Pređi na sadržaj

Drim

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drim
Mesto gde se Drim uliva u Bojanu
Opšte informacije
Dužina335 km
Basen11.756 km2
Pr. protok189 m3s
Vodotok
UšćeBojana
Geografske karakteristike
Država/e Albanija
PritokePrizrenska Bistrica, Erenik, Shalë, Kir, Valbonë, Crni Drim, Beli Drim
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Drim (alb. Drini, mkd. Дрим), odnosno Veliki Drim, je reka na jugozapadu Balkana. Prosečni protok vode u Drimu je 189 m³/s. Sliv Drima pokriva teritoriju od 11.756 km², severnu i istočnu Albaniju, zapadnu Severnu Makedoniju i zapadni deo Metohije. Protiče kroz duboke klisure i nije plovan.

Rečno jezero Koman

Reka Drim nastaje spajanjem Belog i Crnog Drima kod grada Kukeš u severoistočnoj Albaniji. Od tog mesta do ušća u Jadransko more Drim je dugačak 160 km. Sa Belim Drimom, ukupna dužina reke je 335 km. Blizu Skadra, Drim se deli na dva rukavca (bifurkacija). Jedan od njih se uliva u Jadran južno od grada Lješ, a drugi, manji, uliva se u reku Bojana. Drugi rukavac je nastao 1858.

Reka Drim je od velikog značaja za albansku privredu, posebno za proizvodnju električne energije. Na reci su izgrađene 3 brane koje služe za proizvodnju struje. Veštačko jezero Fjerza je sa 73 km² najveće veštačko jezero u Albaniji. Naredno jezero u nizu ima površinu od 25 km².

Zadrima je oblast kod reke Drim između Skadra i Lješa. Ivan Jastrebov je nabrojao mostove i prelaze na Drimu koji su postojali u njegovo vreme. Na Crnom Drimu je bio most kod Debra, kameni i čvrsti, i drugog mosta nema do Vezirova mosta. Arnauti se prebacuju na poznatim mestima gde je Drim širok, a nije dubok, jer ne umeju da plivaju. Na Belom Drimu: Švanjski most, most preko Drima na pola sata od Ljumskog mosta, Vezirov most (Albanija), most ispod sela Blindišta u Zadrimi i zove se Ura Lekes (Lekin most), Ura Škines (most pravoslavne žene). Drim nije plovna reka. Ako su u starija vremena čamci dolazili do tvrđave Dalmacije, odande nisu dalje išli. Prelazi preko Drima na daskama u doba Jastrebova su bili: kod hana Spas u oblasti Has i zove se Vaspas (tj. spaski prelaz, Vau — mesto gde se prelazi, Spasit, genitiv od Spas) prelaz kod sela Firza u Altinsku oblast zove se Vau-firzes, Vau-i-Šlaknut (prelaz kod sela Šlaku koje je na desnoj obali, na južnim padinama planine Cukli), Vau-i-Šporit, tj. prelaz kod sela Špori u Mazreku, Vau-i-Verdes (kod sela Verda kod stare citadele Danj), Vau-i-Gramšit tj. prelaz kod sela istog imena u Zadrimi, Vau-i-Mulinavet blizu sela Baldrena, takođe u Zadrimi i vodi do vodenice (mulinavet znači mlin, vodenica), Vau-Lešes — Lješki prelaz. Taj prelaz je imao naziv Široki Brod u Lješu. Između Balšića i Dubrovčana bila je potpisana naročita konvencija niže širokoga Broda u Lješu 17. januara 1368. godine u pogledu carine na Dani[1] tj. dozvolili su im da prolaze kroz Danj bez plaćanja carinske takse.[2]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Marin Bici nadbiskup barski i primas Srbije[3] je u svom putopisu iz 1610. godine zapisao da reka Drim (od Ohridskog jezera do Lješa) deli Srbiju od Albanije.[4] Kaplan Burović citira nemačkog istoričara akademika prof. dr Georga Stadtmilera koji tvrdi da je u severnoj Albaniji (preko reke Drim) stanovništvo bilo u većini srpsko. Ana Anđelina Komnina je zapisala da reka Drim prolazi pored donjih pokrajina Dalmata (koji su bili Sloveni).[5]

Danilo II Srpski arhiepiskop i patrijarh opisuje boj 1282. godine Srba i Tatara na Drimu gde je poginuo Tatarski velikaš Černoglav .[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Miklošič, Franc (1858). Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, 17. januar 1368, niže Širokoga Broda u Lješu, pp. 177. Beč. 
  2. ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 401. Beograd: Službeni glasnik. 
  3. ^ Bici, Marin (1985). Iskušenja na putu 1610. godine, str.96. Budva: Opštinski arhiv Budva i Leksikografski zavod Crne Gore. 
  4. ^ Bici, Marin (1985). Iskušenja na putu 1610. godine, str.47. Budva: Opštinski arhiv Budva i Leksikografski zavod Crne Gore. 
  5. ^ Burović, Kaplan (2014). Skadar, pp. 38., 39. Niš: Štamparija Viktorija. 
  6. ^ https://kraljmilutinnemanjic.wordpress.com

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]