Pređi na sadržaj

Druga bitka kod Nort Forlenda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Druga bitka kod Nort Forlenda
Deo Drugog anglo-holandskog pomorskog rata
Vreme4. avgust 1666.
Mesto
{{{lokacija}}}
Sukobljene strane
 Nizozemska republika  Engleska

Kod rta Nort Forlend (engl. North Foreland), na jugoistočnoj obali Engleske, blizu ušća Temze 4. avgusta 1666. g. vođena je pomorska bitka između engleske i holandske flote.

Situacija pre bitke[uredi | uredi izvor]

Nakon poraza engleske flote u tzv. Četvorodnevnoj bici, u Drugom anglo-holandskom pomorskom ratu, obe strane su nastojale da što pre obnove flote, opreme brodove i nastave borbu. Holanđani su želeli da preduhitre Engleze, spreče njihovo spajanje, i uz pomoć Francuza izvrše desant kod Nort Forlenda. Zbog nepovoljnih vetrova holandska flota u čijem je sastavu bilo 78 broda, 16 fregata, 10 izviđačkih brodova, 20 brandera i 7000 vojnika, pod komandom admirala Mihila de Rojtera isplovila je tek 13. jula. Zbog neočekivano jake obalske odbrane de Rojter je odustao od prepada na Heridž, ali je zato u Temzu uputio 18 brodova da izvide mogućnost izvršenja desanta, pred kojima su se engleski brodovi povukli do Širnesa. Pošto je dublji prodor u Temzu bio nemoguć, a izgledi za uspešan desant slabi, admiral de Rojter je vratio trupe i preduzeo blokadu Temze. U međuvremenu Englezi su osposobili i prikupili 89 brodova i 20 brandera i pod komandom admirala Džordža Monka 1. avgusta uveče isplovili iz Temze. Naredna dva dana, zbog nepovoljnih vremenskih prilika, obe flote su uzalud pokušavale da uspostave borbeni dodir.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Ujutru, 4. avgusta, po slabom i promnljivom vetru engleska flota se našla u tzv. privetrini, u besprekornom poretku, a holandska u neurednom poretku kolone, i zbog potcenjivanja engleskih snaga slabog borbenog raspoloženja i loše discipline komandanata. Bitka je počela tek između 10:00 i 11:00 časova napadom Engleza najpre na prethodnicu, a zatim i na centar holandskog rasporeda dok je holandska zaštitnica zaostala u borbenom poretku. Usled jakog dejstva artiljerijske vatre i gubitaka ~ odmah na početku bitke poginula su tri admirala ~ holandska prethodnica se oko 13:00 časova obuzeta panikom povukla. Admiral De Rojter, koji se nalazio u centru bio je izložen veoma veoma velikom pritisku jer se admiral Kornelis Tromp koji je komandovao zaštitnicom u kojoj su bili najjači i najbolji holandski brodovi, iz neobjašnjivih razloga držao po strani i oko 16:00 časova morao je i on da prekine borbu. Tada je admiral Tromp sa svojom uobičajenom žestinom navalio na englesku zaštitinicu u gonio je sve do pada mraka čak do obala Engleske. Admiral De Rojter nameravao je da se tokom noći sjedini sa svojim preostalim snagama i idućeg dana nastavi borbu.

Ujutro 5. avgusta štiteći sa svega osam brodova povlačenje svoje prethodnice De Rojter, bio je napadnut od 20 engleskih brodova koje je predvodio lično admirala Monk. Tada je, po svedočenju očevidaca, De Rojter prvi put zapao u očajanje jer se osećao napuštenim i od ljudi i od Boga. Dok njegov brod pogađa stotine đuladi on viče: „O Bože, kako sam nesrećan! Zar među toliko zrna nema ni jedno za mene?“ No, ubrzo se ipak pribrao, i kada mu njegov zet de Vit predložio da okrenu kurs i da nalete direktno na Engleze i tako potraže smrt, De Rojter je to odbio rekavši pri tom: „Ti ne znaš šta govoriš. Kad bi to učinio, sve bi bilo izgubljeno, ali ako samog sebe i ove brodove odžimo, možemo celu stvar još jednom bolje početi.“ Uporno štiteći povlačenje omogućio prethodnici i ostatku flote da se povuče i zakloni iza sprudova. To je zatim i sam uradio, dok mu se zaštitnica, pod komandom admirala Trompa pridružila bez smetnji tek sutradan.

Posledice bitke[uredi | uredi izvor]

Prema engleskim izvorima Holanđani su izgubili 20 brodova imali oko 700 mrtvih i ranjenih ~ dok holandski izvori navode samo dva broda i 1000 ljudi ~ a Englezi jedan brod i oko 300 ljudi. Englezi su ovom bitkom povratili prevlast u Severnom moru.

Spašavanje flote donelo je De Rojteru divljenje sveta više nego da je pobedio. Francuski kralj Luj XIV zamolio ga je za njegovu sliku, a ujedno mu je poslao svoju.

Admiral Tromp, je za svoje ponašanje u ovoj bici morao da se pravda pred holandskim parlamentom. Tom prilikom je tako otvoreno izbila njegova potpuno neosnovana suvrevnjivost i ogorčenost prema De Rojteru da je, i pored priznanja za ličnu hrabrost i svog velikog političkog uticaja lišena čina viceadmirala i potpuno udaljen iz flote.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija, Nort Forlend
  • Prikril, Boris (1985). Tri tisuće godina pomorskog ratovanja. Opatija: Otokar Keršovani. 
  • Kriston I. Arčer, Džon R. Feris, Holger H. Hervig i Timoti H. E. Travers, Svetska istorija ratovanja, Alexandria Press, Beograd, 2006.
  • Fridrih fon Kohenhauzen, Veliki vojskovođi, Geca Kon A. D. Beograd, 1937.