Pređi na sadržaj

Dušan Mihailović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Mihailović
Datum rođenja(1932-04-10)10. april 1932.
Mesto rođenjaVukosavci, AranđelovacKraljevina Jugoslavija
Datum smrti6. januar 2001.(2001-01-06) (68 god.)
Mesto smrtiBeogradSR Jugoslavija

Dušan Mihailović (Vukosavci, Aranđelovac, 10. april 1932Beograd, 6. januar 2001) bio je srpski televizijski i pozorišni reditelj, pisac, teatrolog i pedagog.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je režiju 1957. godine na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, u klasi prof. Jovana Kulundžića. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godinu dana proveo je na stručnom usavršavanju u Engleskoj. Režirao niz pozorišnih predstava. Pisac više teorijskih rasprava o Šekspiru.

Pedagoškim radom na Akademiji u Beogradu bavio se od 1960. – 1971. godine, prvo kao astitent na dramaturgiji, a od 1965. postaje asistent profesoru Mati Miloševiću na odseku glume. Istovremeno je od 1961. – 1963. godine radio na Televiziji Beograd kao asistent reditelja, da bi od 1971. godine bio u statusu slobodnog umetnika.

Bio je predsednik i potpredsednik Jugoslovenskog Šekspirovog društva. 1970. je osnovao Pozorišta bez blagajne u Leskovcu; 1982. Pozorište Sunce u Beogradu; i 1990. Sobno pozorište takođe u Beogradu.

Reditelj je oko 100 pozorišnih predstava od kojih se izvajaju: Sve je dobro što se dobro svrši, (Kragujevac, 1964), Učene žene (Mostar, 1963), Okamenjeno more, Antigona , Vergilijeva smrt, Ifigenija na Tauridi i Tesla ili prilagođavanje anđela (Narodno pozorište u Beogradu, premijera 25. mart 1995) koja se i danas igra, a koja je ujedno bila poslednja režija u njegovom životu.

Reditelj je filma Cirkus Univerzal (1962) i reditelj je i pisac filma Romeo i Đulijeta (1963).

Režirao je i 10 TV drama, 50 radio-drama, 30 TV emisija među kojima su Školsko pozorište na Varoš kapiji i Oni dolaze; a takođe je bio i koprevodilac 10 engleskih renesansnih drama i Molijerove komedije. Autor je studija: Sto godina sa Šekspirom (1968), Otvorena dramaturgija (1979), Šekspir i drama u 19. veku (1984); zatim lirske drame Kobna ljubav lorda Bajrona i komedije Striženo-košeno.

Reditelj je i dokumentarne TV serije od sedam epizoda Srpska revolucija 1804. – 1833. (1993) i serije Antički teatar (za TV Novi Sad).

Zbog Njegovog blagorodnog odnosa i pedagoškog pristupa svakom čoveku, studenti i poštovaoci su ga zvali Bata Duša.

Pored toga, kao poznavalac Šekspira, bio je dostojni naslednik Dr Hugo Klajna.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je nagrade za režiju Udruženja dramskih umetnika Srbije (1963) i Oktobarske nagrade grada Leskovca (1970).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]