se pridružio predsjedničkoj kancelariji i postao šef odjeljenja za analitiku. U martu 2010. podnio je ostavku iz nepoznatih razloga, ali se smatra da je glavni razlog bila njegova kolumna Ne pucajte u kolumniste! na portalu Regional express u kojoj je koristio vulgaran rječnik. Pilsel negira da je to bio razlog.[7]

Na parlamentarnim izborima 2011. Pilsel je vodio kampanju nezavisnog kandidata Ivana Grubišića. Grubišićeva lista je osvojila dva mandata u Hrvatskom saboru.

Djela

[uredi | uredi izvor]
  • Hrvatska — stoto Papino putovanje (2003)[8]
  • Franjo: Papa s kraja svijeta (2013)[9]
  • Argentinski roman (2014)[10]
  • U što vjerujemo mi koji u boga ne vjerujemo (2017)[11]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b „Drago Pilsel: Argentinski roman” (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  2. ^ Celevska, Ivančica (18. 4. 2009). „Drago Pilsel: Hitler se s Pavelićem družio u Argentini”. slobodnadalmacija.hr (na jeziku: hrvatski). Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  3. ^ Oruč Ivoš, Silvana (22. 12. 1998). „HHO iskoristio »slučaj Magaš« da sakrije svoje probleme i zatvori se od javnosti?” (na jeziku: hrvatski). Vjesnik. Arhivirano iz originala 14. 11. 2005. g. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  4. ^ „Stanje seksualnih i rodnih manjina 2002 | Kontra” (na jeziku: hrvatski). 12. 1. 2007. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  5. ^ „Pilsel: Glas Koncila ima fašističku interpretaciju morala”. www.index.hr (na jeziku: hrvatski). 1. 7. 2007. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  6. ^ Derk, Denis. „Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca”. www.vecernji.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  7. ^ Vlašić, Boris (13. 3. 2010). „Drago Pilsel: Otišao sam. Josipović ne uspijeva ukrotiti tajne službe i nema partnere u vlasti”. www.jutarnji.hr (na jeziku: hrvatski). Jutarnji list. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  8. ^ Pilsel, Drago (2003). Hrvatska: stoto Papino putovanje (na jeziku: engleski). Profil. ISBN 978-953-200-777-0. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  9. ^ Pilsel, Drago (2013). Franjo : Papa s kraja svijeta (na jeziku: hrvatski). Večernji list. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  10. ^ Pilsel, Drago (2014). Argentinski roman: autobiografija (na jeziku: engleski). Profil. ISBN 978-953-313-282-2. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
  11. ^ Pilsel, Drago (2017). U što vjerujemo mi koji u boga ne vjerujemo (na jeziku: engleski). V.B.Z. ISBN 978-953-52-0013-0. Pristupljeno 11. 9. 2021. 
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Драго_Пилсел&oldid=28818759”